The text deals with the recently renewed issue of?antiphilosophy? in the self-understanding of some prominent contemporary continental philosophers but not only them, such as Alain Badiou and Slavoj Zizek, both referring to the psychoanalyst and theoretician of discourse Jacques Lacan. Starting with a metaphorical analysis of the verdict made by Marx of?merely interpretive? character of philosophy in relation to?the study of real world? and with his comparison of philosophy with?masturbation?, the text addresses new appeals to?antiphilosophy? as samples of a token (...) or rather, as cases of a syndrome connected with Jocasta?s rationalization of Oedipus? curse. It was her discourse based on general rules of rationality with which she unconsciously attempted to avoid the confrontation with the truth of an event which had already occurred. In the text, presuppositions and consequences of such an analogy between ancient and contemporary philosophical material are discussed in order to show-on the basis of arguing that the unconscious is located within rational processes that subjects undertake in order to respond to rational needs -that contemporary discussion about?antiphilosophy? by left-wing philosophers bears unacknowledged tendencies to unconsciously reduce Marx? algorithm of?realization of philosophy? to the Hegelian negation of the negation and to integrate it into the discourse of academic philosophy. Tema teksta je nedavno iznova pokrenuto pitanje "antifilozofije" u samorazumijevanju nekih prominentnih suvremenih evropskih filozofa, ali ne samo njih, kao sto su Alain Badiou i Slavoj Zizek koji se obojica pozivaju na psihoanaliticara i teoreticara diskursa Jacquesa Lacana. Polazeci od metaforicke analize Marxovog iskaza o "puko interpretativnom" karakteru filozofije u odnosu na "studij stvarnog zivota" i od njegove usporedbe filozofije s masturbacijom, tekst se obraca novim pozivanjima na "antifilozofiju" tretirajuci ih kao primjerke jednog tipa, ili radije kao slucajeve jednog sindroma, povezanog s Jokastinom racionalizacijom Edipovog prokletstva; njezin diskurs utemeljen na opcim pravilima racionalnosti nesvjesni je pokusaj izbjegavanja susreta s istinom dogadjaja koji se vec dogodio. U tekstu se ispituju pretpostavke i posljedice takve analogije izmedju antickog i suvremenog tekstualnog materijala s ciljem da se pokaze - na temelju argumenta da je nesvjesno locirano unutar racionalnih procesa koje subjekt poduzima da bi udovoljio racionalnim potrebama - da suvremeno razumijevanje "antifilozofije" nosi u sebi neprepoznate tendencije na lijevom krilu suvremene filozofije da se Marxov algoritam ozbiljenja filozofije reducira na Hegelovu negaciju negacije i integrira u diskurs akademske filozofije. (shrink)

U ovom se radu nudi pokušaj kategorijalnog razjašnjenja »civilnog društva« i »političke kulture«, kao i njihove bitne međupovezanosti u okvirima konstitucionalne demokracije. U kontekstu analize civilnog društva, demokratske političke kulture i bipolarne paradigme »civilno društvo-pravna država«, posebna je pozornost posvećena ugrađivanju republikanskih elemenata u liberalnu tradiciju i u idealno tipski model razvijenog demokratskog poretka. Jedna je od namjera da se ukaže na značaj stalnog procesa demokratizacije civilnog društva , kao i unapređivanja demokratske političke kulture , za uspostavljanje i unaprijeđivanje (...) konstitucionalne demokracije.In this text is offerred the cathegorial clarification of “civil society” and “political culture”, as well as of their essential interconnection in the framework of constitutional democracy. In the context of analysis of civil society, democratic political culture and the bipolar paradigm “civil society-legal state”, special attention is paid to the building of republican elements into liberal tradition and model of a developed democratic order. There is also pointed to an importance of a continuous democratization of civil society , as well as the promotion of democratic political culture for establishing and perfectuating the constitutional democracy. (shrink)

Different forms and transformations of philosophy in the modern world are analyzed according to the view of the Croatian philosopher Vanja Sutlić (1925-1989). A key aspect is the "realization of philosophy" in "work science", which encompasses the entire "world of work" established in modern times. This universal and real science is also an important precondition for "historical thinking". The uniformity of this science, problematized by Sutlić, can be found today in refined logical and semantic structures, which allow for a renewed (...) and richer articulation of philosophical concepts than was traditionally possible. (shrink)

Najnovije rasprave o civilnom društvu razmatrale su procese globalizacije čime je proširen teorijski diskurs kako bi se obuhvatio pojam globalnoga civilnog društva. Pojam i praksa civilnog društva globalizirali su se na način koji odražava empirijske procese međupovezivanja društava i oblikovanja svjetskog društva. Iz normativno mobilizirajuće perspektive, aktivisti i teoretičari civilnoga društva ističu potrebu za obranom svjetskog društva od globalne prijetnje nuklearnim ratom, ekoloških katastrofa, zločina i nasilja, dominacije svjetskih sila nad sudbinom pojedinih zemalja i društava, tj. potrebu da se ono (...) suprotstavi tendenciji »politike moći« na svjetskoj razini i da obrani autonomiju društva kao onoga koje je primarno uskladivo s ekspanzijom politika koje su zasnovane na vladavini zakona diljem svijeta, a neuskladivo s politikom sile, državnih razloga i dominacijom svjetskih središta moći. Procesi globalizacije rezultiraju sukobljavanjem i/ili asimilativnim prelaženjem civilizacija i kultura, kao i kontroverznim tendencijama: s jedne strane, pokušaja uvođenja međunarodnih političkih institucija i usvajanja međunarodnih konvencija za zaštitu ljudskih prava, za zaštitu demokratskih vrijednosti, za borbu protiv terorizma i segregacije prema različitim osnovama, vodeći time prema globalnoj standardizaciji kulture ljudskih prava i demokratskog političkog i pravnog poretka, a s druge strane, rastom ksenofobije, partikularizacije i etnonacionalizma, građanskih ratova, ekoloških prijetnji, globalnog terorizma, prijetnjom problema gladi, nuklearnog rata, novim bolestima itd. Suvremena pobjeda liberalnih i demokratskih vrijednosti pozitivni je doseg, no praćen osporavanim pitanjem suvereniteta, propadanjem urbanog, rasizmom, etničkim čišćenjem, ksenofobijom, neuspjelim političkim legitimacijama , a na globalnoj razini praćen je: globalnom nepravdom, siromaštvom, ekološkim opasnostima, masovnim i smrtonosnim bolestima, ugnjetavanjem manjinskih skupina, nezaustavljivim rastom stanovništva, velikim nesrazmjerima političke i ekonomske moći, terorizmom na globalnoj razini, prijetnjom nuklearnom katastrofom itd. Globalno civilno društvo ima tri dimenzije: 1.) empirijski fenomen globaliziranih društvenih relacija, međupovezanosti, 2.) mobiliziranje, formativnu silu projekta/vizije i 3.) društvene čimbenike na globalnoj/transnacionalnoj razini. Antiglobalizacijski pokret je pokušaj djelovanja nasuprot uočenim negativnim aspektima tekućih procesa globalizacije. Iako pristaše tog pokreta često djeluju uigrano, sam je pokret heterogen i obuhvaća raznolika, povremeno suprotstavljena, shvaćanja tog procesa, alternativna viđenja, strategije i taktike. Prema tome, iznijansirani pojmovi obuhvaćaju antikapitalističku/ antikorporativnu alternativnu globalizaciju. Njegovi sudionici mogu koristiti pozitivne izraze poput ‘globalna pravda’ ili ‘pokret za poštenu trgovinu’; ili ‘pokret za Globalnu Pravednost i Solidarnost’; ili ‘Pokret svih Pokreta’; ili jednostavno ‘Pokret’; ili ‘antikorporativni kapitalistički pokret’. Općenito govoreći, antiglobalizacijski pokret kao takav nije u velikoj mjeri suprotnost globalizaciji nego je oporba određenom načinu na koji se ona odvija – kao što je to neoliberalni proces globalizacije. U tom smislu, mnogi predstavnici Pokreta više vole da ih se naziva altermondijalizmom. (shrink)

Članak razmatra pojam demokracije Johna Deweya u odnosu na ranije i suvremene radikalno ljevičarske ideje. Ističu se slična epistemološka, antropološka i politička stajališta u ovim teorijama. Vrlo je važno odbacivanje ili podcjenjivanje političke demokracije i naglasak na demokratskom životu s ciljem stvaranja novog društva, posve drukčijeg od postojećih društava. Članak je podijeljen u tri dijela. Prvi dio istražuje razumijevanje demokracije kao nepolitičkog fenomena i kao sinonima za novi oblik ljudske egzistencije u mladog Marxa te kasnijim stavovima Marxa i Lenjina o (...) demokraciji kao »hipokriziji«. Drugi dio analizira Deweyev pojam demokracije kao »načina povezanog življenja« i skreće pozornost na neke značajne podudarnosti i, također, razlike spram Marxovih ranih ideja. Treći dio razmatra razumijevanje demokratskog društva kao identičnog s globalnim društvom u kojem komunikacija među ljudima nije ograničena političkim granicama. U ovom se pitanju također prepoznaju značajne podudarnosti u mišljenju Marxa, Deweya i nekih suvremenih mislilaca . Zaključak je da su politička demokracija i demokratsko društvo kompatibilni, no ideja neke vrste novog nepolitičkog demokratskog društva osim globalnog društva se smatra nerealističnom. (shrink)

Moja studija nadahnuta je tezom da filozofija svoj predmet izgrađuje tek kroz određenu normativnu perspektivu. Filozofsko postavljanje pitanja kozmopolitizma, kako sredstvima univerzalističkog morala uspostaviti udruženje slobodnih i jednakih »građana svijeta«, zasniva tek normativan horizont očekivanja koji svrće pogled na bezumnu stvarnost. Bezumna stvarnost dade se okarakterizirati pojmom »društva svjetskoga rizika«, koji Ulrich Beck uvodi kao dijagnozu vremena koje su zadesile sve moguće katastrofe. Katastrofe predočuju kako su nesigurni temelji na kojima smo izgradili nacionalnu državu a time i demokraciju. Što se (...) više rizici globaliziraju, tim više postajemo prisiljeni na »svjetsko-građansku svijest«. Usprkos spoznaji rizika koji se globaliziraju, mi smo prvenstveno »građani države«, a ne »građani svijeta«. Ne može se međutim poreći da granice nacionalne države gube na značenju. Polazeći od pretpostavke da je svjetsko društvo više kao tržište, htio bih istaknuti »kozmopolitski moment« transnacionalnog razgraničenja, kako bih razvio univerzalistički moral svjetskog građanskog društva s obzirom na budućnost demokracije. (shrink)

Suvremena multikulturna društva velikim se dijelom okviruju u smislu proceduralne prije nego supstantivne etike, naglašavajući ispravnost umjesto dobrote, te uzdižu toleranciju kao ključnu vrijednost. No to ne može sâmo zamijeniti supstantivnu i motivacijsku normu dobroga života te se može iskusiti kao gubitak, otuđenje građana. Isto tako neće uspjeti suočiti se s granicama prihvatljivog djelovanja, neuvjetovanošću povezanom s moralnim gledištem. Klasična tradicija u etici, koja predlaže normu ljudskog blagostanja, može se ponovno izraziti kako bi iznijela na vidjelo ovu neuvjetovanost. Ukazat ću (...) na korisnost suprotne tradicije etičkog rasuđivanja u vidu proporcionalnosti, primjerice u slučaju ratne etike, te razmotriti alternativni koncept demokracije ne pod vidom formalnih i supstantivnih prava, nego etike participacije.Contemporary multicultural societies for the most part frame themselves in terms of a procedural rather than substantive ethics, by emphasizing rightness rather than goodness, and elevate tolerance to key value. But this cannot of itself replace a substantive and motivating norm of the good life and can be experienced as a loss, disaffecting citizens. It will also fail to confront the limits of acceptable action, the unconditionality associated with the moral point of view. The classical tradition in ethics, proposing a norm of human flourishing, can be re-expressed to bring out this unconditionality. I point to the counter tradition of ethical reasoning in terms of proportionality, exampled in the case of war ethics, as useful and draw on an alternative concept of democracy in terms not of formal or substantive rights but of an ethic of participation.Gegenwärtige multikulturelle Gesellschaften gestalten sich zumeist unter dem Aspekt der eher prozeduralen als materialen Ethik, indem sie die Richtigkeit anstelle der Güte herausheben, und werten die Toleranz zum Schlüsselwert auf. Dies per se vermag es immerhin nicht, die materiale und motivierende Norm des guten Lebens zu ersetzen, dagegen kann es als Verlust, als Bürgerentfremdung verspürt werden. Es versagt desgleichen in der Konfrontierung mit den Limits des akzeptablen Handelns, mit der moralitätsbetreffenden Bedingungslosigkeit. Die klassische Gepflogenheit in der Ethik, welche einen Maßstab der Menschheitsblüte nahelegt, kann wieder dargetan werden, um auf diese Bedingungslosigkeit Nachdruck zu legen. Ich deute auf die Nützlichkeit einer Gegentradition der ethischen Erwägung hin, aus der Perspektive der Proportionalität, exempli causa in der Angelegenheit der Kriegsethik, und stelle ein alternatives Demokratieschema auf, nicht im Sinne der formalen bzw. substantiven Rechte, sondern von der Ethik der Partizipation her. (shrink)

Nijedno drustvo, pogotovo ono koje, poput Srbije, u kratkom razdoblju proslo kroz duboke potrese koji jos uvek traju, ne moze se adekvatno analizirati bez pogleda iz ugla svakodnevnog zivota i iskustva obicnih ljudi. Primena savremenih socioloskih i antropoloskih teorija svakodnevice na Srbiju danas u potrazi za personalizovanim tumacenjem kojim obicni ljudi osmisljavaju samima sebi sve sto im se dogodi u poslednjih petnaestak godina, moze imati i sire teorijske implikacije, buduci da se iz nase perspektive lakse sagledava ogranicenost i neuniverzalnost teorija (...) nastalih u stabilnim drustvima. U ovom nacrtu markiraju se neke od tih teorija, polazne pretpostavke, kao i kljucni dogadjaji i simbolicki optereceni pojmovi nase najnovije istorije koji ce biti u zizi analize naracija obicnih ljudi prikupljenih tematskim terenskim istrazivanjem. (shrink)

Riječ “intelektualac” francuskog je porijekla, nastala krajem 19. vijeka. Stvorena tokom afere Dreyfus, uglavnom se odnosi na one mislioce koji su spremni da interveniraju u javnom forumu, čak i ako to znači da sebe izlažu riziku (Le Sueur 2001:2). Teoretičari kao što su Edward Said, Paul Ricoeur, Jean-Paul Sartre i Michael Waltzer dali su doprinos diskusiji o intelektualcima: intelektualca Said vidi kao kritički nastrojenog autsajdera, Ricoeur kao političkog edukatora, Sartre kao čovjeka od akcije, a Waltzer kao brižnog insajdera. Opisati intelektualca (...) na ovaj način, pak, ne spominje prostor unutar kojeg intelektualac djeluje, tj. građansko društvo. Upravo se u takvom prostoru ljudskog udruživanja i odnosnih mreža može promovirati kultura dijaloga, tolerancije, umjerenosti i uzajamno korisnog rješavanja sukoba, upravo onakva kultura kakva otjelotvorava stavove i vrijednosti demokratizacije. Mada intelektualac, onakav kakav je gore opisan, igra značajnu ulogu u održavanju dobro razvijenih demokratskih društava, u postkonfliktnim društvima, kakva su i kosovsko i bosanskohercegovačko, pojavljuje se potreba za intelektualcem koji je više od pukog kritičara društva, edukatora, čovjeka od akcije i saosjećajnog pojedinca. I tu na scenu stupa hiperintelektualac. Najupečatljivija karakteristika hiperintelektualca je možda upravo stepen u kojem se intelektualac bavi društvenom kritikom, političkim obrazovanjem, akcijom i “insajderizmom”, ne kao ideolog, već kao nestranačka fi gura. Društvena kritika i političko obrazovanje hiperintelektualca manifestiraju se na nestranački način, tako da se jasno čuje sve što je moguće i napadati i braniti, i sa jedne i sa druge strane. To je poseb-. (shrink)

Hrvatsko filozofsko društvo jedan dio svojih aktivnosti usmjeruje prema filozofiji odgoja i problemima nastave. Najbolji primjer za to jest časopis Metodički ogledi, koji je specijaliziran za filozofiju odgoja. Njegov dijapazon obuhvaća i nastavu filozofije, logike i etike, ali i nastavu drugih predmeta, kako u osnovnom i srednjem školstvu tako i na sveučilištima. Časopisi Filozofska istraživanja i Synthesis philosophica redovito objavljuju radove iz odgojno-obrazovnog područja. Neko je vrijeme u izdanju HFD-a izlazio i časopis Logika, koji se bavio pitanjima nastave logike. (...) U biblioteci »Filozofska istraživanja« izdane su četiri knjige tematski vezane za filozofiju odgoja i nastavu filozofije. HFD je i organizator dva velika znanstvena skupa o toj problematici: Filozofija i obrazovanje i Filozofija i odgoj u suvremenom društvu . Potonji je skup rezultirao zbornikom Filozofija i odgoj u suvremenom društvu, ur. Milan Polić .Posebnu pozornost društvo posvećuje nastavi filozofske grupe predmeta. Osim što su članovi društva sudjelovali u izradi programa gore navedenih predmeta, HFD je suorganizator Natjecanja iz filozofije i logike. Inicijativa o priključenju naših učenika u Međunarodnu filozofsku olimpijadu upravo je krenula od Hrvatskog filozofskog društva.The Croatian Philosophical Society directs a part of its activities toward the philosophy of education and the problems of teaching. The instance best illustrating this is journal Metodički ogledi, specialized in the philosophy of education. Its range encompasses the teaching of not only philosophy, logic and ethics, but also other subjects, at primary, secondary or higher education levels. Journals Filozofska istraživanja and Synthesis philosophica publish papers from the field of education on a regular basis. Croatian Philosophical Society used to publish for a while journal named Logika, which dealt with the questions of teaching logic in schools. In the “Filozofska istraživanja” series, four books thematically related to the philosophy of education and philosophy teaching in schools have been published. The Society also organized two significant scientific conferences on the topic: Philosophy and Education and Philosophy and Education in Contemporary Society . The latter resulted in the publication of the collected papers entitled Philosophy and Education in Contemporary Society, ed. Milan Polić .Special attention within the Society is given to teaching philosophical group of subjects . In addition to the fact that society members participated in designing curricula for the aforementioned subjects, the Society is the co-organiser of the regular school competitions in philosophy and logic. Also, the initiative to include Croatian students into the International Philosophical Olympiad had its roots in the Croatian Philosophical Society. (shrink)

The question of education is as old as life itself, and its elements, which have been questioned throughout history, still occupy the minds of many pedagogues, psychologists, philosophers and sociologists today. There are many different experts dealing with education, but one name is particularly important, the name that links the notion of contemporary education and education reform – John Dewey. The aim of this paper is to present his theory and its application in the domain of the philosophy of education, (...) emphasizing the importance of education as a social function in the service of civilizational survival and progress. Social and technological advancement prompted Dewey to the idea of education reform, with focus on practical work and experimental method and with the aim of achieving a balance between knowledge and skills. A significant part of Dewey's philosophy of education is devoted precisely to education. This paper presents general reflections on education, its goals, purpose and definition, and morals as a significant educational aspect, all combining pragmatic approach, making experience and knowledge gained with practical work a priority. (shrink)

Glavni zadatak ove rasprave predstavlja analiza i interpretacija problema obicajnosti centralne kategorije Hegelove prakticne filozofije. Autor u drugom delu rada daje pregled ruzlicitih oblika recepcije problema obicajnosti u savremenim interpretacijama Hegelove politicke filozofije.

Ovaj tekst se bavi Adornovom dijalektickom kritikom kulture, unutar koje pokusava uciniti jasnijim odnos izmedju nekadasnje visoke gradjanske kulture, s jedne, i savremenih oblika masovne kulture, s druge strane. Adornovo razumevanje kulture omogucuje nam da mnoge specificne drustvene forme sagledamo u njihovom dijalektickom odnosu i medjusobnoj uslovljenosti. Sam tekst, pre svega, razmatra promene koje je savremeno industrijsko drustvo donelo s obzirom na kriticki potencijal kulture, naime nacin na koji ono uspeva da pretvori, nekada beskorisno- provokativnu kulturu u korisnu-impotentnu kulturu. Ovde (...) se analizira uticaj koji industrijska proizvodnja visoke i masovne kulture ima na svest individua - odnosno na svest masa - kao i nacin na koji individue bivaju obmanjivane za ono sto se govori da im kultura pruza. Tvrdi se da trijumf proizvodnje unutar kulturne industrije vara ljude za ponudu koju toboze pruza, te da je stoga danas unutar kulture postalo gotovo nemoguce sprovoditi individuaciju, a samim tim i zauzeti odredjenu kriticku distancu spram vladajucih oblika materijalne i duhovne proizvodnje. (shrink)

Godišnjice su dobar povod da se vidi dokle se stiglo i, što je još važnije, da se preispita koje su posljedice toga. U ovom se povodu može zaključiti da Društvo koje obilježava svojupedesetu obljetnicu s pravom slavi.Ulazeći u filozofiju u vrijeme opterećeno dnevno-političkim uputstvima, zamijetio sam da se Hrvatsko filozofsko društvo izdvaja po tome što je i onda kad je bilo pritisnuto režimskim zahtjevima uspijevalo ispuniti osnovnu dužnost – poštovati individualni svjetonazor i poticati njegovo razvijanje u svakoga, potvrđujući (...) time svoju etičku utemeljenost. Držeći ovu liniju prava pojedinca da proširuje svoj svjetonazor interiozirajući ponuđene filozofske sustave, ali na način koji ne uvjetuje mišljenje, Hrvatsko filozofsko društvo ispunjava ulogu etičkog korektora, što nam daje za pravo govoriti o tome da je HFD uzor za svako filozofsko društvo i za način na koje bi ono trebalo širiti svoj utjecaj i izvan užeg područja u kojem djeluje.Anniversary is an occasion good enough to take a look at where we have arrived, and, evenmore importantly, to analyze the resulting consequences.Entering the philosophy at the times burdened by daily-political rules, I have noticed that the Croatian Philosophical Society is detached from the regime, and that it succeeded in its basic mission – respecting individual worldviews and stimulating the wide development thereof, so confirming its ethical foundations. Keeping this line of individual’s right to his/her worldview, by interiorizing given philosophical systems, but without being conditioned by them, the Croatian Philosophical Society plays the role of an ethical guide, which makes it a model to be followed by every philosophical association, as well as the model for how to spread one’s influence outside the scope of one’s natural environment. (shrink)

Autor secira polemiku otvorenu osvrtom Tončija Matulića na knjigu Darka Polšeka Sudbina odabranih objavljenom u Filozofskim istraživanjima 98/2005: 671-693. Okosnica ovoga članka je seciranje Matulićevih stavova kako nema bitne razlike između stare eugenike i nove, i njegovih sveobuhvatnih antiliberalnih, paternalističkih i navodno „bioetičkih“ argumenata. Polšek koristi argumentaciju J. S. Milla iz djela O slobodi i tvrdi da demokratsko i pravedno društvo mora poštivati i „puke želje“ budućih roditelja u ostvarenju njihovih prava da odgajaju djecu, kao i da bude u (...) mogućnosti, između ostalog, izbjeći daleko veće opasnosti kolektivizma i svih vrsta intervencija države u privatne stvari što je i iznjedrilo sve ružne oblike eugenika u prošlosti. Štoviše, Polšek raspravlja o tome da svatko treba poštivati te liberalne principe kako bi ozbiljno shvatio neosporne principe bioetike: osobnu autonomiju, neovisnost i jednakost.The author dissects a polemic by Tonèi Matuliæ against Polšek’s book Sudbina odabranih printed in Filozofska istra®ivanja,98 , pp. 671–693. The main point of the article is a dissection of Matuliæ’s views that thereis no fundamental difference between old eugenics and new, and of his overall anti-liberal, paternalist,and allegedly ‘bioetical’ contentions. Polšek uses J. St. Mill’s arguments from On Libertyand argues that a democratic and a just society has to respect ‘mere wishes‘ of prospective parentswhen fulfilling their right to bear children, as to be able, among other things, to avoid far greaterdangers of collectivism and all sorts of state intervention in private matters, from which ugly formsof eugenics arose in the past. Moreover, Polšek argues that one has to respect these liberal principles in order to take seriously uncontested principlesof bioethics: of personal autonomy, independence, and equality. (shrink)

U članku se pokušalo prikazati toleranciju kao krepost tj. sposobnost u smislu određenog habitusa koje čovjeku omogućuje stupiti u ispravan odnos s drugim čovjekom. Međutim, prije nego li se počelo s predstavljanjem kreposti tolerancije, prvo se objasnio pojam kreposti u aristotelovskom smislu i to pod posebnim vidom aristotelovske kreposti prijateljstva. To je razjašnjenje dovelo do zaključka da je krepost unutarnje stanje , a koje nekom čovjeku omogućuje svoje osjećaje i prirodne datosti dovesti u sklad i harmoniju. Zbog toga su kreposti (...) nekog čovjeka pretpostavke za njegovo ispravno djelovanje kako prema samom sebi tako i prema drugome. S tim u vezi tolerancija će biti prikazana kao krepost koja čovjeku pomaže nadilaziti poroke poput predrasude, neprijateljskog držanja i mržnje prema drugom čovjeku. Upravo ovi poroci ne predstavljaju samo opasnost za pojedinca kao takovog nego i za čitavo društvo jer indirektno ugrožavaju demokraciju i ljudska prava te ih mogu štoviše i blokirati. Nadilaženje, stoga, ovih poroka kroz kreposti dijaloga i tolerancije, omgućuje stvaranje temelja za demokraciju i ljudska prava uopće. Na kraju članka se obrađuje odnos između prava i morala – morala u smislu kreposti – te se dolazi do zaključka da se oni u društvu trebaju nadopunjavati, a ne međusobno isključitvati. (shrink)

Modern cognitive and experimental science is increasingly working to explore the meaning and importance of forgetting. Forgetting is one of the most important mental functions on an individual level, but also on a social and national level, since it enables healing, purifies the mind of difficult memories, prevents obsession with problems, and eliminates the possibility of psychosomatic illnesses. The famous British TV series Black Mirror, which has become a symbol of the challenges that modern and futuristic technology brings to man, (...) deals with the problems that arise due to the obsession of the gadget culture with abolishing forgetting through technological enhancement. Several episodes are based on gadgets that expand the potential of memory and make it constantly available to other subjects, in the way that data from a person’s entire history become available. In a dialogue with Brooker’s ideas, the author re–examines the problems spawned by this future society without forgetting, and searches for possible solutions. Moderna kognitivna i eksperimentalna znanost sve više se bavi istraživanjem značenja i važnosti zaboravljanja. Zaboravljanje je jedna od najvažnijih mentalnih funkcija na individualnoj, ali i na društvenoj i nacionalnoj razini, budući da omogućuje iscjeljivanje uma i brisanje neugodnih sjećanja, sprječava opsesivno razmišljanje o problemima i otklanja mogućnost pojave psihosomatskih bolesti. Poznata britanska serija Crno zrcalo, koja je postala simbol za izazove koje moderna i futuristička tehnologija donosi čovjeku, bavi se problemima koji nastaju zbog opsjednutosti kulture gadgeta da se tehnološkim napretkom potpuno onemogući zaboravljanje. Nekoliko epizoda serije temelji se na gadgetima koji proširuju potencijal ljudskog pamćenja te ga čine dostupnim drugima, a time podatci o čitavoj nečijoj prošlosti postaju dostupni. Razmišljajući o Brookerovim idejama, autor razmatra probleme koje bi iznjedrilo takvo buduće društvo lišeno zaborava i traži moguća rješenja. (shrink)

Ricœur postavlja interesantnu definiciju utopije i ideologije. Svako društvo, s namjerom da ostane više ili manje stabilno, mora doseći ravnotežu među njima dvjema. Oslanjajući se na njegovu definiciju, pokušat ćemo razvrstati i »školsko« poimanje globalizacije. Traži se odgovor na pitanje radi li se pretežito o ideološkom ili ponajprije utopijskom pristupu aktualnih školskih politika. Od posebnog zanimanja za nas jest pitanje u čijem je interesu sve izraženija unifikacija školstva, stavi li se pod povećalo primjer Bolonjske reforme. Je li ovdje riječ (...) o spletu ekonomskih interesa, ili o potrebi čovjeka kao bića u smislu individue i njezinih prava, naglasimo li u obrazovnom procesu općenitost, jedinstvo, usporedivost te kompetenciju. Je li globalizacija na polju školstva ništa drugo doli izazov vremena, ili se tu pak podilazi zahtjevima određenih ekonomskih interesa izvjesnog složenog kapitalnog sistema? Čini se kako smo iznova razapeti između utopije očekivanja univerzalnog bratstva i ideologije opravdavanja interesa pojedinih skupina. (shrink)

U ovom radu dat je kratak pregled osnivanja Instituta za filozofiju i drustvenu teoriju kao institucionalne osnove za postanak i izlazenje casopisa Filozofija i drustvo. On je prvobitno, 1987. godine, poceo da izlazi kao zbornik, jednom godisnje, da bi od 2005. postao casopis, sa ritmom publiciranja tri puta godisnje, a od 2011. izlazi kvartalno. Takodje je dat i pregled svih tematskih celina, i to do kraja 2012. godine. Analiziran je detaljno jedan broj FiD-a, kao vazan dokument za promenu drustvene atmosfere (...) u negdanjoj Jugoslaviji i sa nagovestajima njenog raspada: naucni skup je odrzan 2. i 3. jula 1991. (shrink)

U radu se razmatra 'vladavina' tzv. postgradjanskog politickog centra koji korespondira sa poznatim konceptom otvorenog drustva, te se ispituju kako dobre, tako i rdjave strane te 'vladavine'. Istrazuje se pre svega stabilnost globalnog otvorenog drustva i paznja se posvecuje njegovim savremenim neprijateljima - od terorizma, preko organizovanog kriminala, sve do tzv. lokalnih legitimnosti koje se suprostavljaju univerzalnoj i globalnoj legitimnosti koju zastupaju pristalice otvorenog drustva iz prostora postgradjanskog politickog centra. Rad predstavlja polemiku sa Fukujaminom tezom o 'kraju istorije' buduci da (...) otvoreno drustvo, tj. globalni postgradjanski politicki centar, ima vidljive neprijatelje koji ne dozvoljavaju da dijalektika istorije miruje kao sto je smatrao Fukujama. Mesto Fukujaminog 'kraja istorije' rad zakljucuje da trenutnu globalnu situaciju obelezava postmoderni opozit liberalno-demokratskog postgradjanskog centra i ekstremnih antigradjanskih margina, odnosno opozit otvorenog drustva i njegovih neprijatelja, sto ce usloviti dalji hod istorije ka novim sociolosko-istorijskim oblicima. (shrink)

U ovome radu zagovaram stajalište koje uključni pozitivisti dijele s Ronaldom Dworkinom. Prema tezi o uključenosti morala , logički je moguće da pravni sustav uključuje moralne kriterije pravnosti . Do ovoga trenutka rasprava je uvijek imala oblik napada na koherentnost TUM-a, pri čemu su branitelji TUM-a samo pokušavali osporiti napadajući argument. Ja u prilog TUM-u iznosim pozitivan argument, koji započinjem objašnjenjem logike dokazivanja mogućnosnih tvrdnji kao što je to TUM. Pritome na samom početku vrijedi istaknuti da se logika dokazivanja mogućnosnih (...) tvrdnji umnogome razlikuje od logike dokazivanja kontingentnih deskriptivnih tvrdnji ili nužnih tvrdnji. Zbog toga će ovdje biti potrebno dati neka pojašnjenja važnih obilježja semantike modalne logike. Nakon prikladne razrade strukturnog okvira, argument u prilog TUM-a bit će zasnovan na iznenađujuće jednostavnom mislenom eksperimentu. Zapravo, argument pronalazi svoje nadahnuće u Razovom argumentu u prilog mogućnosti postojanja pravnog sustava koji se ne temelji na prisilnoj mašineriji izvršavanja prava; prema njemu, društvo anđela i dalje bi imalo sustav prava, iako u tom sustavu ne bi postojala prisilna mašinerija. Moj argument sadržavat će dvije teorijski važne značajke koje sadrži i Razov snažno jednostavan, ali u konačnici neuspješan argument. (shrink)

Zemlje tranzicije danas, zajedno s ekonomskom i političkom, doživljavaju i »medijsku« transformaciju, točnije izravnu transformaciju u mas-medijsko postmoderno društvo, u kome su svi važniji socijalni odnosi posredovani medijima. Ove transformacije predstavljaju nužnost što ju nameću kapitalistički privredni sustav i demokratski poredak koji se u ovim društvima uspostavljaju. One također donose i kulturne i psihološke promjene: televizija postaje ključni faktor porodičnog i društvenog života; potrošnja, moda i kult tijela, zajedno sa sadržajima popularne i populističke lokalne kulture, preko masovnih medija stižu (...) do masa novopečenih potrošača, dok se značajne političke i socijalne nepravde, nejednakosti i sukobi neutraliziraju i prikazuju kao razlike u »životnim stilovima«, što je tipično i za zapadnu mas-medijsku kulturu. Ovo će izlaganje razmotriti skorašnje primjere srpsko-bosanskog Velikog brata, srpsku tabloidnu štampu i izbor za pjesmu Eurovizije, u pokušaju da bolje razumije ulogu domaćih i stranih medija u procesima fragmentacije stabilnih društvenih identiteta, kulturne globalizacije i političkih manipulacija.Together with an economic and political transformation, transitional societies today are subjects to an ongoing transformation of mass media, i.e. they are experiencing a direct transformation into a postmodern society, in which all more important social relations are massmedialized. These transformations represent a necessity of capitalist economy and democratic political order which are being established. They also bring about cultural and psychological changes: TV becomes a key factor of family and social life, consumption, fashion and body cult together with popular and local populist culture contents are introduced by mass-media to the masses of new consumers, and significant political and social inequalities, differences and clashes are neutralized and interpreted as differences only in ‘lifestyles’, as is typical of Western societies’ media culture. The exposition will look upon recent examples of Serbian-Bosnian Big Brother. Serbian tabloids and Eurovision song contest in an attempt to clarify the role of media in fragmentation of social identities, cultural globalization and local media manipulations with political backgrounds. (shrink)

During 'cyclic' historical periods it would be correct to interpret religious processes in terms of interaction of two essentially different, but substantially, structurally and functionally comparative types of integrating cultural complexes that, in historical perspective, compete with each other on the effect on individuals and society in general. Such complexes represent secular and religious culture. Contemporary socio-cultural situation can be defined as an asymmetric representativeness of both secular and religious cultures. In a modern secular society, dominance of a secular culture (...) over a religious one can be manifested in three basic dimensions: substantial, regulative and subjective ones. Secular culture is adopted during the primary socialization process. However, religious culture is still adopted through conscious, voluntary selection in younger or more mature age. It may be possible to determine two basic attitudes of the contemporary man towards religion. The first attitude may be called 'reversive' and the other one 'conversive'. Za 'ciklicne' istorijske periode ispravna je interpretacija religijskih procesa u terminu uzajamnog dejstva dva sustinski razlicita ali sadrzajno, strukturalno i funkcionalno komparativna tipa integrisucih kulturnih kompleksa koji u istorijskoj perspektivi jedan drugom konkurisu u uticaju na pojedinca i drustvo. Takvi kompleksi su svetovna i religiozna kultura. Savremena sociokulturna situacija se moze definisati kao asimetrija reprezentativnosti svetovne i religiozne kulture. Dominacija svetovne nad religioznom kulturom u savremenom sekularizovnom drustvu manifestuje se u tri osnovne dimenzije: predmetnoj, regulativnoj i subjektivnoj. Svetovna kultrura se masovno usvaja u procesu primarne socijalizacije. Religiozna kultura se pak, usvaja samosvesnim, voljnim izborom u mladjem ili starijem uzrastu. Moguce je izdvojiti dva osnovna nacina obracanja savremenog 'sekularizovanog') coveka religiji. Prvi nacin mozemo nazvati 'reverzivnim' a drugi 'konverzivnim'. (shrink)

U clanku autori se bave militantnim potencijalom koncepta avangarde. Pojavljujuci se u politici i umetnosti u prvoj polovini 19. veka i nastojeci da unisti gotovo celokupnu tradiciju 'burzoaskog' prosvetiteljstva, politicka i umetnicka avangarda nikada nije bila sposobna da se oslobodi svojih korena u vojnickom nacinu razmisljanja. Njena prava sustina je lezala u stvaranju bojnih polja u svakoj oblasti javnog zivota gde je postojala sansa da se unisti gradjansko drustvo - njegova politika, njegova umetnost, njegov nacin razmisljanja, njegova civilizacija. U ime (...) jos necuvene slobode, ona je sirila nasilje i sejala totalitarino seme po sprzenoj zemlji. A na kraju je nisu pobedili njeni mnogobrojni neprijatelji zato jer je postala zrtva vlastite destruktivnosti. (shrink)

The immediacy of daily encounters with gender roles, as well as the specific features of authoritarian mediation in their social shaping, make an analysis of gendered social interaction indispensable. In this paper the analysis is centered on the concept of social character, with special emphasis on authoritarianism as a continuous determinant of the transformation of natural sex into social construct of gender. It is precisely the authoritarian personality type that is the basis for alienated gender, dominated by sexism, a?natural? belonging (...) to the private or the public sphere of social life, suppression of individual human capacities, and reduction of choice. After a review of the theoretical conceptions of social character and authoritarianism, a historical-comparative analysis of authoritarianism is offered, where the latter is seen as an element of the social character within the perspective of the typology traditional - modern - postmodern society. It is argued in conclusion that, in spite of certain emancipatory achievements, men and women still tend to escape into the security of authoritarian alienation. Feminist theory remains a basic source for reflecting on these processes; therefore the author pleads for a wider acceptance of feminist insights as contributions to establishing a postmodern, interpretive?sociology in a new key?. Analiza drustvene interakcije medju polovima nametnuta je neposrednoscu svakodnevnog susretanja sa polnim ulogama, kao i specificnostima autoritarnog posredovanja u drustvenom uoblicavanju tih uloga. U ovom radu, analiza je organizovana oko pojma drustvenog karaktera, pri cemu se poseban naglasak stavlja na autoritarnost kao kontinuiranu determinantu preobrazaja prirodnog pola u drustveno konstruisanu kategoriju roda. Upravo je autoritarni tip licnosti podloga za otudjenu polnost, u kojoj dominiraju seksizam,?prirodno? pripadanje privatnoj ili javnoj sferi drustvenog zivota, suzbijanje individualnih ljudskih potencijala i suzavanje mogucnosti izbora. Posle pregleda teorijskih koncepcija drustvenog karaktera i pojma autoritarnosti, nudi se istorijsko-uporedna analiza prisustva autoritarnosti kao elementa drustvenog karaktera iz perspektive tipologije tradicionalno - moderno - postmoderno drustvo. Zakljucuje se da, i pored izvesnog ostvarenog emancipacijskog hoda, muskarci i zene jos uvek teze bekstvu u sigurnost autoritarne otudjenosti. Feministicka teorija ostaje nezaobilazna osnova za promisljanje ovih procesa, te se pledira za sire usvajanje feministickih uvida kao doprinosa oblikovanju jedne postmoderne, razumevajuce?sociologije u novome kljucu?. (shrink)

S obzirom na tri poretka u sklopu kozmičke cjeline, integrativnom analizom kozmoloških spoznaja metafizičara i prirodoznanstvenika raznorodnih orijentacija najprije dolazim do konkluzije o spregnutosti dvaju izvedenih kozmičkih načela koja određuju sveukupni totalitet odnosa stvari i smisla. Prvo načelo nazivam sabiruće-jedno-sve, koje opisujem arhe-kompleksom. Drugo nazivam sebi-usuprot-težeće, koje opisujem eris-kompleksom. Na temelju pomaka iz zatvorenog sustava u otvoreni sustav, obrazlažem da arhe- i eris-kompleks stvaraju logos-kompleks i agon-kompleks te na koji se način novo spregnuće u tjelesnosti oblikuje u društvo, u (...) najširem smislu pojavljujući se kao napetost između real-politike i utopijskog stremljenja. U daljnjoj razradi predlažem artikuliranje konkretnog civilizacijskog stanja kao biopolitičkog agona u kojem se protočnost moći odvija relejima inosfere. Zasniva se na raščlanjivanju živog u konvertibilne informacije čija se uporabnost nalazi u moći regulativnosti, odnosno sposobnosti biopolitičkog da logos regulativnošću podvrgne agonu kroz sam logos, što nastojim pojasniti povezivanjem s navedenim fenomenima. S tjelesnošću kao instrumentom transformativne bȉtizacije, dalje argumentiram naginjanje društva prema ukidanju izvornog smisla logos-kompleksa i razvlašćenje nad kontrolom tjelesnog određenja, što nastojim ukratko ocrtati i povezati s ishodištem istraživanja. (shrink)

U podrucju manjinskih prava EU promovira norme koje nemaju uporiste u zakonodavstvu EU i koje nisu dio pravne stecevine EU. Limiti uvjetovanosti implementacije manjinskih prava koje EU promovira vidljivi su mehanizmu pracenja te implementacije, ukljucujuci i redovna izvjesca Evropske komisije o napretku zemlje ka EU koja prate manjinske probleme u politickom kontekstu neke zemlje. Izvjesca se baziraju na Kopenhagenskim kriterijima o zastiti manjina. Potrebni su ozbiljni napori u implementaciji zakonskih normi manjinskih prava. Nekoliko faktora utice na implemenatciju: konfuzija oko pravne (...) prirode zastite manjinskih prava, neodre?enost formulacije standarda i koristi koje bi njihovim provo?enjem neka zemlja imala. Kako svi ti faktori ne bi doprinosili daljnjoj nedorecenosti, EU mora ujednaciti i jasno definirati standarde manjinskih prava, uvjeravajuci vlade da postojanje manjinskih grupa obogacuje drustvo, a mjere usmjerene na ocuvanje njihove specificnosti utjecu na smanjenje rizika od konflikta.Iako se na primjeru Hrvatske moze vidjeti da su usvojene, promjenom zakonodavstva, mnoge evropske norme zastite manjina, iz izvjesca Evropske komisije najblize je moguce vidjeti i njihovu limitiranost, tj. ne primjenjivanje zakona u realnost. Izvjesca Evropske komisije o napretku prikazuju da manjinski problem nije prioritet EU u pristupnim pregovorima, te poteskoce EU u pracenju napretka u nedostatku jasno definiranih mjerila u podrucju manjinskih prava. (shrink)