The history of the school required reading shows us how and why pupils approached literature and how it impacted their convictions about reading, art and identities. The education systems were not only working on the strictly personal development of pupils, but were also implementing certain political values and ideas. The literature education thus encouraged ideas about national and supernational communities. The Yugoslav system presented the wide and complex notion of culture and literature, but in the demanding and counterproductive fashion. The (...) Croatian system implemented the mononational approach to literature, while retaining the rigidness of the old system. For those reasons it is likely that pupils didn't connect with their national identities through literature and that they didn't develop reading habits. (shrink)

Istraživanjima vezanim uz vrednovanje znanstvenog rada u području filozofije na svjetskoj razini bavilo se vrlo malo autora. Zbog specifičnosti ove discipline, scientometrijski istraživati filozofiju unutar humanistike može biti komparativno interesantno, ali ona u ovim istraživanjima svakako zaslužuje posebno mjesto. U ovom radu pokušali smo dobiti uvid u potencijalnu vidljivost hrvatskih filozofskih časopisa indeksiranošću u bazi podataka The Philosopher’s Index i mjerenjem odjeka članaka kroz citiranost u Social Science Citation Index i Arts & Humanities Citation Index . Citatnom analizom nastojali smo (...) dobiti uvid u komunikacijske odnose hrvatskih filozofskih časopisa. Jedan od osnovnih zaključaka je da u vrednovanju znanstvenog rada u filozofiji, ISI-jeve citatne baze nemaju isti značaj kao za područje prirodnih znanosti ili biomedicine. Očekuje se da će znatno relevantniji instrumentarij u vrednovanju znanstvenog rada u području filozofije biti baza podataka ERIH .Few authors worldwide have conducted some research on the evaluation of scientific work in the field of philosophy. Due to specificity of this discipline, scientometric research of philosophy inside the humanities can be comparatively interesting, but philosophy should have a special position in this research. In this paper we have tried to get an insight into the potential visibility of Croatian philosophy journals indexed by The Philosopher’s Index, and by measuring their impact through citations by Social Science Citation Index and Arts & Humanities Citation Index . Using citation analysis, we have tried to establish the communication relationship between Croatian and other philosophy journals worldwide and to determine significance of Croatian philosophy journals. One of our main conclusions is that the evaluation of scientific work in philosophy by ISI citation databases does not have the same importance as it has in the field of science or biomedicine. Furtheremore, database ERIH is expected to become more relevant instrument in the evaluation of scientific work in the field of philosophy. (shrink)

Článek se snaží přiblížit přístup Josepha Priestleyho ke zkoumání lidské mysli. Postupně jsou ukázány dva kroky, ve kterých Priestley mění svůj pohled na hmotu a ducha a dochází k materialismu. V prvním kroku redefinuje pojem hmoty a přisuzuje hmotě zcela nové vlastnosti – síly přitahování a odpuzování. V druhém kroku pomocí těchto nových vlastností vysvětluje schopnost vnímání a myšlení. V těchto krocích navíc využívá poznatky tehdejší přírodní filosofie, zejména mechaniky. Člověk a jeho mysl jsou podle Priestleyho součástí přírody. To znamená, (...) že člověk a lidská mysl jsou určitým mechanismem, který pracuje podle přírodních zákonů a lze jej pomocí těchto zákonů také vysvětlit. (shrink)

The Internet has become a natural communication platform for modern society. Web archives, which began in the 1990s to capture and preserve changing web content, have thus become key sources for research in the recent past. The analysis of their data is complicated by, for example, insufficient competencies of researchers, the need for computing resources or legislation. One way to meet the needs of users is to develop tools and research interfaces that allow to work with data without the need (...) for technological knowledge of advanced extraction and thus open it to researchers. The study addresses the issue of access to archival web data, approaches efforts to formulate a theoretical and methodological framework and proposes a design for access and further data processing, which is applied in a unique research interface for extracting large data from web archives using advanced machine learning to generate and categorization of text outputs. (shrink)

V práci sa zaoberám kritickou expozíciou argumentačných schém v kontexte pragma-dialektického prístupu k argumentácii. Nadväzujem pritom na prácu Hitchcocka a Wagemansa (2011), ktorí sa sústredili najmä na problémy súvisiace s typológiou argumentačných schém v pragma-dialektike. Pozorovania Hitchcocka a Wagemansa sú v priebehu výkladu kriticky hodnotené, prípadne upravené. Časť kritiky, ktorú v práci uvádzam, súvisí s tým, že niektoré dôležité aspekty argumentačných schém sú v rôznych pragma-dialektických publikáciách prezentované odlišne bez toho, aby sa odlišnosť akokoľvek komentovala, alebo zdôvodnila. Existencia takýchto zdôvodnení (...) nie je pritom iba znakom, ale aj nevyhnutnou podmienkou toho, aby sme akúkoľvek zmenu mohli nazývať pokrokom v teórii. Posledná časť práce je zameraná na problémy týkajúce sa hodnotenia argumentácie v pragma-dialektickom prístupe. Hoci článok prináša vlastné pozitívne návrhy, dôraz a celkový zámer spočíva predovšetkým na expozícii nedostatkov súčasného stavu pragma-dialektickej koncepcie argumentačných schém. Kľúčové slová: argumentačné schémy, kritické otázky, pragma-dialektický prístup k argumentácii, hodnotenie argumentov. (shrink)

The frequently used term "certainty" plays in the human life an important role, especially in specifying the goals of human activities. The presented study distinguishes two different meanings of this term: the certainty as a state of the mind and the certainty of anything, i.e. the certainty connected with a set of specific conditions. A certainty in the former meaning is usually presented as an important component of some ideologies. As an explanatory model of the certainty of anything, there could (...) be applied the approaches developed in the sphere of intensional or modal logics, especially the concept of epistemic attitudes. The contemporary scientific and technological thinking usually justifies an acceptable model od epistemic attitudes by means of various measures based on the scheme of decreasing uncertainty or, as it is typical for information models, by means of decreasing entropy level. (shrink)

In this article, I propose to analyse the earliest Indian systematic discussion on the problem of meaning and denotation of words. The discussion itself seems to have been conceived within the famous Indian grammatical tradition (vyākaraṇa), and its definitive form was given by the Grammarian Patañjali (second century BC) in his work Mahābhāṣya. This whole discussion is carried over and further developed within classical Indian philosophy, beginning with the Nyāya school, whose positions regarding semantics are also analysed here, based on (...) classical works of this school. (shrink)

Mate Meršić (Merchich, 1850-1928) sees the origin of Zeno’s paradox ‘Achilles’ in the ambiguities of the concept of the infinity. According to him (and to the tradition started by Gregory St. Vincent), those ambiguities are resolved by the concept of convergent geometric series. In this connection, Meršić proposes a general ontological theory with the priority of the finite over the infinite, and, proceeding from Newton’s concept of fluxion, he develops a modal interpretation of differential calculus.

Etika vrlina pristup je normativne etike koji naglašava izvrsne karakterne osobine moralnih subjekata. Značajan broj autora ističe da ovaj pristup ima veliki potencijal u suvremenom etičkom obrazovanju. Rad se usmjerava na mogućnost uporabe etike vrlina u etičkom obrazovanju u Slovačkoj. Jedan od najznačajnijih autora u razvoju ove teme je Ladislav Lenz koji je napisao i ključne tekstove za nastavnike o etičkom obrazovanju. Njegov se koncept temelji na pedagoškim i psihologijskim osnovama, a inspiriran je konceptom prosocijalnosti španjolskog psihologa R. (...) R. Olivara. Ipak, neki od Lenczovih radova iskazuju i elemente etike vrlina. U ovome radu istaknut ćemo mogućnosti uključivanja etike vrlina u etičko obrazovanje. (shrink)

Feministicka epistemologija je pristup u teoriji saznanja koji u srediste postavlja feministicke probleme. U radu se razmatra savremeni poduhvat u oblasti feministicke epistemologije: feministicki empirizam. Za razliku od drugih feministkinja koje se bave epistemologijom, njihov cilj je da zadrze osnovne pojmove analiticke tradicije, koje posmatraju u svetlu feministickih interesa. Polazeci od Kvajnove naturalisticke epistemologije, feministicke empiristkinje iznose razlicite koncepcije znanja i prirode saznajnog subjekta, stvarajuci nove poglede na odnos sociopolitickih vrednosti i naucnog istrazivanja. Svoje preimucstvo u odnosu na pristupe (...) feministickoj epistemologiji izvan analitickog okvira, empiristkinje pronalaze upravo u prihvatanju naturalistickog i empiristickog pristupa rodnim pristrasnostima. Cilj rada je da proceni koliko su one uspesne u ostvarivanju svojih zamisli i da li je jedan takav pristup prihvatljiv. (shrink)

Text představuje pragma-dialektický přístup k argumentaci. Věnuje se představení nástrojů standardní verze (ideální model kritické diskuze, argumentační schéma, argumentační struktura) i rozšířené verze (typ komunikační aktivity, strategické manévrování). Následně ilustruje užití předložených nástrojů na případové analýze videa „Přemluv bábu“. Standardní verze je využita k zodpovězení otázky „Jakou argumentaci Mádl a Issová předkládají? Je zde představen postup rekonstrukce argumentační výpovědi: identifikaci argumentačně relevantních prvků textu a rekonstrukci argumentační struktury a užitých argumentačních schémat. Rozšířená verze pragma-dialektiky je užita k zodpovězení otázky „Jaké (...) argumentační strategie Mádl a Issová používají, aby zvýšili přijatelnost vzhledem k zamýšlenému publiku?“ Je zde předložena charakterizace typu komunikační aktivity angažované politické komedie a omezení, které z jejích konvencí vyplývají. Následně je předložena analýza strategie užití tzv. strategické kontraproduktivity. (shrink)

Na základě analýzy otázky, jak se učíme ze zkušenosti představuje studie problém indukce nejprve tak, jak byl formulován Humem skrze jeho příčinu v nezdůvodnitelnosti principu uniformity přírody. Následně ukazuje Popperovo řešení problému spočívající v naprostém odmítnutí induktivního usuzování. Popperův přístup je podroben srovnání s reliabilistickou pozicí Davida Papineau - stanoviskem, že poznání je pravdivým přesvědčením generovaným spolehlivou metodou. Hlavním cílem textu je znovuotevření diskuze nad tématem neplatnosti indukce a možná redukce námitek vůči její logické neplatnosti na základě nahlédnutí reliabilistického stanoviska. (...) Vedlejším záměrem je pak ilustrovat možné styčné body mezi kritickým racionalismem s jeho důrazem na delegitimizaci vědění a reliabilistickým kritériem spolehlivosti. (shrink)

Slijedeći Fichteovu misao da »svatko izabire onakvu filozofiju kakav je tko čovjek«, u članku se ocrtavaju misaoni sklopovi stvaralačkoga opusa Ante Pažanina, u nastojanju da se na taj način osvijetle stožerne sastavnice njegove životne filozofije. Pažaninova istraživanja o filozofiji kao strogoj znanosti, fenomenologiji, praktičnoj filozofiji, etici i politici imaju znatan odjek i utjecaj ne samo u Hrvatskoj nego su zapažena i u svijetu. Na međunarodnoj pozornici privukla je zanimanje njegova osebujna koncepcija normativne političke filozofije u kojoj kritički rasvjetljuje i ukazuje (...) na posljetke suvremene znanstveno-tehničke civilizacije. Nasuprot novovjekovnom odvajanju etike od prava i politike, Pažanin se oslonio na aristotelovsku tradiciju praktične filozofije koja polazi od jedinstva etike i politike. Praktičnu filozofiju promatra kao samostalno i neovisno područje o poietičnoj techne i teoretskoj episteme. Takav pristup praktičnoj filozofiji nadilazi poteškoće aprirornoga univerzalizma teoretskoga utemeljenja etičkih normi te bolje odgovara suvremenoj raznovrsnosti svijeta života i njegovoj složenosti. Pažaninovu životnu filozofsku misiju može se prispodobiti Gadamerovu opisu »nasljedovanja« Aristotela u nastojanju filozofa da se pomoću filozofske teorije stavi u službu ljudske prakse. Njegova je praktična životna filozofija svojevrsno misaono nastojanje oko razumijevanja i posuvremenjenja odnosa između refleksivnih oblika teorije i praktične umnosti povijesnoga svijeta života. Filozofska refleksija za njega ima zadaću ne samo primjereno razumjeti praktični svijet nego ga time i odgovorno mijenjati u nastojanju za ozbiljenjem najvišega ljudskog dobra kao bitne svrhe čovjekova življenja. (shrink)

The paper is an analytic retrospective of the author?s work during the preceding research period, involving the study of role, meaning and place of stereotypes in identity discourses. In order to explain the reasons for and ways of dealing with stereotypes, she reviews the evolution of her own research approach and the alternative approaches to the topic from the perspective of various scholarly disciplines. Seeking to avoid the trap of?interpreting stereotypes stereotypically?, the author chooses not to follow the usual method (...) whereby ethnic stereotypes are?deconstructed? as false and generalizing image of oneself and others, and exposed to social-psychological and political-anthropological critique. Instead, the author looks at stereotypes primarily in terms of their linguistic and social?semiotics? and their theoretical and practical usability. Stressing the necessity of relativizing the binary structure of discourse, the author argues that stereotypes, though indispensable as elements of the?economy? of language and thought, should be socially conceptualized and historicized in analysis. U ovom tekstu autorka daje pregled svog rada tokom proteklog projektnog perioda u kome je istrazivala ulogu, znacenje i mesto stereotipa u identitetskim diskursima. Da bi objasnila razloge i nacine svog bavljenja stereotipima, ona se osvrce kako na evoluciju sopstvenog istrazivackog postupka, tako i na alternativne pristupe temi iz perspektiva razlicitih naucnih disciplina. U nastojanju da izbegne zamku?stereotipnog tumacenja stereotipa?, autorka ne sledi uobicajeni postupak?dekonstrukcije? etnickih stereotipa, kao lane i uopstavajuce predstave o sebi i?drugom?, te njihove socijalno-psiholoske i politicko-antropoloske kritike, vec se prevashodno bavi dimenzijama jezicke i socijalne?semiotike? stereotipa i njihovom teorijskom i prakticnom upotrebljivoscu. Polazeci od neophodnosti stereotipa u?misaonoj ekonomiji?, autorka se u svom postupku zalaze za relativizaciju binarne strukture diskursa, kao i za socijalnu kontekstualizaciju i istorizaciju stereotipa u teorijskoj analizi. (shrink)

Rad prikazuje kako se enaktivizam može koristiti kao integrativni pojmovni okvir u psihijatriji. Enaktivistički pristup može pomoći u rešavanju problema integracije u psihijatriji, to jest u tome kako da smisleno povežemo različite perspektive iz kojih objašnjavamo uzroke i prirodu psihijatrijskih poremećaja. Enaktivizam nam pruža mogućnost da povežemo fenomenološke, neurofiziološke, sociokulturalne, i egzistencijalne aspekte psihijatrijskih poremećaja i holistički pristupimo razumevanju i lečenju. Objasniću šta je enaktivizam, šta je problem integracije u psihijatriji, te kako, prema Saneke de Han, možemo putem enaktivizma (...) pružiti rešenje ovog problema. Naposletku, predložiću kako se enaktivistički pristup može obogatiti dodavanjem ekološke perspektive. (shrink)

Ovaj rad bavi se presjekom umjetnosti, imaginacije, emocija i etičkog obrazovanja iz perspektive inovativne sinteze kognitivne teorije emocija i Gestalt pedagogije. Jedan od elemenata ove sinteze kognitivna je teorija emocija kakvu podržava Martha Nussbaum. Emocije se shvaćaju kao procjene koje se odnose na percepciju svijeta oko nas. Emocije su naši stavovi, razumijevanja i evaluacije svijeta iz perspektive naših ciljeva i projekata. To se pokazalo kao odlična polazišna točka za proučavanje emocija i drugih domena unutar etike obrazovanja. U ovom radu uvodim (...) pojam ‘iskustvene imaginacije’ i ukazujem na njezine metodologije koje smo razvili kao dio istraživanja preklapanja Gestalt pedagogije, kognitivne teorije emocija i pristupa etici iz perspektive umijeća življenja. Potom predstavljam sintezu kognitivne teorije emocija i Gestalt pedagogije, nakon čega razjašnjavam koncept iskustvene imaginacije, naglašavam njezinu ulogu u etičkom obrazovanju te zaključujem s nekolicinom osvrta na pristup umijeća življenja etici i etičkom obrazovanju. The paper discusses the intersection between art, imagination, emotions, and ethical education from the perspective of an innovative synthesis of cognitive theory of emotion and Gestalt pedagogy. One of the elements of this synthesis is the cognitive theory of emotion as endorsed by Martha Nussbaum. Emotions are understood as evaluative judgments that are related to our perception of the world around us. Emotions are our attitudes, understandings, and assessments of the world from the perspective of our goals and projects. This proves an excellent starting point from which to address them as an essential part of ethics education. Next, art and imagination are considered as a vehicle by which to address emotions and other domains within ethics education. Here, I introduce the concept of “experiential imagining” and point to the methodologies that sustain it. I have developed this concept as part of my research on the overlap between Gestalt pedagogy, cognitive theory of emotion, and the art of life approaches to ethics. Next, I present the synthesis between cognitive theory of emotion and Gestalt pedagogy. I then illuminate the concept of experiential imagination, emphasise its role in ethics education, and conclude with some reflections on the art of life approach to ethics and ethics education. (shrink)

Dva pjesnika, hrvatski Nikola Šop i slovenski Gregor Strniša – premda ih razlikuje pripadnost epohi i miljeu – imaju zajednički nazivnik: obojica su metafizički pjesnici i, u toj pjesničkoj dimenziji, obojica se bave relativnošću vremena i prostora, to jest vremenitošću i bezvremenošću, prostornošću i besprostornošću, koje nisu ništa drugo nego sinonimi za pojmove ljudskog i božanskog. Obojicu pjesnika dubinski motiviratraganje za Posljednjom Istinom. U Šopa ta potreba vuče porijeklo iz njegove osobne tragedije, iz strahovite nesreće koja ga je onesposobila na (...) gotovo trideset godina života i duboko mu obilježila vjeru, nagnavši ga da traga za Bogom novim putovima teologije, filozofije i kozmologije. Strnišin je pristup metafizičkom problemu kontroliraniji, nastaje iz potreba racionalnog i intelektualnog karaktera. To je bjelodano i iz načina na koji se dva pjesnika približavaju Einsteinovoj misli: Šop se približava Einsteinovu modelu svemira isključivo putem vlastite pjesničke intuicije, dok ga Strniša otvoreno preispituje u svojoj prozi, poput one naslovljene Relativnostna pesnitev, u kojoj se prvenstveno usredotočuje na problem pjesničkoga stvaranja.Although the epochs and milieus they belong to differ, the Croatian poet Nikola Šop and the Slovenian poet Gregor Strniša share a common denominator – both are metaphysical poets and, in respect of this poetic dimension, they both tackle the relativity of time and space, i.e. temporality and timelessness, and spatiality and spacelessness, which are nothing other than synonyms for the concepts of human and divine. Both poets are profoundly motivated by the search for the Final Truth. In Šop this need stems from his personal tragedy, from a horrendous accident that disabled him for almost three decades and deeply impressed his faith, having driven him to seek God on the paths of theology, philosophy and cosmology. On the other hand, Strniša’s approach to metaphysical issues is somewhat more controlled, and issues from the needs of his rational and intellectual character. This is also evident in the fashion in which the two poets approach Einstein’s thought: Šop nears Einstein’s model of universe exclusively through his own poetic intuition, while Strniša openly reflects on it in his prose, as in his Relativnostna pesnitev , in which he primarily centres on the problem of poetic creation. (shrink)

Predmet rasprave bit će antropološki pristup mjestu kulture u procesu humanizacije čovjeka: koje su dobrobiti razvoja modernoga doba i koji se problemi javljaju u postindustrijskoj i još uvijek tehnološkoj civilizaciji? Što se promijenilo s obzirom na fundamentalnu ulogu kulture u ljudskom svijetu: a) kad je kultura postala industrijski proizvod u smislu »masovne kulture«, i b) pod utjecajem postmodernog relativizma ? Posljedice tih promjena analizirat će se s gledišta supstancijalnih ljudskih mogućnosti kao što su kreativnost i imaginacija, osnove referenci koje (...) se tiču smisla života, multidimenzionalna priroda strukture ljudskoga karaktera, sloboda ličnosti naspram vulgariziranog individualizma, itd. Postavlja se zaključno pitanje: je li kultura postala potčinjena ekonomizmu ili politici, umjesto da bude njihova osnova? (shrink)

Cilj rada: izložiti i analizirati pedagoške strategije i komunikacijski pristup definicijama bioetike, zajednički dio bioetičkih sadržaja koji se održavaju na sveučilišnim studijima Stomatologije i Organizacije, planiranja i upravljanja u zdravstvu, te Stručnom studiju medicinske radiologije na Medicinskom fakultetu u Rijeci. Metode: metoda analize sadržaja korištena je za istraživanje i prezentiranje enciklopedijskih i nekih autorskih definicija bioetike, s posebnim naglaskom na definicije bioetike autora – bioetičara iz Hrvatske; metoda uzorka 1. uključivala je kurikulum Medicinske etike, Bioetike i Etike zdravstvene skrbi (...) te istraživala stajališta 45 studenata studija na kojima se održavaju bioetički kolegiji. Uzorak je specifično stratificiran jer je: a) uključivao studente čiji se kurikulum odvija u turnusima – intenzivnim predavanjima u trajanju od dva tjedna, te one čija su se predavanja održavala svaki tjedan tijekom jednog semestra; b) različite godine studija , 2. skala procjene korištena je za istraživanje i prikupljanje stajališta studenata o sadržaju kurikuluma, metodama izvođenja i postignutoj razini komunikacije između studenata te komunikacije s profesorom. Očekivani rezultati: izložena metoda rada i rezultati dobiveni skalom procjene bi trebali pokazati prihvatljivost i uspješnost prikazanih pedagoško-metodoloških načina rada, ukazati na slabosti i nedostatke te konačno zaključiti o razmjeru u kojem izloženi koncept i pristupi aktualizaciji definicija bioetike doprinose realizaciji dijaloga i komunikacije u kojoj studenti istovremeno doživljavaju kurikulum kao nužan, koristan i zanimljiv te takav da potiče na razmišljanje, razmjenu ideja i nuđenje mogućih rješenja. Skala procjene bi trebala istaknuti različite stavove nastave. (shrink)

Psihoanaliza kao teorija, praksa i interpretacija nije se pojavila kao samo još jedan »izam« na početku 20. stoljeća, već i kao jedan bitan pomak od doista tradicionalističkog poimanja onog unutarnjeg u čovjeku spram vanjskog. Sam Lacan, u suvremenosti jedan od najpoznatijih teoretičara i interpreta psihoanalize, kaže da pristup koji bi odogonetnuo mjesto polazišta njenog istraživanja i definiranja »nije baš unutra, a ne zna se da li je izvana«. Ovim se željelo nagovijestiti da ona uporišta koje govore ne samo o (...) psihoanalizi, već i o mogućem nalaženju istih, iznose, pa i računaju s nekim nesigurnostima spram tradicije.U vrijeme nastanka i prvih aktualnosti psihoanalize i Freudovog učenja, u filozofiji se gotovo istovremeno sve češće pojavljuju napori da se ljudska psiha i uopće psihologijsko oslobodi kauzalnosti i mehanicističkih određenja, s jedne strane, i da se istovremeno oslobodi predstave i kauzalnosti nečeg iracionalnog i beskonačnog, s druge strane. Nastojeći izbjeći nejasna određenja i suprotstavljanja duše i/ili psihe, filozofija sustavnije od E. Husserla nastoji sve izrazitije naglasiti čovjekovu unutarnjost kroz reinterpretaciju transcendentalnih iskustva subjektivnosti i intersubjektivnosti. Individualna teorijska tvorba, međusobno teorijsko prožimanje, dodirne i razdvajajuće povijesno- teorijske i filozofijske točke ovih dvaju različitih, ali povremeno i komplementarnih ishodišta predmet su zanimanja i razmišljanja u ovom radu.Psychoanalysis as a theory, practice and interpretation did not occur like another -ism on the begining of the twentieth century, but also as one important step ahead from truly traditional understanding of inside of the man which is confronted with his outside existence. Jacques Lacan himself, today one of the most known theoritician and interpreter of psychoanalysis, says that approach which could figure out where is the starting point of its exploring and defining isn’t really inside, and it’s not sure if it’s outside. Saying this, one wants to foreshow that those foundations which speak not only of psychoanalysis, but also about possible findings of them.That is why there are some uncertainties about tradition in these considerations.At the time when psychoanalysis and Freud’s learnings became actual and new, in philosophy almost simultaneously more and more often are present efforts which human psyche and psychology in general were slowly making free of causalities and mechanistic charachteristics on one side. On the other side, in the same time, there have been efforts which would make the psyche free of such images that would define it as irational and infinte entity. Trying to avoid unclear definitions and confrontations in understanding of psyche and/or soul, philosophy is more sistematical with this problem since philosophy of Edmund Husserl. He’s trying to emphasize more utterly the world inside the man through the reinterpretation of transcedental experience of subjectivity and intersubjectivity. Individual philosophical creation, mutual theoretical coming between, connecting and separating historically-theoretical and philosophical standpoints of these two different, but occasionaly also complementary outcomes are the object of interest and reflections in this work. (shrink)

Ovaj je rad osmišljen kao analiza dijela mišljenja američkoga filozofa Fredrica Jamesona. Opus tog autora obuhvaća desetine naslova od kojih će u elaboraciji teme tri biti fragmentarno obrađena, odnosno u svakoj od njih ću posvetiti pozornost jednom poglavlju . Riječ je o sljedećim trima knjigama i pripadajućim poglavljima: The Signatures of the Visible , Postmodernism, or, The Cultural Logic of Late Capitalism i A Singular Modernity . Namjera je rada tekstove ovih poglavlja istaknuti kao momente jednog zamišljenog ekskursa o opsegu (...) i dubini pitanja o identitetu suvremenosti, odnosno njegovih suvremenih transfiguracija izraženih Jamesonovim tezama. Protežući se u daljnjim razradama onkraj čvrsto utvrđenih definicija i neprestanog preispitivanja metode istraživanja, ta pitanja nalaze svoju pozadinu u promišljanju koncepata i pojmova narativa i povijesnosti. Očito je da uvođenje koncepta i pojma narativa u relaciji prema povijesti evocira klasični pristup tom problemu, no ovdje je riječ upravo o njegovim suvremenim transfiguracijama koje su izražene u tim poglavljima.Namjera rada je, stoga, uz očigledne analitičke momente spomenutih tekstova, istaknuti i kritičku ulogu takve analize, s jedne strane. No, s druge strane, namjera je ukazati i na istraživanja čiji je smisao daljnje kritičko i analitičko propitivanje i utvrđivanje teorijskih polazišta koja ne ustrajavaju samo na spekulativnim postulatima vezanim uz spomenute probleme, koja ne teže tek jednoj novoj metadiskurzivnosti, već teže propitivanju mogućih istraživačkih putova koji se neizbježno pojavljuju u spomenutim transfiguracijama, kako teorije tako i neizbježnih praksa koje ih obilježavaju.This paper is generally conceived as an analysis of some fragmentary parts concerning the thought of American philosopher Fredric Jameson. The opus of this author includes tens of titles but only three of them will be elaborated here in some fragments . The books in question are the following: The Signatures of the Visible , Postmodernism, or, The Cultural Logic of Late Capitalism and at the end there is A Singular Modernity . My intention in this paper is to propound texts from those chapters as moments of one imagined digression about scope and depth of question which is asked about identity of contemporaneity, or rather, its contemporary transfigurations expressed through Jameson’s theses. In further elaborations this issues spreads beyond firmly set definitions and continuous examination of the method of research, and finds its foundation in reflecting concepts and notions of narrative and historicity. It is obvious that introducing concepts and notion of the narrative in relation to history evokes classical approaches to this problem, but the point here is precisely its contemporary transfigurations which are couched in these chapters.The intention of this paper is therefore also, beside obvious analytical moments in mentioned texts, to point out critical role of such analysis, on the one hand. But, on the other hand, the intention that lies in it is to indicate research point of which is further critical and analytical questioning and ascertaining theoretical starting points that do not hold on only to speculative postulates related to mentioned problems, and which do not tend only to one new meta-discursiveness, but tend to question up possible research paths that unavoidably show up in mentioned transfigurations, concerning both theory and unavoidable practices that mark them as well. (shrink)

Problem duša–um–tijelo, drevno je pitanje koje je mučilo mnoge filozofe. Još od Platona i predstoika mnogi su filozofi pokušavali odgovoriti na pitanja odnosa između tih “dijelova”. Ovaj rad je pregled teorije o holonima koju je predložio Arthur Koestler i njezinih implikacija u modernoj kinematografiji, posebno na primjeru anime filma Ghost in the Shell. Postoje mnoga pitanja koja su aktualna i povezana s problemom duha i tijela, a koja proizlaze iz moderne kinematografije i TV emisija, no obično su zanemarena ili previđena. (...) U tim serijama i filmovima nalazimo suvremene ideje o kiborzima i transhumanizmu koje je spomenuti anime film popularizirao. Većina suvremenih serija bliža je transhumanizmu i postmodernizmu, no zbog opsega članka, biti će spomenute samo imenom.Drugi problem koji se nameće u modernoj kinematografiji je individualizam i egocentrizam koji nije usmjeren na transcendentalno ili čak transcendentno. Namjera ovog rada je pokazati da kroz Koestlerove ideje o holonima moramo uzeti u obzir širi pristup transhumanizmu, te da taj pristup ne smije biti fokusiran samo i isključivo na pojedinca. (shrink)

Ovo istraživanje ispituje slojevite perspektive Boetija o postojanju zla, s posebnim naglaskom na njegove ontološke dimenzije unutar općeg okvira apsolutnog dobra. Glavni fokus analize usredotočen je na Boetijeva ključna djela pod naslovom Utjeha filozofije i Hebdomade, koja služe kao glavni izvori njegovih filozofskih promišljanja. U prvom djelu Boetije provodi detaljno istraživanje problema zla i dobra, s posebnim naglaskom na ontološko područje. Drugo djelo, Hebdomade, pridonosi metafizičkom temelju za dublje razumijevanje tih filozofskih pojmova. Ovo istraživanje tematski ima dvije dimenzije: ontološko–metafizičku, koja (...) analizira pojmove dobra i zla izvan područja ljudskog djelovanja, te etičko–moralnu, priznajući njezinu važnost za sveobuhvatno razumijevanje metafizičkog. Ovaj dualistički pristup obogaćuje hermeneutičku perspektivu, olakšavajući sveobuhvatno razumijevanje Boetijevih kompleksnih misli o naravi dobra i zla. Sinteza ovih razina ne samo da osvjetljava Boetijevo intelektualno putovanje već i doprinosi širem diskursu o filozofskom istraživanju ontoloških dimenzija u kontekstu apsolutnog dobra. (shrink)

Filozofija umjetnosti u mišljenju Anande Kentisha Coomaraswamyja povezana je tradicionalnom filozofijom. Estetika, u modernom smislu, nema veze s tradicionalnom filozofijom umjetnosti, čiji temeljni princip nije »umjetnik je posebna vrsta čovjeka«, nego »svaki je čovjek posebna vrsta umjetnika«. Coomaraswamy nastoji redefinirati suvremeni pristup umjetnosti. Suvremeni umjetnici ne stvaraju svoja djela u skladu s Vječnim Istinama. Apstraktna umjetnost nije ikonografija transcendentalnih formi nego stvarna slika razjedinjenog uma. U cilju redefiniranja pristupa umjetnosti, temeljni se jezik umjetnosti mora promijeniti; edukatori i kustosi moraju (...) biti odgovorni za poučavanje o istinskoj prirodi umjetnosti; umjetnost ne može biti jednaka estetskom iskustvu; društvo se mora reorganizirati u društvo bazirano na vokaciji, što je analogno Platonovu mišljenju.Philosophy of Art in the thinking of Anande Kentish Coomaraswamy is connected with traditional philosophy. Aesthetics in modern sense has nothing to do with traditional philosophy of art which basic principle is “The artist is not special kind of man” but “Every man is special kind of artist”. Coomaraswamy wants to redefine contemporary approach to art. Contemporary artist does not create in accordance with Eternal Truth.art is not iconography of transcendental forms but real picture of disoriented mentality. In order to redefine approach to art basic language of art must be changed; educators and curators must have responsibility to teach about true nature of art; art can not be equal with esthetic experience; society must be reorganized into one that is based on vocation in analogy with Plato’s thought. (shrink)

Cílem studie je zodpovědět otázku, co znamená v interpretujících humanitních či sociálních vědách zkoumat narativně. Interpretace je pojata jako explikace utváření významu. V návaznosti na toto pojetí je identifikována řada interpretačních dilemat. V tomto kontextu je uveden narativní přístup jako řešení těchto dilemat. Je pojednáno o povaze narativní perspektivy, o vztahu narativity a zkušenosti a o povaze narativních dat. Narativní výzkum je chápán jako rekonstrukce způsobů, jakými je utvářen význam narativními prostředky. Narativní interpretace umožňuje pohybovat se pružně a efektivně: 1) (...) mezi explicitními daty a exemplifikačními schématy, 2) mezi jedincem a kulturou, 3) mezi hermeneutikou podezření a hermeneutikou důvěry, 4) mezi částmi a celkem, 5) mezi obsahem a formou, 6) mezi strukturou a funkcí. (shrink)

Virtue ethics is an approach to normative ethics that emphasizes the great character traits of moral agents. As many authors have pointed out, this approach also has great potential in contemporary ethical education. The following text will focus on the possibility practically utilising virtue ethics in ethical education in Slovakia. One of the most influential figures in the development of this topic in Slovakia is Ladislav Lencz, who also created key texts for teachers of ethical education. His concept is based (...) primarily on a pedagogical and psychological basis, inspired by Spanish psychologist R.R. Olivar’s concept of prosociality. However, some of L. Lencz’s texts also display elements of virtue ethics. This article will point out the possibilities of implementing virtue ethics in ethical education. Etika vrlina pristup je normativne etike koji naglašava izvrsne karakterne osobine moralnih subjekata. Značajan broj autora ističe da ovaj pristup ima veliki potencijal u suvremenom etičkom obrazovanju. Rad se usmjerava na mogućnost uporabe etike vrlina u etičkom obrazovanju u Slovačkoj. Jedan od najznačajnijih autora u razvoju ove teme je Ladislav Lenz koji je napisao i ključne tekstove za nastavnike o etičkom obrazovanju. Njegov se koncept temelji na pedagoškim i psihologijskim osnovama, a inspiriran je konceptom prosocijalnosti španjolskog psihologa R. R. Olivara. Ipak, neki od Lenczovih radova iskazuju i elemente etike vrlina. U ovome radu istaknut ćemo mogućnosti uključivanja etike vrlina u etičko obrazovanje. (shrink)

While most discussions of corruption focus on administration, institutions, the law and public policy, little attention in the debate about societal reform is paid to the?internalities? of anti-corruption efforts, specifically to character-formation and issues of personal and corporate integrity. While the word?integrity? is frequently mentioned as the goal to be achieved through institutional reforms, even in criminal prosecutions, the specifically philosophical aspects of character-formation and the development of corporate and individual virtues in a rational and systematic way tend to be (...) neglected. This paper focuses on the?internalities? of anti-corruption work with special emphasis on the pre-requisites that need to be ensured on behalf of the social elites in order for proper individual and collective character-formation to take place throughout the society. The author argues that a systematic pursuit of socially recognized virtues, both those pertaining to society as a whole and those specific to particular professions and social groups, is the most comprehensive and strategically justified way of pursuing anti-corruption policy, while institutional and penal policies can only serve an auxiliary role. The pursuit of institutional and criminal justice policies against corruption in a society that is subject to increasing relativism with regard to values and morality is at best ineffective, and at worst socially destructive. Thus the paper suggests a re-examination of the social discourse on the level of what the author calls?value strategy? and the gradual building of a plan to create and solidify specifically designed features of?corporate character? for key sectors of the society. This approach can serve as the main long-term strategy to improve the public profile of integrity and reinforce morality in both the public and civil sectors. Aktuelne rasprave o korupciji vecinom su usredsredjene na pitanja o administraciji, institucijama, pravu i javnoj politici. Istovremeno, nedovoljno paznje se poklanja raspravi o unutrasnjim faktorima antikorupcijskih napora u drustvenim reformama. S jedne strane, rec?integritet? se cesto pominje kao cilj koji institucionalnim reformama treba postici. S druge strane, medjutim, specificno filozofski aspekti formiranja karaktera i razvijanja korporativnih i individualnih vrlina, na racionalan i sistematski nacin, uglavnom se zanemaruju. Ovaj tekst se bavi unutrasnjim faktorima antikorupcijskog delovanja, sa posebnim naglaskom na pretpostavke formiranja individualnog i kolektivnog karaktera cije je ostvarivanje u rukama drustvenih elita. Autor argumentise da je sistematsko unapredjivanje drustveno prepoznatih vrlina, kako onih koji se odnose na celo drustvo, tako i onih koje su specificne za pojedine profesije i drustvene grupe, najobuhvatniji i strateski najopravdaniji nacin za sprovodjenje antikorupcijske politike, dok institucionalna, a posebno kaznena politika, mogu igrati samo dopunsku ulogu. Naglasavanje institucionalne, a posebno krivicno-pravne politike, u jednom drustvu koje inace karakterise moralni i vrednosni relativizam, u najboljem slucaju je neefikasno, a u najgorem slucaju drustveno destruktivno. Stoga se u tekstu sugerise preispitivanje drustvenog diskursa na nivou onoga sto autor naziva?vrednosnom strategijom? i postepena izgradnja i ucvrscivanje posebno odredjenih aspekata?korporativnog karaktera? za pojedine kljucne sektore drustva. Ovaj pristup moze biti dugorocna drustvena strategija za unapredjivanje javnog profila integriteta i za jacanje morala kako u javnom, tako i u privatnom i gradjanskom delu drustva. (shrink)

Mogućnost transplantacije organa je otvorila nove probleme kako u medicinskoj etici tako i u kliničkoj medicini. Jedan od njih, pribavljanje organa, pokušava se riješiti uglavnom pomoću dva sustava. Mnoge države su prihvatile ‘optin’ sustav, koji teži širenju svijesti o problemu i vlastitom izboru pojedinca da donira svoje organe. Drugi sustav, ‘optout’ ili ‘pretpostavljeni pristanak’, u kojem se svi članovi društva smatraju potencijalnim donorima, uveden je u nekolicini zemalja. U tom sustavu, pojedinci trebaju izričito navesti da ne žele donirati svoje organe; (...) u suprotnom se smatraju donorima. U pokušaju utemeljenja našeg argumenta na različitim opravdanjima, tvrdimo da je ‘optout’ sustav pribavljanja organa pravednija opcija, uzimajući u obzir pravo na pristup potrebnoj zdravstvenoj skrbi, te bi stoga treba biti uveden umjesto ‘optin’ sustava. (shrink)

Prvi deo rada sadrzi pokusaj analize Kantovih pojmova svrhovitosti i harmonije i, u izvesnom smislu, njihovog medjusobnog odnosa, kao i odnosa sa osecanjem zadovoljstva. Toj analizi ce se pristupiti uz osvrt na Saftsberijev uvid u, danas tako nazvane,?second order affections?, i njihov znacaj u drustveno-politickoj filozofiji. Zakljucno ce se ovaj prvi deo rada baviti Kantovim shvatanjem sensus communis-a, i pokusati da ukaze na neke njegove specificnosti, koje omogucuju da se o njemu ne govori kao o empirijskom faktu. Drugi deo rada (...) pokusace da ukaze na polozaj sensus communis-a u Kantovoj politickoj filozofiji i situaciji, i neke implikacije koje bi se iz toga mogle izvesti. (shrink)