Endeavours of politicians, representatives of law enforcement institutions and courts to create simplified, accelerated and less human and time resources requiring legal procedures in criminal cases prompted the authors of this article to assess the possibilities to develop the written form of procedure in Lithuania. The goal of the authors of this article is to assess the origin and goals of the written form of procedure, as well as to define the main rules and points for discussions on the possibilities (...) to develop the written form of procedure in the Lithuanian criminal procedural law. The conclusion is drawn in this article to the effect that written form of procedure is seen as a condition for simplifying and accelerating the legal process, and choosing this form of procedure is not considered as denying or restraining the expectations of participants of criminal procedure towards a fair trial. The analysis provides the basis for the authors to make a conclusion on the appropriate limits of applying written or oral procedures for hearing criminal cases: Oral procedure must be guaranteed in cases where questions of criminal liability and personal guilt are solved at the first instance court hearings; Oral procedure usually has to be guaranteed in cases where during the procedure at the first instance court hearing the questions of criminal liability and personal guilt are solved, although oral procedure may be limited and the procedure may be conducted in written form if new evidence are not investigated and there is no doubt for deciding whether oral procedure is better for understanding the case; Oral procedure need not be guaranteed only in cases where questions of application of the law are solved and if oral procedure was guaranteed during the procedure at the court of first instance; Written procedure may guarantee the right to a fair trial, where the participants of the procedure are allowed to provide various explanations and written documents or a person is allowed to ask for an oral court hearing. (shrink)

Iván Sánchez Borges y Carlos J. Álvarez Dept. de Psicología Cognitiva, Universidad de La Laguna, España Las personas cuando se … Read More →.

Suvremeni svijet izražava veliku potrebu za etikom u financijskim, gospodarskim, političkim i općenito socijalnim sferama. U tom kontekstu teorija društvenog izbora A. Sena, indijskoga ekonomista, filozofa i dobitnika Nobelove nagrade za osobite doprinose na području ekonomije, predstavlja važan čimbenik u ostvarivanju društvenih ciljeva, a ima i ključnu ulogu u formiranju zdravog društvenopolitičkog poretka. U ovom članku u središtu našeg interesa bit će implementacija skupa sposobnosti u sfere društva, te kritika utilitarističkih pristupa ekonomskom razvoju. Govorit ćemo o slobodama koje se trebaju (...) razumjeti kao obveze koje uključuju odgovornost za druge, kroz racionalan društveni izbor, tako da se na taj način formira razumski čvrsta etička podloga, iz koje se formira koherentan sustav vrijednosti koji se zasniva na povjerenju, spremnosti na suradnju te se na taj način i pojedinac samoostvaruje. Time zapravo dolaze do izražaja individualna i komunitarna razina morala.Contemporary world expresses a great need for a code of ethics in the financial, political and in the social spheres in general. In this context the theory of social choice of A. Sen, the Indian economist, philosopher and winner of the Nobel prize for his personal contribution in the field of economy, represents an important factor in the realization of social goods and also plays a key role in the formation of a sound socio-political order. The implementation of capabilities into the social spheres and the critique of utilitarianism will be in the focus of our interest in this article. At that context we’ll mention freedoms that have to be understood as commitments which include responsibility for other people through rational social choice which is the rational solid ethical base from which we form coherent system of values based on trust, willingness for cooperation, so on that way the individual also fulfils himself/herself. According to that, to the expression also comes individual and communitarian level of moral. (shrink)

The present article is aimed at dealing with certain questions of compensation for damage, caused by the criminally insane person. Disposal of a civil action on compensation for damage, caused by the criminally insane person, in the criminal procedure is analyzed in the first part of the article. The subjects, who are responsible for compensating for damage, caused by the criminally insane person’s deed, are dealt with in the second part. Not only the respective rules of law, stated in the (...) Civil Code of the Republic of Lithuania and in the Criminal Process Code of the Republic of Lithuania, are systemically analyzed in the present article, but the court practice is considered from the aspect of the items, which are relevant to the theme under investigation, and is systematized. (shrink)

The Article presents a study of opportunities and problems related to the procedural actions taken by bailiffs electronically. In the opinion of the authors, the digitalisation of the enforcement procedure seeks to ensure the maximum use of electronic documents: enforcement and procedural documents should function only in the electronic format and thereby should create an effective, transparent and easily accessible information system of electronic enforcement files, which will not only increase the effectiveness of performance of bailiffs and save costs, but (...) will also ensure the protection of the rights of claimants and debtors in enforcement proceedings through reliable and prompt service of procedural documents by electronic means, access to information about the course of the enforcement proceedings by using information technologies, and transfer of certain procedural actions taken by bailiffs into the electronic environment. Section one of the Article discusses the EU regulation in the area of unification and digitalisation of the enforcement procedure. Section two deals with the possibilities of issuing electronic enforcement orders, issuance of an enforcement order, technical measures to enable bailiffs access the information systems of the institutions issuing enforcement orders by safe electronic channels and thereby electronic enforcement orders would be transferred from the issuing institution to bailiffs electronically, without using any hard copy enforcement orders. In the opinion of the authors, considering that the majority of enforcement orders are issued by courts, it would be expedient, first of all, to take advantage of the existing information system LITEKO, making it possible to keep not only court judgments but also enforcement orders there as well as providing bailiffs with technical possibilities of access to the LITEKO system and acceptance of the electronic enforcement orders from the system. A similar principle should be followed for designing integrated information systems of bailiffs and other institutions that issue enforcement orders. Section three focuses on the main procedural documents – arrangements given by bailiffs and property attachment deeds – and on their electronic service on the participants involved in the enforcement procedure. The last section of the Article offers a study of the measures to secure the rights of participants of the enforcement procedure, namely access of the participants of the enforcement procedure to the enforcement file, possibilities for courts to obtain electronic enforcement files promptly, etc. (shrink)

Civil proceedings do not terminate after adoption of a court decision. The enforcement of a material subjective right requires the second stage of legal defence, i.e., compulsory enforcement of a court decision. State courts are authorised to adopt decisions on behalf of the state and to ensure compulsory enforcement of an adopted court decision. Although enforcement proceedings constitute the final stage of civil procedure, it has some specific features, e.g., the representation in enforcement proceedings is distinctive. The article analyzes application (...) of this institute in enforcement proceedings: the subjects eligible to act as representatives in enforcement proceedings, the order of execution of their powers, and the problems of adjudicating remuneration for representation in enforcement proceedings. (shrink)

The issue of the policy of multiculturalism toward ethno-cultural minorities in contemporary Serbia has been reviewed within the project Regional and European Aspects of Integrative Processes in Serbia held by the Institute for Philosophy and Social Theory. The aim of this paper is directed toward examination of theoretical and empirical problems regarding the phenomenon of multiculturalism. In spite of the fact that multiculturalism is one of the striking characteristics of modern life in Serbia our social sciences pay a little attention (...) to this topic. Ethnicity as an important part of multicultural discourse is based on nonscientific knowledge and in this manner it presents basis for policy and practice for the protection of rights of minorities in the country. Problem politike multikulturalnosti prema etno-kulturnim manjinama u savremenoj Srbiji autor razmatra u okviru projekta Instituta za filozofiju i drustvenu teoriju "Regionalni i evropski aspekti integrativnih procesa u Srbiji: civilizacijske pretpostavke, stvarnost i izgledi za buducnost". Cilj rada na ovoj temi je usmeren ka razmatranju teorijskih i empirijskih problema u vezi sa fenomenom multikulturalnosti. Uprkos tome sto je multikulturalnost jedna od upecatljivijih karakteristika drustvenog zivota u Srbiji, u nasim drustvenim naukama malo paznje se posvecuje proucavanju ovog fenomena. Stavise, na neutemeljenim saznanjima o etnicitetu kao bitnom delu multikulturalnog diskursa eklekticki je osmisljena politika i konstruisana praksa zastite manjinskih prava u zemlji. (shrink)

There are many differences between the theories of Bentham and StuartMili specially in the ways in which both characterize the concept of pleasure.The concept, in turn, obviously has great influence on the utilitarian calculus. I am concemed in this paper with the issue of which of the two versions is most compatible with the liberal doctrine. In the procesa of establishing the compatibility of both versions with the liberal doctrine serious difficulties cannot be avoided, but this difficulties can be resolved (...) easily in Bentham's theory. This conclusion has been disputed from many quarters. Ronald Dworkin has raised objections to Bentham's theory from the point of view of liberalism while Jonathan Riley has attempted at building a liberal utilitarianism based-precisely- on Mill's theory. I set out to demostrate that Dworkin's objection may be overcome and I introduce, with purpose in mind, the concept of voluntarily accepted extemal reasons. 1 also believe that Riley's intent is doomed to fail, because it introduces elements of perfectionism and patemalism into the theory. (shrink)

V pričujočem sklopu so prevedena izbrana pisma Galilea Galileija ter njegovih korespondentov o problematiki razmerja med naravoslovnim oz. filozofskim raziskovanjem in Svetim pismom in s to problematiko povezani dokumenti iz Vatikanskega tajnega arhiva iz obdobja t. i. Galileijevega prvega procesa. Sklop zaključuje Galileijeva Razprava o morskem plimovanju, ki vsebinsko sicer ne zadeva omenjene problematike, je pa nastala kot posledica takratnega dogajanja. Vsa pisma so prevedena po kritični izdaji Galileijevih del, Le Opere di Galileo Galilei, ur. Antonio Favaro, Barbèra, Firence 1890–1909. (...) Dokumenti iz Vatikanskega tajnega arhiva so prevedeni po kritični izdaji I documenti vaticani del processo di Galileo Galilei. Nuova edizione accresciuta, rivista e annotata da Sergio Pagano, Archivio segreto vaticano, Mesto Vatikan 2009. Prevod Mojca Mihelič. Besedili Galileo Galilei poklican h kardinalu Bellarminu in Ukor kardinala Roberta Bellarmina Galileu Galileiju je prevedel Gašper Kvartič. Opombe in komentarji Matjaž Vesel in Mojca Mihelič. (shrink)

Socio-kulturološka dimenzija kreativnosti nezaobilazni je aspekt u teorijskim razmatranjima fenomena glazbene kreativnosti. Empirijska istraživanja i iskustva iz prakse dovela su do potrebe za rekonceptualizacijom i reinterpretacijom pojma glazbene kreativnosti u obrazovanju. Upravo se kroz socio-kulturološki kontekst razvio i pojam ‘kolaborativna kreativnost’. U školskoj praksi kolaborativna se kreativnost može ostvariti među učenicima, ali i među nastavnicima koji surađuju kroz realiziranje integrativne nastave, izvannastavnih aktivnosti i projektne nastave. U ovom radu predstavit će se neki oblici poticanja kolaborativne glazbene kreativnosti, s posebnim osvrtom (...) na iskustvo učenika i utjecaj koji su zajednički stvaralački procesi imali na njihovu socijalizaciju, motivaciju, ali i na praktičnu primjenu usvojenih znanja. Za metodološki okvir iskorišteno je akcijsko istraživanje provedeno u jednom odjeljenju petog razreda osnovne škole tijekom školske godine 2017./2018. Cilj rada je otvoriti pitanja o mogućnostima poticanja kolaborativne kreativnosti u redovitoj nastavi glazbe, ali i ukazati na objektivne poteškoće za realizaciju ovog oblika kreativnog procesa u školskim uvjetima. The socio-cultural dimension of creativity is an essential aspect of theoretical examinations of the phenomenon of musical creativity. Empirical research and practical experience have resulted in the need to reconceptualise and reinterpret the concept of musical creativity in education. The concept of collaborative creativity developed through the socio-cultural context itself. In school practice, collaborative creativity can be achieved among pupils, as well as among teachers who cooperate through integrative teaching, extracurricular activities, and project teaching. This paper will present some ways in which to encourage collaborative musical creativity, with a special view to student experiences and the influence that collaborative creative processes have on their socialisation, motivation, and the practical implementation of acquired knowledge. The action research methodological framework was implemented in a Year 5 elementary school class during the 2017/2018 school year. The goal of the paper is to examine the potential for encouraging collaborative creativity in regular music teaching, as well as to indicate objective difficulties in undertaking this type of creative process in schools. (shrink)

The present article is aimed at substantiating the differentiation of the criminal procedure involving the disabled persons as well as at assessing some standards of protection of rights of the latter participants of the procedure, established in the Code of Criminal Procedure of the Republic of Lithuania. The provisions of the Constitutional Court of the Republic of Lithuania, given in the present article, enabled generalizing the following two aspects. The first aspect covers the substantiation of the criminal procedure relating to (...) the criminal acts that the physically or mentally disabled persons are suspected (accused) of and application of compulsory medical measures. Specific form of criminal procedure – procedure of application of compulsory medical measures – institution of criminal procedure, covering several closely interdependent legal norms, establishing particular legal specifics of investigation of criminal act and hearing, is established in the separate structural part (Chapter XXIX) of the Code of Criminal Procedure of the Republic of Lithuania. Moreover, though the criminal procedure relating to the acts that the physically or mentally disabled persons are suspected (accused) of is not governed in one place of the Code of Criminal Procedure, it is deemed to be a specific form of criminal procedure, since it constitutes particular related legal norms of criminal procedure, determining the exceptions of the general criminal procedure. The second aspect, related to the constitutional doctrine concerning the equality principle, enabled substantiating the specific legal regulation, established and applied to the disabled participants (suspected persons, accused persons, witnesses, aggrieved persons) in the Law on Criminal Procedure. (shrink)

Članak se bavi problemom duše i psihičkoga u Carnapovim ranim spisima, ponajprije tek 2004. objavljenome Von Gott und Seele. Scheinfragen in Metaphysik und Theologie , te Scheinprobleme in der Philosophie . Nakon uvodnog izlaganja o logičkome pozitivizmu, te kratkog razmatranja pojma duše u Kantovoj prvoj Kritici i dubinski analognih shvaćanja u Wittgensteinovu Tractatusu – što oboje spada u relevantan kontekst Carnapova pristupa duševnome – prelazi se na analizu Carnapovih postavki, kao i polemiku s njima. Referat sistematizira Carnapova shvaćanja glede duševnoga (...) u tri komponente: 1. logičko-semantička analiza riječi »duša«, 2. logičko-epistemološka analiza dostupnosti tuđih psihičkih stanja i procesa, te 3. semantičko-epistemološka analiza smislenosti polemike realizam-idealizam s obzirom na realitet tuđih psihičkih stanja i procesa. Kritika Carnapovih shvaćanja usmjerava se, inkorporirajući novije uvide, na njegove semantičke pretpostavke, na tezu prevodivosti iskaza o psihičkome u iskaze o fizičkome, te na opravdanje spoznaje u subjektivnome, umjesto u intersubjektivnome. (shrink)

Ðio straipsnio pavadinime uþkoduota ir tyrimo problema. Èia bus svarstomas filosofijos ir literatûrossuartëjimo prieigø dekonstrukcinis tyrimas Jacques Derrida postfilosofijoje. Kantas simbolizuoja klasikinæ filosofo, Kafka – literato laikysenà. Taèiau tai tik straipsnio autorës iðmonë. Bus atsispirta nuo to,kaip Derrida perskaito Kafkos parabolæ Prieð ástatymà romane Procesas. Autorë pripaþins, kad ið tiesøsodieèio kaip kantininko ir durininko kaip paties Derrida suprieðinimas leidþia geriau suvokti Derridaiðrastos sàvokos différance konotacijas. Kita vertus, taip suprasta skirtis iðveda á singuliarumo, paraðo,paslapties sàvokø judëjimà Derrida tekstuose. Taèiau lieka (...) neaiðku, ar ið tiesø Derrida neprieðtaraujasavo teiginiui, kad raðymas vyksta anapus filosofijos ir literatûros, kai prieina prie iðvados, kad sodietis--kantininkas negalëjo suprasti jam skirto áëjimo singuliarumo, nes turëjo problemø su literatûra. Ar taireiðkia, kad literatûra, skirtingai nei filosofija, lieka atvira paslapèiai ir neþinojimui? O filosofija tampasusijusi su þinojimu ir paslapties áminimu? Autorës nuomone, paties Derrida hermeneutikos dekonstrukcija knygoje Pentinai: Nietzsche’s stiliai tokiai iðvadai prieðtarautø.Pagrindiniai þodþiai: differénce, Derrida, Kafka, sodietis-kantininkas, filosofija ir literatûra. (shrink)

Tema je ovoga članka odnos između modernog procesa globalizacije i demokracije. Razmatranje započinje konceptom demokracije, njegovim različitim značenjima i raznim slojevima, zamkama i paradoksima, posljedicama i učincima, prednostima i nedostatcima u obzoru suvremenog života. Nakon uvoda u temu, članak ocrtava kratki povijesno-filozofijski pregled razvoja globalizacije od drevnih vremena do suvremenog svijeta. Žarište filozofskog gledišta jest ono dvojice značajnih autoriteta i nasuprotnih pristupa u procesu razvoja ‘svjetskog društva’ – Immanuela Kanta i Georga Wilhelma Friedricha Hegela. Kant je objasnio sredstva statusa ‘svjetskog (...) građanstva’ kao ‘prirodne svrhe’. Hegel je izložio nužnost razvoja svjetske povijesti do stanja globalne slobode. Pitanje: ugrožava li process stvaranja globalnog društva demokraciju u modernom svijetu – ključno je pitanje danas. Svi se slažu da globalizacijski proces oslabljuje područje autentičnog političkog djelovanja. Demokracija ima izvor u ‘polisu’ ili malome gradu- republici, te je simbol vladavine u maloj političkoj zajednici. Korak od demokracije polisa prema demokraciji nacionalen države bio je rezultat promjene od izravne prema predstavničkoj demokraciji. Prijelaz s nacionalne na supranacionalnu i globalnu politiku zahtijeva novu bitnu transformaciju demokracije. (shrink)

U svijetu postoje raznolike kulture – kulturna raznolikost, ali i tendencija nestajanja kulturne raznolikosti – kulturna entropija. Istodobno se povećava dominacija moderne kulture – homogenizacija kulture. S neolitskom revolucijom uslijedila je kulturna eksplozija, a s industrijskom revolucijom i kulturna implozija. U radu se problematiziraju dvije teze: da je raznolikost kultura vrijednost za čovječanstvo, i druga da je homogeniziranje kulture neizbježna tendencija u kulturnoj evoluciji homo sapiensa. Osnovna teza je da se u post/modernosti zbivaju dva paralelna procesa homogeniziranja: biotička homogenizacija i (...) kulturna homogenizacija. U procesu globalizacije empirijski se mogu prepoznati obje tendencije. Paradoksalno je da se štiti raznolikost kultura i biološka raznolikost, a kritizira homogenizacija kulture i biotička homogenizacija, dok se istodobno nastavlja globalna tendencija kulturne implozije. Kao empirijska potkrepa ovom diskursu izložit će se rezultati empirijskog istraživanja mišljenja o perspektivama raznolikosti kultura u svijetu. Riječ je o vrednovanju raznolikosti kultura, predmodernih i moderne kulture. Istraživanje je provedeno na tri skupine ispitanika: likovnog studija, humanističkog studija i tehničkog studija. Rezultati se analiziraju s obzirom na studijska usmjerenja, religioznost, političku orijentaciju i spol studenata/ica. (shrink)

Nastava iz prirodoslovnog područja danas se najčešće temelji na principima konstruktivizma prema kojima djeca trebaju biti aktivni sudionici procesa učenja i izgrađivati svoje znanje na temelju iskustva. Metode i sredstva korištena u nastavi prirodoslovnog područja moraju biti prilagođeni perceptivnim potrebama slijepe djece i djece s oštećenjima vida kako bi im se omogućilo aktivno sudjelovanje u procesu učenja. Cilj ovoga rada je opisati posljednje spoznaje o aktivnom i istraživačkom učenju slijepe djece i djece s oštećenjima vida u nastavi prirodoslovnog područja te (...) otkloniti postojeće zablude. Nadalje, rad predstavlja recentna istraživanja koja ukazuju na prilagođene uspješne i visokokvalitetne odgojno-obrazovne pristupe i metode. S obzirom na navedeno, sadržaj rada bit će od koristi nastavnicima iz prirodoslovnog područja, kao i istraživačima inkluzivnih učionica. (shrink)

Stajn Rokan, norveski sociolog koji se bavio procesima nastanka drzava, nacija i demokratije u Evropi, ostavio je za sobom mnostvo pojedinacnih radova u kojima je pokusao da razvije svoj makro model politickog razvoja Evrope. Cilj mu je bio da na osnovu razlicitih istorijskih procesa, koji su uticali na stvaranje drzava i nacija, kao i na demokratizaciju, objasni mnogostranost evropskih drzava. Njegov pristup je, pri tome, antideterministicki i sirok, po cemu se uostalom njegova teorija i razlikuje od vecine drugih koje se (...) takodje bave procesima nastanka drzava i nacija. Zbog te svoje kompleksnosti se Rokanova teorija cini pogodnom za istorijsku komparativnu makrosociologiju kao i za analizu dugorocnih razvojnih puteva. Ovaj clanak ce u prvom delu prikazati Rokanovo shvatanje teorije u nacelu. U drugom delu ce se prikazati s?ma teorija, njene varijable i dimenzije. (shrink)

Ugledni mislitelji hermeneutičke filozofije Wilhelm Dilthey i Hans-Georg Gadamer okarakterizirali su Matiju Vlačića Ilirika kao klasika hermeneutičkog pristupa filozofiji. Taj sud dodatno dobiva na snazi jer su Dilthey i Gadamer okarakterizirani kao pristaše relativističke hermeneutike, dok je Vlačić inzistirao na adekvatnom razumijevanju i interpretiranju teksta. Uzevši u obzir da je za Vlačića ključno pravilo bilo da tekst treba tumačiti sukladno njegovu imanentnom smislu, razradio je dvije interpretacijske maksime, skop i hermeneutički krug, presudne za daljnji razvoj i konstituiranje hermeneutike kao metode (...) razumijevanja, dok ga se po našemu sudu istodobno može smatrati i anticipatorom načela blagonaklonosti. Za objašnjenje složenog hermeneutičkog odnosa cjeline i dijelova teksta, Vlačić je kombinirao induktivno-sintetičku i deduktivnu metodu. Taj odnos predstavlja zahtjevan proces provedbe hermeneutičkog kruga u kojem je na djelu primjena modela koherentnosti istine u heurističkom postupku razumijevanja. Drugim riječima, radi se o postupnoj rekonstrukciji smisla teksta. Tijekom tog eksplanativnoga procesa postaje razvidno da je značenje pojedinih dijelova i manjih tematskih cjelina razumljivo tek iz strukture i kompozicije cjeline teksta i da postupna induktivno-sintetička rekonstrukcija smisla teksta pretpostavlja primjenu deduktivne analize. Nadalje, u heurističkom procesu iščitavanja teksta nužno je provjeriti kako se konzistentnost pojedinih odlomaka i cjelina teksta koherentno uklapa u širu cjelinu, a interpretacijske maksime, skop i hermeneutički krug, pritom se ispostavljaju kao pouzdan organon u heurističkom procesu razumijevanja i objašnjenja teksta. U tom kontekstu je Vlačićev hermeneutički zahtjev za adekvatnom rekonstrukcijom smisla usporediv s načelom blagonaklonosti kako ga razumijeva Donald Davidson, postavljajući ga kao jedan od osnovnih pojmova svoje filozofije. Naime, Vlačić polazi od pretpostavke razložnosti govora i argumentacije, što podrazumijeva mogućnost hermeneutičke rekonstrukcije teksta i njegovog adekvatnog razumijevanja. Davidson je također, pomoću teorije triangulacije, pokušao pokazati kako objektivni svijet u jeziku komunikacije postaje intersubjektivni svijet razumijevanja i uvažavanja, čime zapravo želi pokazati da je naše razumijevanje izvanjskog svijeta uvjetovano zajedničkim sustavom znanja i modelom komuniciranja koji nikada ne može imati individualistička obilježja jer, jednostavno, participiramo u zajedničkom svijetu. Davidsonov koncept triangulacije na novi način je obilježio model hermeneutičke čestitosti koji je već zagovarao predstavnik prosvjetiteljske hermeneutike Georg Friedrich Meier. S obzirom na to da se problem antirealističkog pristupa ne može riješiti pozivanjem na kruti hermeneutički realizam ili objektivizam, ono što tekstom želimo pokazati jest da bi hermeneutiku, za razliku od npr. Rortyja, trebalo shvatiti kao interpretacijski konsenzus struke koji je uspostavljen u okvirima akademske zajednice. To je u skladu sa stavovima Paula Lorenzena, koje je u, pogledu akademskog konsenzusa s obzirom na interpretativnost, slijedio i Jürgen Habermas u izradi svoje teorije komunikativnog djelovanja. (shrink)

Vrednovanje i ocjenjivanje u nastavi Glazbene kulture važna je sastavnica odgojno-obrazovnog procesa koja sa sobom nosi razne poteškoće i subjektivnost. U nastavi Glazbene kulture realiziraju se različite glazbene aktivnosti i sadržaji, koji su više ili manje specifični te se navedeno odražava i na vrednovanje i ocjenjivanje. Navedene aktivnosti i sadržaji u okviru Kurikuluma nastavnog predmeta Glazbena kultura za osnovne škole i Glazbena umjetnost za gimnazije organizirane su u okviru tri domene/nastavna područja: Slušanje i upoznavanje glazbe, Izražavanje glazbom i uz glazbu (...) i Glazba u kontekstu. U radu je prikazano istraživanje provedeno tijekom 2019. godine, a koje je obuhvatilo 269 ispitanika, tj. 30 osnovnoškolskih učitelja Glazbene kulture i 239 učenika osmih razreda. Istraživanje je provedeno u Osječko-baranjskoj i Požeško-slavonskoj županiji te je obuhvatilo učitelje Glazbene kulture i učenike osmih razreda šest osnovnih škola od kojih se četiri nalaze u urbanom, a dvije u ruralnom području. Cilj ovog istraživanja bio je doznati stavove učenika i učitelja o vrednovanju i ocjenjivanju u nastavi Glazbene kulture, utvrditi moguću povezanost sociodemografskih varijabla i mišljenja učitelja i učenika te utvrditi na koji se način provodi ocjenjivanje u nastavi Glazbene kulture. Slušanje glazbe i pjevanje su aktivnosti koje se, prema mišljenju i učitelja i učenika, najčešće vrednuju i ocjenjuju u nastavi Glazbene kulture. Ujedno, učitelji u većoj mjeri smatraju da provode individualno i skupno ocjenjivanje nego li to smatraju učenici. Utvrđeno je da učitelji najčešće ocjenjivanje provode tako što tijekom svakog sata prate učenike, skloni su učenike ocijeniti odmah na satu i najčešće usmeno. Utvrđeno je da su učitelji i učenici mišljenja da učenik ne treba imati razvijene glazbene sposobnosti za ocjenu ‘odličan’ u predmetu Glazbena kultura. S obzirom na povezanost sociodemografskih varijabla i mišljenja ispitanika o vrednovanju i ocjenjivanju, pokazalo se kako su područje na kojemu se nalazi škola i spol značajni prediktori učeničkih stavova, dok se kod učitelja nijedna varijabla nije pokazala prediktorskom. Evaluation and grading in the teaching of Music Culture is an important component of the educational process that carries various difficulties and subjectivity with it. In the course of Music Culture, various music activities and contents are realized, which are more or less specific and also reflect on the evaluation and evaluation. The activities and contents of the Curriculum for the Elementary School Music Culture and High School Musical Arts curricula are organized within three domains/teaching areas: Listening and learning about music, Expressing music and with music, and Music in context. The research was conducted in 2019 and included 269 respondents, i.e. 30 elementary music teachers and 239 eighth grade students. The survey was conducted in Osijek-Baranja and Pozega-Slavonia counties and it included Music teachers and eighth grade students from six primary schools, four of whom are in urban and two in rural areas. The aim of this research was to find out students’ and teachers’ views on evaluation and assessment and to determine the possible correlation of sociodemographic variables and teachers’ and students’ opinions on evaluation and assessment in Music Culture teaching and to determine how the assessment is conducted in Music Culture teaching. Listening to music and singing are activities that, in the opinion of both teachers and students, are most commonly evaluated and graded in teaching Music Culture. At the same time, teachers are more likely to carry out individual and group assessments than students. Teachers usually conduct their assessment by monitoring students every class, they tend to evaluate students during class and most often orally. Teachers and students think that student should not have the developed musical skills to score excellently in Music Culture. Considering the correlation between sociodemographic variables and the respondents’ opinions on evaluation and grading, it was shown that the area in which school is located and gender are significant predictors of students’ attitudes, while in the teachers no variables proved to be predictive. (shrink)

Polazeci od prve krivulje u izradi koncepta 'postajanja-manjinom' Deleza i Gatarija ispitujemo odnos koji postoji izmedju dva pravca problematizacije tog koncepta: analize istorijskih antagonizama cije su drustvene manjine danas 'nad-odredjeno' mesto; identifikacije jednog tipa pozicije unutar kolektivnih nacina iskaza. Time razmatramo, isto tako, i problem onoga sto bi moglo da znaci politicko zauzimanje manjinske pozicije u diskursu. Upravo na taj nacin suocavamo borbe manjina shemi borbe klasa, ispitujemo odredjene veze izmedju procesa 'proleterizacije' i 'minorizacije' te na toj osnovi zasnivamo pitanje (...) novog internacionalizma. (shrink)

U ovom radu pokusavam da rekonstruisem Levinasovo citanje Hegela i njegovo razumevanje nasilja, sluzeci se tekstovima Franza Rosenzweiga o Hegelovoj drzavi i Derridinom interpretacijom razlicitih atributa nasilja kod Emmanuel Levinasa. Interesovace me klasifikacija nekih figura nasilja iz razlicitih perioda Hegelovog zivota i njihovi tragovi u Levinasovim tekstovima pocevsi od teksta 'Libert? et commandement' iz 1953. godine. Analiza slavne Hegelove analogije iz njegove Rechtsphilosophie o suverenosti i organizmu, odnosno citanje nekih paragrafa njegove Naturphilosophie, treba da objasne vezu izmedju totaliteta i nasilja, (...) kao i Levinasovu 'ontologiju kao alergologiju' odnosno Derridinu autoimunologiju. PR Projekat Ministarstva nauke Republike Srbije, br. 149031: Regionalni i evropski aspekti integrativnih procesa u Srbiji: civilizacijske pretpostavke, stvarnost i izgledi za buducnost. (shrink)

Polazeći od situacije u kojoj se sve više uviđa da bismo morali mijenjati naš odnos prema prirodi, može biti značajno postaviti pitanje – može li Whiteheadova filozofija prirode, koja predstavlja jedan izuzetan i izniman misaoni sustav, cjelovitu teoriju prirode, pomoći u nastojanju da se ponovno zadobije pojam prirode u mišljenju? U tome smislu, ovdje se u najopćenitijim naznakama razmatraju neki temeljni pojmovi i karakteristike Whiteheadove filozofije prirode.Ključni pojmovi Whiteheadove filozofije prirode su: ‘proces’, ‘organizam’ i ‘aktualni entitet’. Stvarnost je proces koji (...) istovremeno predstavlja i subjekt kao koordinirajući princip jedinstva. Proces se sastoji od događaja koji se nalaze u dinamičkom međuodnosu. U prvom planu ove teorije prirode koja, drugačije i od Aristotela ali i od Descartesa, ‘prirodno’ misli u njegovoj organizmičkoj kvaliteti, nalazi se vrijeme a ne supstancija. Whiteheadova filozofija prirode, kao empirijsko-pragmatična metafizika, polazi od kauzaliteta i teleologije kao dva različita aspekta jedinstvenog procesa. U prirodi je na djelu komplementarni odnos kauzaliteta i teleologije, determinizma i slobode. Aktualni entiteti posjeduju svoju unutarnju, teleološku dinamiku koja je ograničena kroz njihovu relaciju s ukupnim Univerzumom.U kategorijalnom pojmu ‘aktualni entitet’ Whiteheadova filozofija nudi koncept za formuliranje jedinstva između fizičkih i psihičkih fenomena stvarnosti. Priroda i duh, tijelo i svijest, fizičko i psihičko, ne nalaze se u odnosu dihotomije. Ljudski i ne-ljudski život ne dijeli nikakva apsolutna granica. U metafizičkom i kozmološkom pogledu, Whiteheadova filozofija prirode, u svom nastojanju da se osigura kozmičko jedinstvo prostorne i vremenske dimenzije svijeta, prirode i povijesti, duha i materije, koncipirana je panteistički.In the situation in which necessity of changing our attitude towards the nature is becoming increasingly obvious, it could be important to ask the following question – is Whitehead’s natural philosophy, which represents one remarkable and outstanding system of thought, one integral natural philosophy, capable of giving assistance in our attempt of regaining the notion of nature in thought? Thereby, some grounding terms and characteristics of Whitehead’s natural philosophy are discussed here in a manner of a broad sketch.Grounding terms of Whitehead’s natural philosophy are: ‘process’, ‘organism’, and ‘actual entity’. Reality is the process which at the same time represents a subject as a coordinative principle of unity. Process is compiled out of the events which are in a dynamic interrelationship. In a focus of this theory of nature, which in contrast to Aristotle and Descartes thinks of ‘nature’ in its organismic quality, is time not the substance. Whitehead’s natural philosophy, being the empirical-pragmatical metaphysics, starts from causality and teleology as two different aspects of the unique process. Complementary process of causality and teleology, determinism and freedom, have an effect on nature. Actual entities posses their inner, teleological dynamics which is limited through their relation with the Universe in total.In categorial term ‘actual entity’ Whitehead’s philosophy offers the concept for formulating the unity between physical and psychical phenomena of the reality. Nature and spirit, body and conscience, physical and psychical, are not in the relation of dichotomy. Human and non-human life are not divided by any absolute boundary. In metaphysical and cosmological outlook, Whitehead’s natural philosophy in its attempt of providing the cosmic space–time unity of the world, nature and history, spirit and matter, is outlined as pantheistic. (shrink)

The article deals with the discussion of the concept and implementation of immunities of the witness in the criminal proceedings in abstracto. The problem is whether the additional guarantee of protection of the witness’ procedural interests, which is fixed in the Law of the Criminal Procedure, is appropriately methodologically regulated, or whether certain immunities of the witness are appropriately perceived and applied in practice, is raised in the present article. Through this reason, the author, searching for the answers to these (...) questions—how is all this and how must all this be?—singles out, in abstracto, two elements of immunities of the witness, in concreto—the immunities of the witness and witnessing. It would seem that these protective guarantees are similar in principle. The analysis of this article allows for the answer that they are analogous from the point of view of their value. However, they differ by the mechanisms of implementation. According to the author, the immunity of the witness protects the person from becoming a witness, whereas the immunity of witnessing secures protection from witnessing, which may cause harm to the witness himself/herself. Accordingly, it also determines the need not only to analyze these two elements, but their interrelation and interrelations as well. (shrink)

Glavni cilj ovoga istraživanja bio je povijesno-komparativnom analizom nastavnih planova i programa, odnosno kurikuluma za osnovnu školu istražiti i analizirati ulogu, zastupljenost i načine realizacije školskih kurikuluma u razdoblju od 1951. do 2019. godine. Prema dobivenim rezultatima uočljivo je da se značaj, uloga i aktivnosti školskog kurikuluma razlikuju u različitim reformama, a analizom kurikulumskih dokumenata utvrđeno je da se aktivnostima i sadržajima iz područja školskog kurikuluma želi pridonijeti individualizaciji i fleksibilnosti nastavnog procesa, zadovoljavanju specifičnih mogućnosti, potreba i interesa učenika,povezivanju obiteljskog (...) doma te lokalne i šire zajednice sa školskim okruženjem, poticanju stvaralaštva, interdisciplinarnosti, zajedništva, stjecanju generičkih kompetencija i usavršavanju opće-obrazovnih kompetencija. Na temelju dobivenih rezultata i suvremenih odgojnoobrazovnih polazišta, autorice su predložile smjernice za suvremene školske kurikulume. The main goal of this research was to investigate and analyze the role, representation and ways of realization of school curricula in the period from 1951 to 2019 in the Republic of Croatia using a historical-comparative analysis of curricula, specifically primary school curricula. According to the obtained results, the authors conclude that the importance, role and activities of the school curriculum differ in different eras and within different reform attempts. The analysis of curriculum documents shows that the activities and contents of the school curriculum aim to contribute to individualization and flexibility of opportunities, according to the needs and interests of students, connecting the family home and local and wider community with the school environment, encouraging creativity, interdisciplinarity, togetherness, acquiring generic competencies and improving educational competencies. Based on the obtained results and the foundations of contemporary education the authors proposed guidelines for contemporary school curricula. (shrink)

Author considering, appearing and existing modern idea about university like one of the most important institution of knowledge which is arise in modern epoch. In this work particular attention will be initiated on considered different ideas and conception university which were before so-called Himbolt?s idea of university which has global disposition and which is in the last two centuries regardless on period of crisis, had dominant position in contemporary high school education.. The second part of work is consecrated on analysis (...) constitute the first Serbian university. In this part of work will be analyze different treatise and projects of university which are during 19. and on the beginning of 20. century arise in circle of Serbian intellectual elite in which are essentially influence at form of institutionally profile the first Serbian university. The third part of work surround there different phase of develop on university and university education in Serbia in XX and on the beginning of XXI century. The first phase present the time between two war; the second phase is consecrate the time of and the third phase consecrate the last decade of XX and the first decade of XXI century in which are tempestuous changes in society announce new searching and fundamental over questioning the state in our high school institution with primary target that theirs work coordinate with standard of European universities and that way accomplish theirs integration in net of European universities. Autor razmatra uslove nastanka srednjovekovnog univerziteta, shvacenog kao korporacije fakulteta, i govori o filozofskim idejama koje su uticale na stvaranje i sirenje moderne ideje univerziteta, sigurno jedne od najznacajnijih institucija znanja koja je nastala u modernoj epohi. U ovom radu posebna paznja bice posvecena razmatranju razlicitih filozofskih ideja univerziteta koje su prethodile stvaranju tzv. Humboltove ideje univerziteta koja je u poslednja dva veka, bez obzira na periode krize, imala u savremenom visokom skolstvu dominantnu poziciju. Drugi deo rada posvecen je razmatranju procesa konstituisanja prvog srpskog univerziteta. U ovom delu rada bice analizirane razlicite rasprave i projekti univerziteta koji su tokom 19. i pocetkom 20. veka nastali u krugovima srpske intelektualne elite i koji su bitno uticali na institucionalni karakter i obrazovni profil prvog srpskog univerziteta. Treci deo rada obuhvata razmatranje cetiri razlicite faze razvitka modernog univerziteta i univerzitetske nastave u Srbiji u XX veku. Prvu fazu cini period od osnivanja Beogradskog univerziteta do pocetka Prvog svetskog rata. Druga faza je posvecena razmatranju univerzitetskog obrazovanja u medjuratnom periodu, a treca i cetvrta faza obuhvataju analizu razvitka i funkcionisanja univerziteta u doba komunizma i pocetak tranzicije. Burne promene u nasem drustvu devedesetih godina XX veka, najavile su nova traganja i temeljna preispitivanja stanja na nasim visokoskolskim institucijama s osnovnim ciljem da se njihov nacin i program rada uskladi sa savremenim evropskim univerzitetskim standardima i na taj nacin pripremi njihovo integrisanje u mrezu evropskih univerziteta. (shrink)

Straipsnyje atskleidžiu tam tikrą pragmatizmo ir egzistencializmo suderinamumą tiesos sampratos aspektu. Siekdamas pagrįsti šį suartėjimą, tyrinėju Jameso pragmatinį metodą ir Nietzschės kritinį požiūrį į „valią tiesai“. Abu mąstytojai stoja prieš absoliučios, fiksuotos ir praktinių individo poreikių nepaisančios tiesos idėją. Atitinkamai, abu jie teigia, kad tiesa, suprantama ikiteoriškai, yra procesas, imanentiškas konkrečiai subjektų gyvenimo patirčiai. Pasitelkdamas pragmatinius ir egzistencialistinius svarstymus, aš kritiškai tyrinėju, kaip šie filosofai kvestionavo tiesą individo kaip veikėjo egzistencijos kontekste.

U radu na ovom individualnom projektu bice razmatran odnos interesa i morala u politici s posebnim osvrtom na proces razbijanja Jugoslavije i projekat globalizacije. Osnovna istrazivacka hipoteza koja se u radu nastoji potvrditi jeste da je remoralizacija svetske politike kojom su se na retorickom nivou legitimisali pomenuti procesi ostala na nivou na kojem se i zacela, odnosno da su u odnosima politickih aktera na globalnom, bas kao i na lokalnom nivou, i dalje na snazi moderni principi real-politike sa interesom kao (...) centralnom kategorijom politickog zivota i moci kao vrhovnom politickom vrednoscu. U tom kontekstu posebna paznja bice posvecena razmatranju kljucnih elemenata spoljnopoliticke tehnologije SAD kao glavnog aktera pomenutih procesa. U zakljucnom delu rada obrazlaze se potreba za jednim novim konceptom i praksom globalne politike koja bi uspesnije resavala krupne probleme pred kojima se covecanstvo naslo na razmedju dva veka i dva milenijuma. (shrink)

El artículo se propone indagar en el influjo que la cultura griega tiene sobre el pensador alemán, en particular destacando la importancia que adquiere la filosofía anterior a la aparición del idealismo platónico. Primero, se exploran algunos factores que el joven Nietzsche obtiene en las incursiones de sus particulares investigaciones filológicas, en un proceso de transformación espiritual que lo conduce con resolución hacia el ámbito de la filosofía. Luego, se destaca la aplicación de estos hallazgos como coordenadas de referencia para (...) la aproximación que realiza de los presocráticos, en la línea de inspiración creativa utilizándolos como acicate para la superación y modelos para el desarrollo de una auténtica filosofía como forma de vida. Finalmente, se establecen los elementos del bagaje griego que asimila y procesa el Nietzsche maduro para el envite de su propia propuesta sediciosa, luego sintetizada como «filosofía de Dioniso». (shrink)

Conservation biology has embraced the development and application of artificial intelligence to optimize its work. The efficiency with which machine learning processes data helps to identify wild species, repair anthropogenic impacts, and intervene in ecosystems, offering supposedly good results for conservation. Thus, artificial intelligence can here be proposed as an ally of environmental justice. However, I will dispute this thesis, arguing that since conservation biology does not start from absolute parameters and environmental justice is not free from moral plurality, then (...) artificial intelligence could reproduce and increase epistemological and ethical biases. La biología de la conservación se ha sumado al uso de la inteligencia artificial para optimizar su trabajo. La eficiencia con que esta procesa los datos ayuda a identificar especies salvajes, reparar los impactos antropogénicos e intervenir en ecosistemas, ofreciendo resultados supuestamente buenos para la conservación. Así, la inteligencia artificial puede proponerse como una aliada de la justicia ambiental. Pero discutiré esta tesis, argumentando que como la biología de la conservación no parte de parámetros absolutos y la justicia ambiental no está exenta de una pluralidad moral, entonces la inteligencia artificial puede reproducir y aumentar los sesgos epistemológicos y éticos. (shrink)

Prema Epikurovoj epistemologiji svi su opažaji istiniti. Ta teza podrazumijeva da naša osjetila nikada ne griješe, te da nam opažaji uvijek daju točne izvještaje o vanjskom svijetu. Iako se na prvi pogled čini vrlo neuvjerljivom, podrobnija analiza Epikurovih tekstova pokazuje da je ona potkrijepljena zanimljivim argumentima. Pokazuje se da je jasna motivacija Epikura za obranu te teze leži u prihvaćanju radikalnog empirizma i težnji da izbjegne skeptičke opasnosti u koje je zapao Demokrit. Nadalje, opravdanje te teze leži u Epikurovu objašnjenju (...) samog opažajnog procesa, tj. u fizikalnom objašnjenju mehanizma opažanja, koje se uklapa u atomističku sliku svijeta. Opažajni proces pokazuje da su opažaji sirovi podaci koji ne mogu biti lažni, budući da su samo puke reakcije osjetilnog organa na vanjske podražaje, te kao takvi ne mogu biti neistiniti.According to Epicurean epistemology all perceptions are true. The thesis implies that our senses do not ever err and that perceptions give us always correct report of the external world. Although it seems very problematic and counterintuitive, careful investigation of the main sources shows us that Epicurus ’ claim for the truth of perceptions is not so hasty but supported with some serious arguments. Epicurus ’ main concern was to show that we can attain knowledge about the external world. In order to secure the possibility of knowledge Epicurus proposed to rely on perceptions as incorrigible foundation of our knowledge and argue that all perceptions are true. The defense of the thesis and explanation how can it be the case that all perceptions are true is provided by the theory of what happens in the process of perceiving a physical object. In this paper I try to show that his epistemological remarks on infallibility of the senses become more convincing and plausible if properly placed within Epicurus ’ general physical theory. His theory explains perceptions as a raw material which cannot be false since it is a mere response of a sense organ on the impact from the outside, namely from g*T8. Because g*T8 are true and secure reports of external objects, truthfulness of all perceptions is guaranteed. The truth of all perceptions simply follows from the mechanical explanation of the way they are produced, so the truthfulness of perceptions must be accepted on the basis of their origin. (shrink)

Dvesta dvadeset godina nakon Francuske revolucije, problem odredjenja pojma prosvetiteljstva i dalje istrajava. U radu ce se pokazati da odredjenje ovog pojma nikada i nije bilo sasvim jasno. Stoga se predlaze pravljenje distinkcije izmedju prosvecenosti i prosvetiteljstva. Prosvetiteljstvo kao period koji se vezuje za Evropu XVIII veka, moze se tumaciti kao deo sireg procesa prosvecenosti, ili, bolje, prosvecivanja. Videcemo da se prosvetiteljstvo ne moze posmatrati kao homogen, jedinstven proces, vec da bi ga pre trebalo videti kao tkivo, koje i dalje (...) utice na misao i kulturu Zapada. Medjutim, utvrdice se i da optuzbe na racun?naknadnog projektovanja prosvetiteljstva? nisu narocito korisne, buduci da osujecuju mogucnost razumevanja jednog slozenog fenomena i veoma znacajnog pokreta u evropskoj povesti. PR Projekat Ministarstva nauke Republike Srbije, br. 149029: Prosvecenost u evropskom, regionalnom i nacionalnom kontekstu - istorija i savremenost. (shrink)

Dvesta dvadeset godina nakon Francuske revolucije, problem odredjenja pojma prosvetiteljstva i dalje istrajava. U radu ce se pokazati da odredjenje ovog pojma nikada i nije bilo sasvim jasno. Stoga se predlaze pravljenje distinkcije izmedju prosvecenosti i prosvetiteljstva. Prosvetiteljstvo kao period koji se vezuje za Evropu XVIII veka, moze se tumaciti kao deo sireg procesa prosvecenosti, ili, bolje, prosvecivanja. Videcemo da se prosvetiteljstvo ne moze posmatrati kao homogen, jedinstven proces, vec da bi ga pre trebalo videti kao tkivo, koje i dalje (...) utice na misao i kulturu Zapada. Medjutim, utvrdice se i da optuzbe na racun?naknadnog projektovanja prosvetiteljstva? nisu narocito korisne, buduci da osujecuju mogucnost razumevanja jednog slozenog fenomena i veoma znacajnog pokreta u evropskoj povesti. PR Projekat Ministarstva nauke Republike Srbije, br. 149029: Prosvecenost u evropskom, regionalnom i nacionalnom kontekstu - istorija i savremenost. (shrink)

U ovom clanku prezentovane su osnovne informacije o islamskim predstavnickim institucijama na prostoru bivse Jugoslavije. Raspadom SFR Jugoslavije i stvaranjem novih nacionalnih drzava, jedinstvena Islamska zajednica u SFR Jugoslaviji transformisala se u nekoliko samostalnih islamskih zajednica. Autor se u ovom tekstu bavi samo promenama organizacionih struktura islamskih zajednica i pruza osnovu za dalja analiziranja i istrazivanja tih promena, svestan da su institucionalne promene deo sireg procesa transformacije balkanskih drustava, odnosno etnicke homogenizacije, revitalizacije religije, politizacije religije, religizacije politike, demografskih kretanja itd. (...) Situacija je najslozenija u Srbiji gde su muslimani organizovani u nekoliko islamskih zajednica. Medjusobno osporavanje legitimiteta predstavnickih tela islamskih zajednica predstavlja veliki problem u zastupanju verskih prava i interesa muslimana i nepostojanje jedinstvene verske organizacije u velikoj meri otezava njihov polozaj. (shrink)

U ovom clanku prezentovane su osnovne informacije o islamskim predstavnickim institucijama na prostoru bivse Jugoslavije. Raspadom SFR Jugoslavije i stvaranjem novih nacionalnih drzava, jedinstvena Islamska zajednica u SFR Jugoslaviji transformisala se u nekoliko samostalnih islamskih zajednica. Autor se u ovom tekstu bavi samo promenama organizacionih struktura islamskih zajednica i pruza osnovu za dalja analiziranja i istrazivanja tih promena, svestan da su institucionalne promene deo sireg procesa transformacije balkanskih drustava, odnosno etnicke homogenizacije, revitalizacije religije, politizacije religije, religizacije politike, demografskih kretanja itd. (...) Situacija je najslozenija u Srbiji gde su muslimani organizovani u nekoliko islamskih zajednica. Medjusobno osporavanje legitimiteta predstavnickih tela islamskih zajednica predstavlja veliki problem u zastupanju verskih prava i interesa muslimana i nepostojanje jedinstvene verske organizacije u velikoj meri otezava njihov polozaj. (shrink)

The article contains an explanation of the topic to be dealt with by the author within the work on the project "Regional and European Aspects of Integration Processes in Serbia: Civilization Preconditions, Reality and Prospects for the Future" of the Institute for Philosophy and Social Theory. A concern for the problem of Bildung reoccurs in social sciences. The author claims that we should elicit a dominated normative meaning from many senses of the concept of Bildung, in order to explain his (...) vitality and the possibility of his interdisciplinary application in more appropriate way. Clanak sadrzi obrazlozenje teme kojom ce se autor baviti u okviru rada na projektu "Regionalni i evropski aspekti integrativnih procesa u Srbiji civilizacijske pretpostavke, stvarnost i izgledi za buducnost" Instituta za filozofiju i drustvenu teoriju. U drustvenim naukama reaktualizovano je interesovanje za problem Bildunga. Autor tvrdi da bi iz viseznacnosti tog pojma trebalo izvuci njegovo dominantno normativno znacenje, kako bi se na adekvatniji nacin objasnila njegova vitalnost i mogucnost njegove interdisciplinarne primene. (shrink)

Ovaj rad opisuje promene naucne paradigme u demografiji do kojih je doslo u kontekstu drustveno-politickih procesa tokom zadnje dve decenije dvadesetog veka. Promena se posmatra u domenu analize reproduktivnog ponasanja gde je, kako tvrdi autorka, teorija demografske tranzicije ostala dominantan okvir analize ali je prednost dobila njena modifikovana verzija koja primat daje idejnim u odnosu na struktrualne varijable u objasnjavanju reproduktivnog ponasanja; i u domenu socijalne politike, gde je, po recima autorke, napusten koncept planiranja porodice a na njegovo mesto stupio (...) koncept populacione politike. Autorka, medjutim, tvrdi da alarmirajuca upozorenja i ostra retorika o populacionim problemima nisu doveli do formulisanja specificnih mera populacione politike te da su demografski diskursi koji su u to vreme prepravili javni prostor bili mnogo znacajniji za politiku identiteta - nacionalnog i rodnog - nego za socijalnu politiku. (shrink)

Polazeci od teorijskog problema tumacenja procesa izgradnje nacija u okviru kontinentalnih imperija, autor u ovom radu istrazuje razlicita znacenja?Sibira? u ru?skoj imperijalnoj i nacionalnoj imaginaciji. Analizom diskurzivnih praksi kojima se stvaraju razlicite predstave geografskog prostora prikazana je promena percepcije Sibira od?tudje zemlje? i?kolonije? do neotudjivog dela ruske nacionalne teritorije. Prateci nastanak?ruskosti? Sibira, autor taj koncept interpretira kao sastavni deo sirih debata o ruskom identitetu, tj. odnosu?evropske? i?azijske? Rusije. Stoga je osnovni cilj ove studije objasnjenje jednog vaznog aspekta procesa promene Rusije (...) od imperijalne do?nacionalizujuce? drzave. PR Projekat Ministarstva nauke Republike Srbije, br. 179014. (shrink)

The paper is devoted to outlining the research topic to be dealt with by the author in the incoming period within the project of the Institute for Philosophy and Social Theory. Starting from "globalization" as the keyword of current debates on political, economic and cultural destiny of contemporary world, the author delineates the subject matter of his research as the critiques of the globalization process formulated in Russia and Serbia. In terms of contents, the research will be devoted to analyzing (...) and interpreting different philosophical-theoretical, political and ideological arguments used by the critics of the globalization process in political and cultural life of Russia and Serbia. The proposed comparative approach ought to provide an insight into the influence exerted by Russian opponents of globalization on domestic critics of the process, as well as to help understand the differences in resisting globalization that stem from different political, economic, military, cultural and international positions of the two countries in today's world. The basic aim of the research is to asses theoretical-argumentative and practical-political potentials of the critiques of globalization in these two post-communist countries. U radu je izlozen nacrt teme kojom ce se autor baviti u narednom istrazivackom ciklusu u okviru projekta Instituta za filozofiju i drustvenu teoriju. Polazeci od "globalizacije" kao kljucne reci tekucih debata o politickoj, ekonomskoj i kulturnoj sudbini savremenog sveta, autor je predmet svog istrazivanja ogranicio na kritike procesa globalizacije koje su formulisane u Rusiji i Srbiji. Sadrzinski, planirano istrazivanje ce biti posveceno analizi i interpretaciji razlicitih filozofsko-teorijskih, politickih i ideoloskih argumenata kriticara procesa globalizacije u politickom i kulturnom zivotu Rusije i Srbije. Predlozeni komparativni pristup treba da omoguci sagledavanje uticaja koji na domace kriticare globalizacije imaju protivnici tog procesa u Rusiji, kao i da olaksa razumevanje razlika u opiranju procesima globalizaciji koje su posledica razlicitog politickog, ekonomskog, vojnog, kulturnog i medjunarodnog polozaja ove dve zemlje u savremenom svetu. Osnovni cilj istrazivanja je procena teorijsko-argumentativnih i prakticno-politickih kapaciteta kritika globalizacije u ove dve postkomunisticke zemlje.. (shrink)

Polazeci od teorijskog problema tumacenja procesa izgradnje nacija u okviru kontinentalnih imperija, autor u ovom radu istrazuje razlicita znacenja?Sibira? u ru?skoj imperijalnoj i nacionalnoj imaginaciji. Analizom diskurzivnih praksi kojima se stvaraju razlicite predstave geografskog prostora prikazana je promena percepcije Sibira od?tudje zemlje? i?kolonije? do neotudjivog dela ruske nacionalne teritorije. Prateci nastanak?ruskosti? Sibira, autor taj koncept interpretira kao sastavni deo sirih debata o ruskom identitetu, tj. odnosu?evropske? i?azijske? Rusije. Stoga je osnovni cilj ove studije objasnjenje jednog vaznog aspekta procesa promene Rusije (...) od imperijalne do?nacionalizujuce? drzave. PR Projekat Ministarstva nauke Republike Srbije, br. 179014. (shrink)

Ovaj rad se fokusira na ekonomske, a ne na politicke posledice korupcije. Korupcija delegitimizuje funkcionisanje trzisne privrede, kao i ishode politickih procesa. Rad ukazuje na nacine putem kojih korupcija - time sto izoblicuje ekonomske odluke i delovanje trzisne privrede - nuzno smanjuje stopu privrednog rasta odredjene zemlje. U radu se takodje raspravlja o nekim kanalima kroz koje korupcija urusava ekonomske odluke. Naposletku, u clanku se upucuje na odredjene postupke koje su sprovele pojedine zemlje u svom nastojanju da smanje korupciju i (...) naglasava da se borba protiv korupcije ne moze oslanjati na?magicni metak?, vec da se bitka mora voditi na mnogim frontovima. (shrink)

Nakon uvodnoga dijela u kojem ću govoriti o problematičnosti identiteta i poteškoći njegovog faktičnog priznavanja unutar suvremenog zapadnog kulturnog okruženja, u prvom ću poglavlju analizirati neke vidove suvremenog zapadnog mišljenja koji su problematiku identiteta, u bilo kojem svom obliku, dovele na površinu. U drugom ću se poglavlju usredotočiti na poimanje pojedinca kao individue, budući da se radi o pojmu koji je pretežito zapadnog porijekla i koji ima svoj izvor u antičkoj filozofiji, a unutar suvremenog tehničkog doba sve preduvjete svog završetka. (...) U trećem poglavlju pažnja će biti usmjerena na sagledavanje funkcionalnosti kao na noviji oblik »identiteta« koji neminovno vodi do sve rasprostranjenijeg procesa deidentifikacije, budući da je ljudskom djelovanju oduzeta ona svrhovitost koja ga je razlikovala od ostalih živih bića. Upravo zato cjelokupno obzorje tehničke funkcionalnosti čovjeku postaje sve nedostupnije i neshvatljivije. Zato je unutar tog obzorja potrebno tražiti i pronaći nova značenja za već istrošene pojmove, kao što je pojam identiteta, koji je svoj pravi smisao i izvor nalazio unutar prijašnjeg, antropološkog obzorja.After the introduction which deals with the problem of identity and the difficulty of real recognition in the modern western cultural environment, in the first chapter I am going to analyse some aspects of the modern western thought, which have brought to surface the problem of identity in all its forms. In the second chapter I will concentrate on the concept of the single person as individual, as it is a concept of mainly western origin, which finds its origin in ancient philosophy while in the modern technical age it finds all the conditions for its end. The third part will focus on the examination of functionality as a new kind of “identity”, which, inevitably, brings to a larger process of deidentification, considering that human action has lost the functionality that used to distinguish humans from other living beings. Because of this, the complete horizon of technical functionality is becoming more inaccessible and obscure. Thus, it is within this horizon that we should look for and find new meanings for already old and worn out concepts, among which there is also identity, which has found its sense and origin in the previous, anthropological horizon. (shrink)

U nacrtu ovog projekta raspravlja se o izazovima pred kojim se nalazi nacionalna drzava u dinamicnim procesima globalizacije. Prvo se nastoji odrediti pojam globalizacije kao decentralizovani proces kondenzacije i homogenizacije prostora i vremena a zatim se ukazuje na ambivalentnu strukturu diskursa o globalizaciji - njegovu semanticku i pragmaticku dimenziju. Potom se izlaze neoliberalno glediste o eroziji i slabljenju nacionalne drzave usled premoci globalnog kapitalistickog pogona, kako u pogledu njenih tradicionalnih funkcija tako i u pogledu njenog internog i eksternog suvereniteta. Protiv (...) neoliberalne teze o eroziji nacionalne drzave izneseni su mnogi uglavnom empirijski argumenti. Neki od njih su prezentovani u ovom tekstu. Poenta ove argumentacije sastoji se u generalnom stavu da izmedju erozije nacionalne drzave i procesa globalizacije ne postoji jaka veza. U skladu sa prezentovanom kritickom argumentacijom tvrdi se da u uslovima globalizacionih procesa samo ona drustva iza kojih stoji jaka i stabilna drzava imaju izglede na uspeh. Politika a ne ekonomija i dalje dominira medjunarodnim odnosima. Naglasavanje momenta drzavne politike otvara novu perspektivu u razmatranju procesa globalizacije. Tekuci globalizacioni procesi ne mogu se razumeti nezavisno od geopolitickih interesa i promene balansa svetske moci. Tekst se zavrsava ukazivanjem na ideologicnost neoliberalnog diskursa o globalizaciji propitivanjem druge bazicne i nereflektovane pretpostavke ovog diskursa po kojoj su procesi globalizacije u isto vreme i procesi emancipacije. Osporavanjem nuzne veze izmedju globalizacije i emancipacije gradi se pozicija sa koje je moguca normativna kritika tekucih procesa. (shrink)

The article is a summary of recent experimental data on anchoring heuristic and models that seek to explain it. Anchoring heuristic represents one of the mechanisms of decision making in situations of limited information or time, by using a comparison standard called – an anchor. Given the supposed wide usage of this heuristic, authors explore the unconscious character of the heuristic and ways of making its biasing effects less prominent. Apart from the standard experimental design in which anchor is directly (...) connected to the judgment in question, evidence shows that people can be anchored indirectly, even when the anchor is perceived unconsciously. Newest data show that anchoring effect should be explained by two distinct processes. In the concluding remarks, authors consider broader implications of anchoring for the field of social cognition.U članku se opisuju noviji eksperimentalni nalazi vezani uz heuristiku sidrenja kao i modeli koji ih objašnjavaju. Heuristika sidrenja označava jedan od načina na koji ljudi donose odluke u nedostatku informacija i/ili vremena, a podrazumijeva korištenje standarda usporedbe kako bi se došlo do željene procjene. S obzirom na pretpostavljenu široku upotrebu ove heuristike, u članku se istražuju teoretska objašnjenja, razjašnjavaju razlozi zbog kojih je utjecaj te heuristike nedostupan svijesti te kako umanjiti njome izazvanu pristranost u razmišljanju. Osim standardnog nacrta kojim se ispituje ovaj fenomen opisani su i dokazi prema kojima sidro može vršiti svoj utjecaj i kad se ne dovodi u direktnu vezu s procjenom, čak i kada je percipirano nesvjesnim putem. Najnoviji skup istraživanja pak pokazuje da se heuristika sidrenja, prvotno zamišljena kao jedinstveni mehanizam, zapravo može podijeliti na dva bitno različita procesa. Zaključno se razmatraju kakve bi implikacije ovaj razvoj u istraživanjima mogao imati za područje socijalne kognicije općenito. (shrink)

Razmatrajući pitanje globalizacije u kontekstu filozofije, tekst kreće u pomalo neočekivanom pravcu: ne promišlja o značenju i posljedicama procesa kojeg nazivamo ‘globalnim’ nego umjesto toga nastoji istražiti kakav je utjecaj globalizacije na filozofiju te teorijsku i literarnu produkciju. Umjesto pokušaja da odmah »misli globalizaciju«, tekst nastoji pokazati »što je globalizacija učinila mišljenju«. Za ilustraciju toga nastojanja uzet će se u obzir tri glavna područja koja treba istražiti: Afrika, Latinska Amerika i Indija. Ta su područja izabrana jer predstavljaju reprezentativne regije tzv. (...) »Trećeg svijeta« ili »Globalnog Juga«. Osnovna ideja, preuzeta od P. Hountondijija, jest da filozofska i teorijska produkcija oponašaju onu ekonomsku, a fortiori, zapravo predstavljaju isti proces, što je prikazano na mnoštvu primjera. Nadalje, tekst nastoji pokazati da se usprkos velikim razlikama u hermeneutičkim gledištima, geografskoj udaljenosti i sukcesivnoj tradiciji, cijela filozofska/literarna produkcija »Trećeg svijeta« suočava sa sličnom sudbinom, što može biti posljedicom njena strukturalnog pozicioniranja u suvremenom »sustavu svijeta«. Autori koji dolaze iz »perifernih« područja teorijske produkcije ne suočavaju se samo sa sličnim problemima, nego, kako je u tekstu pokazano, također dijele slične ideje o tome što se može učiniti kako bi se minimalizirala i izjednačila neravnoteža i asimetrična pozicija njihovih kultura. (shrink)

Mediteransko nasljeđe kulture, filozofije, povijesti i umjetnosti nepregledan je univerzum procesa, informacija, sinteza i imaginacija. Sam po sebi, Mediteran se predstavlja kao jedna opća imenica takvog opsega da predstavlja rod u kojem je velik dio opće europske kulture uvijek jedna od njegovih vrsta. No, ipak, riječ je o dojmu koji ne može težiti precizno utvrđenoj konstataciji već jednoj općoj opservaciji koja samo pokazuje da zamisao o zahvaćanju u smisao Mediterana kao nasljeđa ili suvremenosti predstavlja jedan ogroman, ali nikad dokraja dovršen (...) posao.Kao opće i široko obuhvatno ime, mediteranski prostor, onaj virtualni i onaj stvarni, otvorio je prostor mnogim iznimnim osobnostima. koje ukazuju na pojedinačni značaj svake od njih. Neizbježno, one ne mogu u kontekstu mediteranskog prostora predstavljati više od pojedinačnog slučaja koji nikad ne može obuhvatiti cjelokupni doseg pojma mediteranskog. Ali ono što mogu jest obznaniti one vlastite dosege koji ukazuju na vrijednost onoga što im je u mediteranskom prostoru otvoreno da misle, stvaraju i žive. U kontekstu Mediterana tu je uvijek prisutna jedna dimenzija napetosti između općeg i pojedinačnog, između napora da se izrazi duh vremena i nasljeđa, vlastito slaganje i neslaganje s njim, ali i promišljanje koje može probiti duh danog. Jedan od takvih filozofskih i umjetničkih osobnosti jest Albert Camus. Kao jedna od danas gotovo zaboravljenih figura mišljenja i umjetnosti, njegovo propitivanje humaniteta u djelima kao što su Mit o Sizifu i Pobunjeni čovjek svojevremeno su ostavili dubok trag iza sebe. Iako on nije napisao svoje pismo o humanizmu kao što je to učinio Heidegger , njegovo se djelo čini kao poseban slučaj jednog općeg govora o humanizmu suprotstavljen i zasigurno najpoznatijem intelektualcu svog doba, Jeanu Paulu Sartreu, intelektualnom hegemonu onoga doba. Postoji iskušenje da se Camusa u toj konstelaciji dovede u vezu s, recimo, stoicizmom, no time bismo promašili bit u odgovaranju na pitanje koliko bi njegov humanizam imao snage biti suvremeni humanizam, a koliko nova tehnika interpretiranja istog. Stoga mi je namjera propitati, suvremenu mogućnost tvorbi Camusovih promišljanja o povijesti, humanizmu, politici i umjetnosti, kao i danas uočljivi pomak u odnosu na prijašnje dosege u propitivanju etičnosti, politike i umjetnosti na mediteranskom prostoru.The cultural, philosophical, historical and artistic heritage of the Mediterranean is a measureless universe of processes, information, syntheses and imaginations. In itself, the Mediterranean portrays a general noun of such scope that it represents a kind in which a large part of general European culture is always but one of its sub varieties. However, this is but an impression, which cannot aspire to become a precisely verifiable or verified statement, or a general observation, which only demonstrates that the idea of penetrating the meaning of the Mediterranean as a heritage or contemporaneity represents an enormous yet never fully completed task.The Mediterranean space – both the virtual and actual – as a general and widely inclusive toponym has opened its doors to countless exceptional individuals, who point to the particular significance of each. Inevitably, within the context of the Mediterranean space they cannot exemplify more than a particular case that can never embrace the range of the Mediterranean concept as a whole. Yet, what they can do is disclose their own reaches that point to the value of that which is open to them in the Mediterranean realm to be thought, created and lived. A dimension of tension between the general and the particular, between the effort to express thespirit of time and heritage, one’s agreement and disagreement with it, as well as one’s reflections capable of penetrating the spirit of the given – are invariably present within the context of the Mediterranean. One such philosophical and artistic individual is Albert Camus. As one of the almost forgotten figures of thought and art today, his questioning humanity in The Myth of Sisyphus and The Rebel once left a profound trace. Although he never wrote a letter on humanism as Heidegger did , his work appears to be a special case of a general speech on humanism opposed to even surely the most famed intellectual of his time, Jean-Paul Sartre, the intellectual hegemon of his time. Within this constellation one can easily be tempted to compare Camus with, for example, Stoicism, but by doing so one would fail to answer the question of whether his humanism has the strength to be a contemporary humanism or just a novel interpretation technique of the same. This paper intends to examine the contemporary possibilities of constructing Camus’s reflections on history, humanism, politics and art, as well as the today distinct shift in relation to the earlier reaches of the studies into ethicality, politics and art within the space of the Mediterranean. (shrink)

U clanku se autor usredsredjuje na proces suocavanja s prosloscu koristeci primer ceske demokratske tranzicije nakon 1989. Na pocetku odredjuje sam koncept?suocavanja s prosloscu? da bi definisao ulogu istoriografije i skolskog obrazovanja na simbolickom nivou takvog jednog procesa. Autor se bavi trima osnovnim problemima - kultivacijom istorijske svesti unutar skolskog okruzenja, primenom modernih didaktickih koncepata i, na kraju, koristeci cesko iskustvo s postkomunistickim obrazovanjem iz istorije, u glavnim crtama izlaze problematicne teme koje okruzuju proces suocavanja s prosloscu. Izmedju ostalog, koncentrise (...) se na didakticke aspekte koncepta kulturnog i komunikativnog pamcenja. (shrink)

The paper contains a retrospective of the thesis that 'social learning' may be deployed as analytical framework to understand political change in Serbia, first proposed in 2001. The thesis contends that the events immediately before and after the toppling of Milosevic's regime in 2000 may be interpreted as outcomes of a process of collective learning by Serbian citizens. On the basis of the findings of three-wave qualitative study 'Politics and Everyday Life', as well as other research, the paper seeks to (...) answer the question whether the idea of 'social learning' stands or falls when confronted with the developments taking place in Serbian political life between 2001 and 2008. U clanku se izlaze retrospektivan pogled na tezu o 'socijalnom ucenju' kao analitickom okviru za razmatranje politickih promena u Srbiji, prvi put iznetu 2001. godine. Prema toj tezi, dogadjaji neposredno pre i posle smene Milosevicevog rezima 2000. godine mogu se protumaciti kao ishod jednog procesa kolektivnog ucenja, ciji su subjekt gradjani Srbije. Na osnovu nalaza tri talasa kvalitativne studije 'Politika i svakodnevni zivot', te rezultata drugih istrazivanja, u tekstu se pokusava odgovoriti na pitanje da li ideja 'socijalnog ucenja' opstaje ukoliko se suceli sa zbivanjima koja su obelezila politicki zivot u Srbiji u razdoblju od 2001. do 2008. godine. (shrink)