Filozofija umjetnosti u mišljenju Anande Kentisha Coomaraswamyja povezana je tradicionalnom filozofijom. Estetika, u modernom smislu, nema veze s tradicionalnom filozofijom umjetnosti, čiji temeljni princip nije »umjetnik je posebna vrsta čovjeka«, nego »svaki je čovjek posebna vrsta umjetnika«. Coomaraswamy nastoji redefinirati suvremeni pristup umjetnosti. Suvremeni umjetnici ne stvaraju svoja djela u skladu s Vječnim Istinama. Apstraktna umjetnost nije ikonografija transcendentalnih formi nego stvarna slika razjedinjenog uma. U cilju redefiniranja pristupa umjetnosti, temeljni se jezik umjetnosti mora promijeniti; edukatori i (...) kustosi moraju biti odgovorni za poučavanje o istinskoj prirodi umjetnosti; umjetnost ne može biti jednaka estetskom iskustvu; društvo se mora reorganizirati u društvo bazirano na vokaciji, što je analogno Platonovu mišljenju.Philosophy of Art in the thinking of Anande Kentish Coomaraswamy is connected with traditional philosophy. Aesthetics in modern sense has nothing to do with traditional philosophy of art which basic principle is “The artist is not special kind of man” but “Every man is special kind of artist”. Coomaraswamy wants to redefine contemporary approach to art. Contemporary artist does not create in accordance with Eternal Truth.art is not iconography of transcendental forms but real picture of disoriented mentality. In order to redefine approach to art basic language of art must be changed; educators and curators must have responsibility to teach about true nature of art; art can not be equal with esthetic experience; society must be reorganized into one that is based on vocation in analogy with Plato’s thought. (shrink)

Článek se snaží přiblížit přístup Josepha Priestleyho ke zkoumání lidské mysli. Postupně jsou ukázány dva kroky, ve kterých Priestley mění svůj pohled na hmotu a ducha a dochází k materialismu. V prvním kroku redefinuje pojem hmoty a přisuzuje hmotě zcela nové vlastnosti – síly přitahování a odpuzování. V druhém kroku pomocí těchto nových vlastností vysvětluje schopnost vnímání a myšlení. V těchto krocích navíc využívá poznatky tehdejší přírodní filosofie, zejména mechaniky. Člověk a jeho mysl jsou podle Priestleyho součástí přírody. To znamená, (...) že člověk a lidská mysl jsou určitým mechanismem, který pracuje podle přírodních zákonů a lze jej pomocí těchto zákonů také vysvětlit. (shrink)

U radu se raspravljaju eksplicitne i anticipativne kritike ranog kapitalizma i neoliberalizma , s naglaskom na Deweyevoj kritici koja je aktualna i danas. Naglašava se Deweyev poziv za metodu inteligencije koja bi, kao znanstvena metoda, svim vidovima društva donijela odgovarajuće pravne, institucionalne i civilizacijske promjene. One bi kontinuirano doprinosile razvoju slobode i napretku preko kontrole slobodnog tržišta. Zapaža se da, prema Deweyu, integralni pojam odgoja zauzima posebno mjesto u njegovom naučavanju. Osim usvajanja znanja, odgovarajući odgoj se tiče razvitka slobodne, slobodoumne (...) i liberalne osobnosti, koja se ne dostiže kroz neki određeni moralni odgoj, a posebno ne kroz religiju. Konačno, važno je zadržati one postupke iz prošlosti koji su bili konstruktivni – posebno se to tiče razdoblja socijalizma. (shrink)

Proboj zapadne europske filozofske misli na čijem se začelju pojavljuje ime francuskog mislioca R. Descartesa za sobom je donijelo oživljavanje čovjekove svijesti – tzv. post-renesansno intelektualno buđenje koje je navijestilo i označilo početak novog – modernoga doba, koje je na spoznajnoteorijskoj razini prepoznato kao početak vladavine instrumentalnog uma, odnosno, hegemonije Descartesovog cogita.U ovome radu nastoji se istražiti, pojasniti i protumačiti ulogu i značaj cogita u odnosu na moralno djelovanje modernoga čovjeka u percepciji suvremenog i glasovitog kanadskog filozofa, teoretičara i mislioca (...) Charlesa Taylora. Ima li um doista ekskluzivni primat nad čovjekovim djelovanjem, te kako u svjetlu uma objasniti i razumjeti krizu ethosa suvremenog čovjeka i pokušati pronaći adekvatno rješenje za pitanje globalne krize morala koja je zahvatila kompletnu civilizaciju našeg doba? – samo su neka među sličnim pitanjima koja će se propitati u ovome radu.The breakthrough of the Western European philosophic thought, whose final name is that of the French theorist R. Descartes, brought with it the revival of man’s conscience or the so-called post-Renaissance intellectual awakening, which announced and signified the beginning of a new – modern age, that was recognized on the cognitive-theoretical level as the beginning of the rule of instrumental reason, that is, the hegemony of the Descartean cogito.This presentation tends to research, clarify and interpret the role and the significance of the cogito in relationship with man’s moral action and generally, with the theory of morality of the modern Canadian philosopher, theorist and thinker Charles Taylor. Does reason indeed hold exclusive supremacy over man’s actions and how does one explain and understand the crisis of the modern man’s ethos in the light of reason, and try to find an adequate solution for the issue of a global morality crisis, which has taken over the entire civilization of our time? – are only some among a number of similar questions that will be discussed in this paper. (shrink)

Istraživanjima vezanim uz vrednovanje znanstvenog rada u području filozofije na svjetskoj razini bavilo se vrlo malo autora. Zbog specifičnosti ove discipline, scientometrijski istraživati filozofiju unutar humanistike može biti komparativno interesantno, ali ona u ovim istraživanjima svakako zaslužuje posebno mjesto. U ovom radu pokušali smo dobiti uvid u potencijalnu vidljivost hrvatskih filozofskih časopisa indeksiranošću u bazi podataka The Philosopher’s Index i mjerenjem odjeka članaka kroz citiranost u Social Science Citation Index i Arts & Humanities Citation Index . Citatnom analizom nastojali smo (...) dobiti uvid u komunikacijske odnose hrvatskih filozofskih časopisa. Jedan od osnovnih zaključaka je da u vrednovanju znanstvenog rada u filozofiji, ISI-jeve citatne baze nemaju isti značaj kao za područje prirodnih znanosti ili biomedicine. Očekuje se da će znatno relevantniji instrumentarij u vrednovanju znanstvenog rada u području filozofije biti baza podataka ERIH .Few authors worldwide have conducted some research on the evaluation of scientific work in the field of philosophy. Due to specificity of this discipline, scientometric research of philosophy inside the humanities can be comparatively interesting, but philosophy should have a special position in this research. In this paper we have tried to get an insight into the potential visibility of Croatian philosophy journals indexed by The Philosopher’s Index, and by measuring their impact through citations by Social Science Citation Index and Arts & Humanities Citation Index . Using citation analysis, we have tried to establish the communication relationship between Croatian and other philosophy journals worldwide and to determine significance of Croatian philosophy journals. One of our main conclusions is that the evaluation of scientific work in philosophy by ISI citation databases does not have the same importance as it has in the field of science or biomedicine. Furtheremore, database ERIH is expected to become more relevant instrument in the evaluation of scientific work in the field of philosophy. (shrink)

The Internet has become a natural communication platform for modern society. Web archives, which began in the 1990s to capture and preserve changing web content, have thus become key sources for research in the recent past. The analysis of their data is complicated by, for example, insufficient competencies of researchers, the need for computing resources or legislation. One way to meet the needs of users is to develop tools and research interfaces that allow to work with data without the need (...) for technological knowledge of advanced extraction and thus open it to researchers. The study addresses the issue of access to archival web data, approaches efforts to formulate a theoretical and methodological framework and proposes a design for access and further data processing, which is applied in a unique research interface for extracting large data from web archives using advanced machine learning to generate and categorization of text outputs. (shrink)

V práci sa zaoberám kritickou expozíciou argumentačných schém v kontexte pragma-dialektického prístupu k argumentácii. Nadväzujem pritom na prácu Hitchcocka a Wagemansa (2011), ktorí sa sústredili najmä na problémy súvisiace s typológiou argumentačných schém v pragma-dialektike. Pozorovania Hitchcocka a Wagemansa sú v priebehu výkladu kriticky hodnotené, prípadne upravené. Časť kritiky, ktorú v práci uvádzam, súvisí s tým, že niektoré dôležité aspekty argumentačných schém sú v rôznych pragma-dialektických publikáciách prezentované odlišne bez toho, aby sa odlišnosť akokoľvek komentovala, alebo zdôvodnila. Existencia takýchto zdôvodnení (...) nie je pritom iba znakom, ale aj nevyhnutnou podmienkou toho, aby sme akúkoľvek zmenu mohli nazývať pokrokom v teórii. Posledná časť práce je zameraná na problémy týkajúce sa hodnotenia argumentácie v pragma-dialektickom prístupe. Hoci článok prináša vlastné pozitívne návrhy, dôraz a celkový zámer spočíva predovšetkým na expozícii nedostatkov súčasného stavu pragma-dialektickej koncepcie argumentačných schém. Kľúčové slová: argumentačné schémy, kritické otázky, pragma-dialektický prístup k argumentácii, hodnotenie argumentov. (shrink)

Početkom devedesetih godina prošlog stoljeća, švicarski je teolog Hans Küng izašao s tezom da ako se želi stvoriti jedan globalni i dugoročni mir, moraju se uzeti u obzir velike svjetske religije. Svoja nastojanja Küng je u tom pogledu usmjerio na traženje zajedničkih etičkih osnova svim religijama. To nastojanje on je nazvao ´Projekt svjetski etos´. Njegove su glavne teze sljedeće: a. Nema napretka ljudskog roda bez svjetskog etosa; b. Nema svjetskog mira bez religioznog mira; c. Nema religioznog mira bez religioznog dijaloga. (...) Osim početnog odobravanja, Projekt svjetski etos je doživio i masivne kritike, kako u njemačkom tako i u engleskom govornom području. U tom smjeru ide i ovo razmatranje. Budući da je sam članak podijeljen u dva dijela, autorov je cilj u prvom dijelu – koji uostalom vrijedi i kao uvodni – istaknuti prva dva problemska aspekta samog Projekta te time već na početku pokazati da sklopovi i nisu tako jednostavni kako to sam autor Projekta želi. Ove prve dvije kritične točke Projekta su njegov odnos prema moralnom relativizmu, prilikom čega upravo temeljene slabosti samog projekta postaju vidljive, te s tim u vezi Küngov problematični put poopćavanja u području morala.Anfang der neunziger Jahre des vorigen Jahrhunderts veröffentlichte schweizerischer Theologe Hans Küng die These, dass man, wenn man einen globalen und langfristigen Weltfrieden schaffen möchte, die großen Religionen berücksichtigen müsse. Seine Bestrebungen hat er an die Suche nach einem gründlichen Ethos der Religionen gerichtet. Das hat er ‘Projekt Weltethos’ genannt. Seine zentrale Thesen sind: a. Es gibt keinen Fortbestand des Menschengeschlechts ohne ein Weltethos, b. Es gibt keinen Weltfrieden ohne religiösen Frieden; 3. Es gibt keinen religiösen Frieden ohne religiösen Dialog. Außer aber grundsätzlicher Akzeptierung am Anfang, hat dieser Projekt später auch massive Kritik ausgelost, sowohl im deutschen als auch im eng. Sprachraum. Darum geht es auch in diesem Aufsatz. In seinem erstem Teil – der übrigens als einleitender gilt – wird der Versuch unternommen, die ersten zwei kritischen Momente des sogenannten Projekts herauszustellen und damit zu zeigen, dass die Zusammenhänge nicht so ‘einfach’ und vor allem ‘eindeutig’ sind, wie es sich der Autor des Projekts wünscht. Diese ersten zwei kritischen Aspekte des Projekts sind sein Verhältnis mit dem moralischen Relativismus – wobei gerade seine „ersten” Schwächen sichtig werden, und in Bezug zu dem Küngs problematischer Weg der Verallgemeinerung im Bereich des Moralischen. (shrink)

Autor ovog članka uspoređuje Kantov pojam kozmopolitskog prava sa suvremenim liberalnim kozmopolitanizmom teoretičara poput James Bohmana i Davida Helda . Ova dva teoretičara uzimaju Kantovo kozmopolitsko pravo i preoblikuju ga uzimajući u obzir proces globalizacije i činjenicu pluralizma. Nužno je istražiti koliko su duboko ovi autori promijenili uvid u Kantovo kozmopolitsko pravo i njegove implikacije te također koliko su ovi autori preoblikovali klasični liberalno-politički vokabular.

In this article, I propose to analyse the earliest Indian systematic discussion on the problem of meaning and denotation of words. The discussion itself seems to have been conceived within the famous Indian grammatical tradition (vyākaraṇa), and its definitive form was given by the Grammarian Patañjali (second century BC) in his work Mahābhāṣya. This whole discussion is carried over and further developed within classical Indian philosophy, beginning with the Nyāya school, whose positions regarding semantics are also analysed here, based on (...) classical works of this school. (shrink)

The frequently used term "certainty" plays in the human life an important role, especially in specifying the goals of human activities. The presented study distinguishes two different meanings of this term: the certainty as a state of the mind and the certainty of anything, i.e. the certainty connected with a set of specific conditions. A certainty in the former meaning is usually presented as an important component of some ideologies. As an explanatory model of the certainty of anything, there could (...) be applied the approaches developed in the sphere of intensional or modal logics, especially the concept of epistemic attitudes. The contemporary scientific and technological thinking usually justifies an acceptable model od epistemic attitudes by means of various measures based on the scheme of decreasing uncertainty or, as it is typical for information models, by means of decreasing entropy level. (shrink)

Mate Meršić (Merchich, 1850-1928) sees the origin of Zeno’s paradox ‘Achilles’ in the ambiguities of the concept of the infinity. According to him (and to the tradition started by Gregory St. Vincent), those ambiguities are resolved by the concept of convergent geometric series. In this connection, Meršić proposes a general ontological theory with the priority of the finite over the infinite, and, proceeding from Newton’s concept of fluxion, he develops a modal interpretation of differential calculus.

Suvremeni svijet izražava veliku potrebu za etikom u financijskim, gospodarskim, političkim i općenito socijalnim sferama. U tom kontekstu teorija društvenog izbora A. Sena, indijskoga ekonomista, filozofa i dobitnika Nobelove nagrade za osobite doprinose na području ekonomije, predstavlja važan čimbenik u ostvarivanju društvenih ciljeva, a ima i ključnu ulogu u formiranju zdravog društvenopolitičkog poretka. U ovom članku u središtu našeg interesa bit će implementacija skupa sposobnosti u sfere društva, te kritika utilitarističkih pristupa ekonomskom razvoju. Govorit ćemo o slobodama koje se (...) trebaju razumjeti kao obveze koje uključuju odgovornost za druge, kroz racionalan društveni izbor, tako da se na taj način formira razumski čvrsta etička podloga, iz koje se formira koherentan sustav vrijednosti koji se zasniva na povjerenju, spremnosti na suradnju te se na taj način i pojedinac samoostvaruje. Time zapravo dolaze do izražaja individualna i komunitarna razina morala.Contemporary world expresses a great need for a code of ethics in the financial, political and in the social spheres in general. In this context the theory of social choice of A. Sen, the Indian economist, philosopher and winner of the Nobel prize for his personal contribution in the field of economy, represents an important factor in the realization of social goods and also plays a key role in the formation of a sound socio-political order. The implementation of capabilities into the social spheres and the critique of utilitarianism will be in the focus of our interest in this article. At that context we’ll mention freedoms that have to be understood as commitments which include responsibility for other people through rational social choice which is the rational solid ethical base from which we form coherent system of values based on trust, willingness for cooperation, so on that way the individual also fulfils himself/herself. According to that, to the expression also comes individual and communitarian level of moral. (shrink)

Suvremeni trendovi analitičke književne estetike sve se češće suočavaju s pitanjem o tome koliko su filozofija i književnost slične, a koliko različite. Ovakvo problematiziranje proizlazi iz činjenice da postoji određeni prostor preklapanja između njih dvije, zbog kojeg se postavlja pitanje o tome što je to po čemu se one razlikuju. Jedan od načina da se na to odgovori jest da pobliže pogledamo i filozofiju i književnost, te da na taj način pokušamo pronaći neko svojstvo po kojem se razlikuju. Boran (...) Berčić nedavno je sažeo ključna filozofska stajališta o tome što je filozofija. Analizirajuća ta stajališta, u radu nastojim vidjeti koliko se onoga što se inače smatra distinktivnim svojstvom filozofije može primijeniti i na književnost. (shrink)

Feministicka epistemologija je pristup u teoriji saznanja koji u srediste postavlja feministicke probleme. U radu se razmatra savremeni poduhvat u oblasti feministicke epistemologije: feministicki empirizam. Za razliku od drugih feministkinja koje se bave epistemologijom, njihov cilj je da zadrze osnovne pojmove analiticke tradicije, koje posmatraju u svetlu feministickih interesa. Polazeci od Kvajnove naturalisticke epistemologije, feministicke empiristkinje iznose razlicite koncepcije znanja i prirode saznajnog subjekta, stvarajuci nove poglede na odnos sociopolitickih vrednosti i naucnog istrazivanja. Svoje preimucstvo u odnosu na pristupe (...) feministickoj epistemologiji izvan analitickog okvira, empiristkinje pronalaze upravo u prihvatanju naturalistickog i empiristickog pristupa rodnim pristrasnostima. Cilj rada je da proceni koliko su one uspesne u ostvarivanju svojih zamisli i da li je jedan takav pristup prihvatljiv. (shrink)

Etika vrlina pristup je normativne etike koji naglašava izvrsne karakterne osobine moralnih subjekata. Značajan broj autora ističe da ovaj pristup ima veliki potencijal u suvremenom etičkom obrazovanju. Rad se usmjerava na mogućnost uporabe etike vrlina u etičkom obrazovanju u Slovačkoj. Jedan od najznačajnijih autora u razvoju ove teme je Ladislav Lenz koji je napisao i ključne tekstove za nastavnike o etičkom obrazovanju. Njegov se koncept temelji na pedagoškim i psihologijskim osnovama, a inspiriran je konceptom prosocijalnosti španjolskog psihologa R. (...) R. Olivara. Ipak, neki od Lenczovih radova iskazuju i elemente etike vrlina. U ovome radu istaknut ćemo mogućnosti uključivanja etike vrlina u etičko obrazovanje. (shrink)

Text představuje pragma-dialektický přístup k argumentaci. Věnuje se představení nástrojů standardní verze (ideální model kritické diskuze, argumentační schéma, argumentační struktura) i rozšířené verze (typ komunikační aktivity, strategické manévrování). Následně ilustruje užití předložených nástrojů na případové analýze videa „Přemluv bábu“. Standardní verze je využita k zodpovězení otázky „Jakou argumentaci Mádl a Issová předkládají? Je zde představen postup rekonstrukce argumentační výpovědi: identifikaci argumentačně relevantních prvků textu a rekonstrukci argumentační struktury a užitých argumentačních schémat. Rozšířená verze pragma-dialektiky je užita k zodpovězení otázky „Jaké (...) argumentační strategie Mádl a Issová používají, aby zvýšili přijatelnost vzhledem k zamýšlenému publiku?“ Je zde předložena charakterizace typu komunikační aktivity angažované politické komedie a omezení, které z jejích konvencí vyplývají. Následně je předložena analýza strategie užití tzv. strategické kontraproduktivity. (shrink)

Rad prikazuje kako se enaktivizam može koristiti kao integrativni pojmovni okvir u psihijatriji. Enaktivistički pristup može pomoći u rešavanju problema integracije u psihijatriji, to jest u tome kako da smisleno povežemo različite perspektive iz kojih objašnjavamo uzroke i prirodu psihijatrijskih poremećaja. Enaktivizam nam pruža mogućnost da povežemo fenomenološke, neurofiziološke, sociokulturalne, i egzistencijalne aspekte psihijatrijskih poremećaja i holistički pristupimo razumevanju i lečenju. Objasniću šta je enaktivizam, šta je problem integracije u psihijatriji, te kako, prema Saneke de Han, možemo putem enaktivizma (...) pružiti rešenje ovog problema. Naposletku, predložiću kako se enaktivistički pristup može obogatiti dodavanjem ekološke perspektive. (shrink)

Na základě analýzy otázky, jak se učíme ze zkušenosti představuje studie problém indukce nejprve tak, jak byl formulován Humem skrze jeho příčinu v nezdůvodnitelnosti principu uniformity přírody. Následně ukazuje Popperovo řešení problému spočívající v naprostém odmítnutí induktivního usuzování. Popperův přístup je podroben srovnání s reliabilistickou pozicí Davida Papineau - stanoviskem, že poznání je pravdivým přesvědčením generovaným spolehlivou metodou. Hlavním cílem textu je znovuotevření diskuze nad tématem neplatnosti indukce a možná redukce námitek vůči její logické neplatnosti na základě nahlédnutí reliabilistického stanoviska. (...) Vedlejším záměrem je pak ilustrovat možné styčné body mezi kritickým racionalismem s jeho důrazem na delegitimizaci vědění a reliabilistickým kritériem spolehlivosti. (shrink)

While most discussions of corruption focus on administration, institutions, the law and public policy, little attention in the debate about societal reform is paid to the?internalities? of anti-corruption efforts, specifically to character-formation and issues of personal and corporate integrity. While the word?integrity? is frequently mentioned as the goal to be achieved through institutional reforms, even in criminal prosecutions, the specifically philosophical aspects of character-formation and the development of corporate and individual virtues in a rational and systematic way tend to be (...) neglected. This paper focuses on the?internalities? of anti-corruption work with special emphasis on the pre-requisites that need to be ensured on behalf of the social elites in order for proper individual and collective character-formation to take place throughout the society. The author argues that a systematic pursuit of socially recognized virtues, both those pertaining to society as a whole and those specific to particular professions and social groups, is the most comprehensive and strategically justified way of pursuing anti-corruption policy, while institutional and penal policies can only serve an auxiliary role. The pursuit of institutional and criminal justice policies against corruption in a society that is subject to increasing relativism with regard to values and morality is at best ineffective, and at worst socially destructive. Thus the paper suggests a re-examination of the social discourse on the level of what the author calls?value strategy? and the gradual building of a plan to create and solidify specifically designed features of?corporate character? for key sectors of the society. This approach can serve as the main long-term strategy to improve the public profile of integrity and reinforce morality in both the public and civil sectors. Aktuelne rasprave o korupciji vecinom su usredsredjene na pitanja o administraciji, institucijama, pravu i javnoj politici. Istovremeno, nedovoljno paznje se poklanja raspravi o unutrasnjim faktorima antikorupcijskih napora u drustvenim reformama. S jedne strane, rec?integritet? se cesto pominje kao cilj koji institucionalnim reformama treba postici. S druge strane, medjutim, specificno filozofski aspekti formiranja karaktera i razvijanja korporativnih i individualnih vrlina, na racionalan i sistematski nacin, uglavnom se zanemaruju. Ovaj tekst se bavi unutrasnjim faktorima antikorupcijskog delovanja, sa posebnim naglaskom na pretpostavke formiranja individualnog i kolektivnog karaktera cije je ostvarivanje u rukama drustvenih elita. Autor argumentise da je sistematsko unapredjivanje drustveno prepoznatih vrlina, kako onih koji se odnose na celo drustvo, tako i onih koje su specificne za pojedine profesije i drustvene grupe, najobuhvatniji i strateski najopravdaniji nacin za sprovodjenje antikorupcijske politike, dok institucionalna, a posebno kaznena politika, mogu igrati samo dopunsku ulogu. Naglasavanje institucionalne, a posebno krivicno-pravne politike, u jednom drustvu koje inace karakterise moralni i vrednosni relativizam, u najboljem slucaju je neefikasno, a u najgorem slucaju drustveno destruktivno. Stoga se u tekstu sugerise preispitivanje drustvenog diskursa na nivou onoga sto autor naziva?vrednosnom strategijom? i postepena izgradnja i ucvrscivanje posebno odredjenih aspekata?korporativnog karaktera? za pojedine kljucne sektore drustva. Ovaj pristup moze biti dugorocna drustvena strategija za unapredjivanje javnog profila integriteta i za jacanje morala kako u javnom, tako i u privatnom i gradjanskom delu drustva. (shrink)

Dva pjesnika, hrvatski Nikola Šop i slovenski Gregor Strniša – premda ih razlikuje pripadnost epohi i miljeu – imaju zajednički nazivnik: obojica su metafizički pjesnici i, u toj pjesničkoj dimenziji, obojica se bave relativnošću vremena i prostora, to jest vremenitošću i bezvremenošću, prostornošću i besprostornošću, koje nisu ništa drugo nego sinonimi za pojmove ljudskog i božanskog. Obojicu pjesnika dubinski motiviratraganje za Posljednjom Istinom. U Šopa ta potreba vuče porijeklo iz njegove osobne tragedije, iz strahovite nesreće koja ga je onesposobila na (...) gotovo trideset godina života i duboko mu obilježila vjeru, nagnavši ga da traga za Bogom novim putovima teologije, filozofije i kozmologije. Strnišin je pristup metafizičkom problemu kontroliraniji, nastaje iz potreba racionalnog i intelektualnog karaktera. To je bjelodano i iz načina na koji se dva pjesnika približavaju Einsteinovoj misli: Šop se približava Einsteinovu modelu svemira isključivo putem vlastite pjesničke intuicije, dok ga Strniša otvoreno preispituje u svojoj prozi, poput one naslovljene Relativnostna pesnitev, u kojoj se prvenstveno usredotočuje na problem pjesničkoga stvaranja.Although the epochs and milieus they belong to differ, the Croatian poet Nikola Šop and the Slovenian poet Gregor Strniša share a common denominator – both are metaphysical poets and, in respect of this poetic dimension, they both tackle the relativity of time and space, i.e. temporality and timelessness, and spatiality and spacelessness, which are nothing other than synonyms for the concepts of human and divine. Both poets are profoundly motivated by the search for the Final Truth. In Šop this need stems from his personal tragedy, from a horrendous accident that disabled him for almost three decades and deeply impressed his faith, having driven him to seek God on the paths of theology, philosophy and cosmology. On the other hand, Strniša’s approach to metaphysical issues is somewhat more controlled, and issues from the needs of his rational and intellectual character. This is also evident in the fashion in which the two poets approach Einstein’s thought: Šop nears Einstein’s model of universe exclusively through his own poetic intuition, while Strniša openly reflects on it in his prose, as in his Relativnostna pesnitev , in which he primarily centres on the problem of poetic creation. (shrink)

Autor se osvrće na knjigu Marine Gržinić i Šefika Tatlića Necropolitics, Racialization, and Global Capitalism. Historicization of Biopolitics and Forensics of Politics, Art, and Life i pritom artikulira značenje koje nekropolitika, kao opsceni oblik politike svedene na proizvodnju i management smrti, te rasizacija, kao suvremeni oblik eurocentričnog, bijelog rasizma, imaju u povijesnom razvoju i modernizaciji globalnog kapitalizma kao imperijalne formacije. U tom smislu, naslov ovog eseja, »Neonecronomicon«, upućuje na tumačenje neoliberalizma kao modela primjene nekrokapitalizma, ali također evocira konstitutivnu vezu (...) između kapitalizma i kolonijalizma. (shrink)

Virtue ethics is an approach to normative ethics that emphasizes the great character traits of moral agents. As many authors have pointed out, this approach also has great potential in contemporary ethical education. The following text will focus on the possibility practically utilising virtue ethics in ethical education in Slovakia. One of the most influential figures in the development of this topic in Slovakia is Ladislav Lencz, who also created key texts for teachers of ethical education. His concept is based (...) primarily on a pedagogical and psychological basis, inspired by Spanish psychologist R.R. Olivar’s concept of prosociality. However, some of L. Lencz’s texts also display elements of virtue ethics. This article will point out the possibilities of implementing virtue ethics in ethical education. Etika vrlina pristup je normativne etike koji naglašava izvrsne karakterne osobine moralnih subjekata. Značajan broj autora ističe da ovaj pristup ima veliki potencijal u suvremenom etičkom obrazovanju. Rad se usmjerava na mogućnost uporabe etike vrlina u etičkom obrazovanju u Slovačkoj. Jedan od najznačajnijih autora u razvoju ove teme je Ladislav Lenz koji je napisao i ključne tekstove za nastavnike o etičkom obrazovanju. Njegov se koncept temelji na pedagoškim i psihologijskim osnovama, a inspiriran je konceptom prosocijalnosti španjolskog psihologa R. R. Olivara. Ipak, neki od Lenczovih radova iskazuju i elemente etike vrlina. U ovome radu istaknut ćemo mogućnosti uključivanja etike vrlina u etičko obrazovanje. (shrink)

U radu se nastoji prikazati kako se vjera i teologija mogu iskoristiti za testiranje uspješnosti velikih jezičnih modela (LLM–ova) i automatiziranih programa za čavrljanje (chatbotova) pogonjenima na takvim modelima, mjerenjem njihovih filozofskih vještina. Predstavljaju se rezultati testiranja četiriju odabranih chatbotova: ChatGPT, Bing, Bard i Llama2. Za potrebe testiranja uzeta su tri moguća izvora iz područja vjere i teologije: 1) teorija četiri smisla Svetog pisma, 2) apstraktne teološke izjave, 3) apstraktna logička formula izvedena iz vjerskog teksta kako bi se pokazalo da (...) su ovi izvori korisni u zadacima koji učinkovito mjere filozofske vještine kao što su npr. interpretacija danog isječka, kreativna dedukcija te prepoznavanje ontoloških ograničenja. Ovakav pristup omogućuje ispitivanje osjetljivosti kojom se otkrivaju razlike u uspješnosti četiriju chatbotova. Također je dan primjer kako odrediti referentne vrijednosti za ocjenu i usporedbu vještina, koristeći kriterije za procjenu te pojednostavljene skale za ocjenjivanje svakog korištenog chatbota u pogledu ispunjenja pojedinog kriterija. (shrink)

The paper is an analytic retrospective of the author?s work during the preceding research period, involving the study of role, meaning and place of stereotypes in identity discourses. In order to explain the reasons for and ways of dealing with stereotypes, she reviews the evolution of her own research approach and the alternative approaches to the topic from the perspective of various scholarly disciplines. Seeking to avoid the trap of?interpreting stereotypes stereotypically?, the author chooses not to follow the usual method (...) whereby ethnic stereotypes are?deconstructed? as false and generalizing image of oneself and others, and exposed to social-psychological and political-anthropological critique. Instead, the author looks at stereotypes primarily in terms of their linguistic and social?semiotics? and their theoretical and practical usability. Stressing the necessity of relativizing the binary structure of discourse, the author argues that stereotypes, though indispensable as elements of the?economy? of language and thought, should be socially conceptualized and historicized in analysis. U ovom tekstu autorka daje pregled svog rada tokom proteklog projektnog perioda u kome je istrazivala ulogu, znacenje i mesto stereotipa u identitetskim diskursima. Da bi objasnila razloge i nacine svog bavljenja stereotipima, ona se osvrce kako na evoluciju sopstvenog istrazivackog postupka, tako i na alternativne pristupe temi iz perspektiva razlicitih naucnih disciplina. U nastojanju da izbegne zamku?stereotipnog tumacenja stereotipa?, autorka ne sledi uobicajeni postupak?dekonstrukcije? etnickih stereotipa, kao lane i uopstavajuce predstave o sebi i?drugom?, te njihove socijalno-psiholoske i politicko-antropoloske kritike, vec se prevashodno bavi dimenzijama jezicke i socijalne?semiotike? stereotipa i njihovom teorijskom i prakticnom upotrebljivoscu. Polazeci od neophodnosti stereotipa u?misaonoj ekonomiji?, autorka se u svom postupku zalaze za relativizaciju binarne strukture diskursa, kao i za socijalnu kontekstualizaciju i istorizaciju stereotipa u teorijskoj analizi. (shrink)

Koje su mogućnosti čovjeka da preokrene putove razvoja prema mogućim civilizacijskim rješenjima, osnovno je pitanje na koje Fritjof Capra pokušava odgovoriti. Rad prikazuje na koji način Capra vidi krizu suvremenog društva i znanosti, te koje alternative vidi kao rješenja; njegov angažman pokazuje se u cjelini kao etički usmjeren na spoznaju načina odnosa u svijetu, čovjekove naravi i njegova najvišeg dobra, te je praktički usmjeren na razumijevanje konkretnog čovjekova opstanka. U radu se postavlja pitanje o mogućnosti uspoređivanja uvida istočnjačkih mistika i (...) suvremenih fizičara, onako kako to radi Fritjof Capra, te na koje se probleme nailazi kada se metode, nekada udaljenih kultura, postavljaju kao relevantni učesnici naše svakodnevne prakse. Caprini uvidi u uzroke krize, analizom mehanicističko-znanstvenog pristupa i prikaz posljedica koje je takav pristup prouzročio, pogađaju u srž problema. Njegove opservacije i primjedbe na stanje u svijetu razložne su i korisne široj stručnoj publici. Međutim, njegovo viđenje izlaska iz krize, odnosno njezino rješenje ili nadvladavanje zapada u svojevrsni religijsko-znanstveni sinkretizam, s jedne strane, a s druge u scijentizam i konstruktivizam.This work questions the possibility of comparing the insights of eastern mysticism and modern physical science in a way of Fritjof Capra and also tries to present the problems of stating the methods of once distant cultures as relevant factors in our daily practice. While arguing for such comparison we face a lot of questions: are mysticism and modern physical science on different levels of reality; is there any sense in considering these levels “restricted”; are mysticism and modern physical science operating inside separated realms of reality with non-existent trans-level concepts and relations; – these being only a few questions opened by this perspectival comparison. In the last case, for example, if two realms of reality exist, one is opened to symbolic consciousness and linguistically expressible, and the other one is opened to non symbolic consciousness and linguistically non-expressible. Though this Capra’s approach is in many aspects obscure and questionable in substantive level, it, however, on methodological level completely fits into orientational frame of bioethics as multi-perspectival area. (shrink)

Slijedeći Fichteovu misao da »svatko izabire onakvu filozofiju kakav je tko čovjek«, u članku se ocrtavaju misaoni sklopovi stvaralačkoga opusa Ante Pažanina, u nastojanju da se na taj način osvijetle stožerne sastavnice njegove životne filozofije. Pažaninova istraživanja o filozofiji kao strogoj znanosti, fenomenologiji, praktičnoj filozofiji, etici i politici imaju znatan odjek i utjecaj ne samo u Hrvatskoj nego su zapažena i u svijetu. Na međunarodnoj pozornici privukla je zanimanje njegova osebujna koncepcija normativne političke filozofije u kojoj kritički rasvjetljuje i ukazuje (...) na posljetke suvremene znanstveno-tehničke civilizacije. Nasuprot novovjekovnom odvajanju etike od prava i politike, Pažanin se oslonio na aristotelovsku tradiciju praktične filozofije koja polazi od jedinstva etike i politike. Praktičnu filozofiju promatra kao samostalno i neovisno područje o poietičnoj techne i teoretskoj episteme. Takav pristup praktičnoj filozofiji nadilazi poteškoće aprirornoga univerzalizma teoretskoga utemeljenja etičkih normi te bolje odgovara suvremenoj raznovrsnosti svijeta života i njegovoj složenosti. Pažaninovu životnu filozofsku misiju može se prispodobiti Gadamerovu opisu »nasljedovanja« Aristotela u nastojanju filozofa da se pomoću filozofske teorije stavi u službu ljudske prakse. Njegova je praktična životna filozofija svojevrsno misaono nastojanje oko razumijevanja i posuvremenjenja odnosa između refleksivnih oblika teorije i praktične umnosti povijesnoga svijeta života. Filozofska refleksija za njega ima zadaću ne samo primjereno razumjeti praktični svijet nego ga time i odgovorno mijenjati u nastojanju za ozbiljenjem najvišega ljudskog dobra kao bitne svrhe čovjekova življenja. (shrink)