Abstract

Razmatrajući pitanje globalizacije u kontekstu filozofije, tekst kreće u pomalo neočekivanom pravcu: ne promišlja o značenju i posljedicama procesa kojeg nazivamo ‘globalnim’ nego umjesto toga nastoji istražiti kakav je utjecaj globalizacije na filozofiju te teorijsku i literarnu produkciju. Umjesto pokušaja da odmah »misli globalizaciju«, tekst nastoji pokazati »što je globalizacija učinila mišljenju«. Za ilustraciju toga nastojanja uzet će se u obzir tri glavna područja koja treba istražiti: Afrika, Latinska Amerika i Indija. Ta su područja izabrana jer predstavljaju reprezentativne regije tzv. »Trećeg svijeta« ili »Globalnog Juga«. Osnovna ideja, preuzeta od P. Hountondijija, jest da filozofska i teorijska produkcija oponašaju onu ekonomsku, a fortiori, zapravo predstavljaju isti proces, što je prikazano na mnoštvu primjera. Nadalje, tekst nastoji pokazati da se usprkos velikim razlikama u hermeneutičkim gledištima, geografskoj udaljenosti i sukcesivnoj tradiciji, cijela filozofska/literarna produkcija »Trećeg svijeta« suočava sa sličnom sudbinom, što može biti posljedicom njena strukturalnog pozicioniranja u suvremenom »sustavu svijeta«. Autori koji dolaze iz »perifernih« područja teorijske produkcije ne suočavaju se samo sa sličnim problemima, nego, kako je u tekstu pokazano, također dijele slične ideje o tome što se može učiniti kako bi se minimalizirala i izjednačila neravnoteža i asimetrična pozicija njihovih kultura