Delineation of the subthalamic nuclei on MRI is critical for deep brain stimulation surgery in patients with Parkinson’s disease. We propose this retrospective cohort study for quantitative analysis of MR signal-to-noise ratio, contrast, and signal difference-to-noise ratio of the STN on pre-operative three-dimensional stereotactic MRI in patients with medication-refractory PD. Forty-five consecutive patients with medication-refractory PD who underwent STN-DBS surgery in our hospital from January 2018 to June 2021 were included in this study. All patients had whole-brain 3D MRI, including (...) T2-weighted imaging, T2-weighted fluid-attenuated inversion recovery, and susceptibility-weighted imaging, at 3.0 T scanner for stereotactic navigation. The signal intensities of the STN, corona radiata, and background noise were obtained after placing regions of interest on corresponding structures. Quantitative comparisons of SNR, contrast, and SDNR of the STN between MR pulse sequences, including the T2WI, FLAIR, and SWI. Subgroup analysis regarding patients’ sex, age, and duration of treatment. We used one-way repeated measures analysis of variance for quantitative comparisons of SNR, contrast, and SDNR of the STN between different MR pulse sequences, and we also used the dependent t-test for the post hoc tests. In addition, we used Mann–Whitney U test for subgroup analyses. Both the contrast and SDNR were highest on FLAIR. The SNR was highest on SWI, and both the SNR and SDNR were lowest on T2WI. Subgroup analyses demonstrated significantly lower SDNR on SWI for patients receiving medication treatment for ≥13 years. In conclusion, on 3D stereotactic MRI of medication-refractory PD patients, the contrast and SDNR for the STN are highest on FLAIR, suggesting the optimal delineation of STN on FLAIR. (shrink)

Che 1-p'yŏn. Ch'ŏndo wa inbŏp (inbŏpch'ŏn) -- 1. Kodae Chungguk ŭi inbŏpch'ŏn ch'ŏrhak sasang -- 2. Sŏnjin sidae ch'ŏnmyŏnggwan ŭi chŏn'gae -- 3. Sŏnjin sidae chŏnt'ong chaeigwan -- 4. Kunju wa minbon : Sŏnjin sidae kunju, minbollon kwa chŏhang, hyŏngmyŏng sasang -- 5. Ch'ŏndo ŭi naeyong kwa inbŏp ŭi panyŏng - Che 2-p'yŏn. Hangsang kwa pyŏnhwa -- 1. To ŭi hangsangsŏng kwa pyŏnhwasŏng -- 2. Pŏp ŭi hangsangsŏng kwa pyŏnhwasŏng -- 3. Pŏpchesasang hangsang kwa pyŏnhwa -- 4. Ch'im Ka-bon kwa (...) Yang Kye-ch'o ŭi pyŏnbŏmnon pigyo -- Che 3-p'yŏn. P'yŏnghwa ŭi pŏp kwa yebang pŏphak : punjaeng ŭi p'yŏnghwa haegyŏl kwa yebang. (shrink)

Filon je rođen oko 25. god. pr. Kr., a umro je oko 40. pos. Kr. i za njega možemo reći da spada među glavne predstavnike židovsko-helenističke filozofije tog razdoblja. Rođen u Aleksandriji, u kojoj je utjecaj grčkog umovanja na židovski duh bio najočevidniji, Filon je među prvim filozofima koji je pokušao dati odgovore na pitanja koja proizlaze iz susreta filozofije i objavljene religije, pitanja koja će svoju kulminaciju doživjeti u srednjem vijeku. Možemo slobodno reći da je Filon bio filozof koji (...) je ranokršćanskim misliocima olakšao postupak spajanja grčke filozofije s kršćanstvom jer se on sam prilikom korištenja grčke filozofske misli za racionalno objašnjenje židovske religije susreo s većinom problema s kojima su se oni susreli pri istom pokušaju s kršćanskom religijom. Naime, on je skovao sve ključne pojmove, dao vlastita rješenja bitnih problema koja proizlaze iz gore navedenog susreta i postavio temeljna pitanja koja se nalaze u samom središtu filozofije religije, a među koja spadaju pitanja postojanja Boga i naravi Božje, spoznaje Boga od strane čovjeka, naravi i svrhe čovjeka itd. Upravo je zbog toga nakana ovog rada pokazati Filonov doprinos shvaćanju odnosa objavljene religije i filozofije te sukladno tomu ukazati na pitanja koja su se pojavila u njegovoj filozofiji – koja nisu bila izražena u antici – a koja će postati dominantna u srednjem vijeku.Philo was one of the main representatives of the Judeo-Greek tradition of that period. Born in Alexandria in which the influence of the Greek philosophy on Judaism was most obvious, he was among the first philosophers who tried to answer questions emerging from the encounter between philosophy and revealed religion. Those questions turned out to be one of the most important questions during the Middle Ages. One could easily say that Philo facilitated the merge between philosophy and revealed religion for the early Christian philosophers. This had a lot to do with the fact that he met with most of the problems with which the Christians themselves met while trying to give rational explanation of their religion. He coined the most important terms, gave original solutions to the problems emerging from the above mentioned encounter and asked the fundamental questions which occupied the central space in the philosophy of religion. Among those questions were: the question of God’s existence and nature, the human cognition of God, the nature and the end of a man etc. Hence, the intention of this work is to show Philo’s contribution to the understanding of the relation of revealed religion to philosophy and to show which questions appear in his philosophy, but cannot be explicitly found in the Greek philosophy, and which became dominant during the Middle Ages. (shrink)

U radu se nudi prikaz su-roditeljstva prema kojem su su-roditelji jedno drugom i roditelj i dijete. Rad započinje pregledom postojećih teorija o vrijednosti roditeljstva kako bi se vidjelo može li se vrijednost su-roditeljstva svesti na to. Utvrdivši da se ne može, ukratko elaboriram teoriju roditeljstva po kojoj su roditelji ti koji stvaraju osobe. Koristeći Aristotelova četiri uzroka kao korisnu prizmu, ocrtavam kako su roditelji uzrok svog djeteta i kako u stvaranju djeteta zajedno su-roditelji postaju roditelji i dijete jedno drugome. Na (...) primjer, s obzirom na to da roditelji stvaraju djecu kao modele koje treba kopirati, su-roditelji bi trebali uživati u najboljoj vrsti prijateljstva jedni s drugima, tretirajući procvat onog drugog kao ljudske osobe kao svoj cilj. Predlažem da su-roditeljstvo sadrži roditeljstvo virtualno, da je ljubav su-roditelja prema djetetu manifestacija njihove ljubavi jednih prema drugima te da teleološki ispunjeno stanje prijateljstva između roditelja i djeteta postoji u prijateljstvu su-roditelja. (shrink)

The history of the idea of biological progress shows that it is not a selfexplanatory category, so a clear definition is required. Biological progress exists if: “more progressive” is defined as “more complex” – in that case evolution is synonymous with progress, i.e. development from simple to complex, from homogeneous to heterogeneous; we perceive the expression “more progressive” as more successful in relation to the environment, in these terms some groups in the history of life were more progressive because/so that (...) they survived, while others were retrogressive or less progressive because/so that they died out; on the other hand, within their ecological niches, certain forms of life are perfectly adapted to their environment as long as it is stable ; we take the span or reach of a potential adaptation of populations as a measure . However, there is no active, innovative problem solving in relation to the environment either with plants or animals – only the variability mechanism / selection is in place, automatism, instinct. In the light of the above-mentioned biological criteria, man is the most complex living creature by his constitution , he is the least dependent on the environment and can be innovative in relation to the environment. Man is the only living creature capable of establishing an active relationship with the environment through his special tool – culture. Considering the level of organization and quantity of information, the mammal genome is more progressive than the bacterium genome, while the human genome comprises most information which makes man the most progressive living thing. We can talk about biological progress if we define progressiveness as advancement toward complexity of organisation, but sometimes thesimplification of structure enables survival. It seems that we can talk about progressivenessin biology only if we accept the anthropic principle – that is why only cultural progress is possible. Information is the link between biological and cultural-anthropological successfulness . Biological information is a “complete” piece of information to an animal . To a human being, it is only a condicio sine qua non for the reality of human spirit which receives, keeps and generates information. Progress can be measured according to the capability ofestablishing an active and innovative relationship with the environment, but only within some sort of anthropocentric outlook which is a criterion of value. It is not possible to talk about progressiveness of life if man is not the measure of all things.Povijest ideje biološkog napretka pokazuje kako to nije samorazumljiva kategorija, pa se traži jasna definicija. Biološki progres postoji ukoliko: “naprednije” definiramo kao “složenije” – evolucija je tada sinonim napretka, tj. prelaženja iz jednostavnijeg u složenije, iz homogenog u heterogeno; “naprednije” shvatimo kao “uspješnije” s obzirom na okoliš; u tom smislu neke skupine u povijesti života bile su naprednije jer/pa su opstale, dok su druge bile nazadnije ili manje napredne pa/jer su izumrle; s druge strane unutar svojih ekoloških niša pojedini oblici života savršeno su prilagođeni svojem okolišu dokle god je on stabilan ; kao mjerilo uzmemo raspon ili širinu moguće prilagodbe populacija jer tada postoje razlike; ipak ni u biljaka ni u životinja tu nema aktivnog inovatorskog rješavanja problema okoliša, nego djeluje samo mehanizam varijabilnost/selekcija, automatizam, nagon. U svjetlu gore navedenih bioloških mjerila čovjek je svojim ustrojstvom najsloženije biće , najmanje je ovisan u odnosu na okolinu, može se novativno nositi spram okoline. Čovjek je jedini kadar za pravi aktivni odnos prema svom okolišu putem specifičnog oruđa kulture. S obzirom na stupanj organizacije i količinu informacija, genom sisavca je napredniji od genoma bakterije, a genom čovjeka raspolažes najviše informacija, pa je on po tome najprogresivnije biće u prirodi. O biološkom progresu možemo govoriti ako progresivnost definiramo kao porast složenosti organizacije, no ponekad pojednostavljenje građe omogućava preživljavanje. Čini se da o progresivnosti u biologiji možemo govoriti samo usvajajući princip antropičnosti, zato je u svijetu moguć samo kulturni progres. Posjedovanje informacije je veza između biološke i kulturno-antropološke uspješnosti . Posjedovanje biologijske informacije za životinju je “potpuna informacija” , dok je za Čovjeka samo condicio sine qua non za zbiljnost ljudskog duha koji dobiva, posjeduje i stvara informaciju. Progres je moguće mjeriti prema sposobnosti aktivnog i inovativnog odnosa spram okoliša jedino u nekoj vrsti antropocentričnog obzora koji u središtu ima mjerilo vrijednosti. Nemoguće je govoriti o progresivnosti života ako svemu nije mjera sam čovjek. (shrink)

Religija se vratila na mjesto političkog i kulturnog čimbenika. Nakon što su političke ideologije, čija su sekularna i svjetovna obećanja spasenja utjecala na povijest 20. stoljeća na radikalan način, obesnažena, ponovna pojava religije na globalnom nivou ne može biti zanemarena: kao žarišna sila po pitanju vođenja vlastitog života, kao jamac kulturnom identitetu i kao religijsko-politička kreativnost. Ne možemo više razumjeti trenutno stanje u svijetu, njegove krize, konflikte i ratove, ali također i samopercepciju i samosvjesnost izvaneuropskih kultura i naroda, ako isto (...) tako ne shvatimo da se religija kao »moć života« vratila. U dodatku skice ovog procesa ovaj članak postavlja pitanje: koji su kulturni i politički izazovi s kojima se posebno suočavaju sekularna društva Zapada? (shrink)

U ovom radu predstavljena su mišljenja i stavovi nastavnika matematike o ispitima iz matematike na Državnoj maturi u Hrvatskoj. Cilj rada bio je ispitati mišljenja nastavnika o prikladnosti srednjoškolskih udžbenika matematike za pripremu učenika za ispite državne mature, općim zahtjevima ispita, ocjenjivanju i bodovanju na ispitima te o uspjehu učenika. Istraživanje je provedeno putem upitnika na prigodnom uzorku od 308 nastavnika matematike koji poučavaju u srednjim školama u Hrvatskoj. Rezultati pokazuju da nastavnici matematike školske udžbenike ne smatraju prikladnima za pripremu (...) učenika za ispit više razine. Nastavnici smatraju da je vrijeme predviđeno za ispit više razine nedovoljno. Većinom su zadovoljni rezultatima svojih učenika, no neopredijeljeni su po pitanju kriterija i bodovanja na maturi. Nastavnici strukovnih škola u većoj su mjeri nezadovoljni zahtjevima i postavkama državne mature u odnosu na gimnazijske nastavnike. Rezultati ovog empirijskog istraživanja mogu poslužiti kao polazište za ponovno razmatranje općih zahtjeva državne mature iz matematike nakon više od deset godina nakon njezina uvođenja. (shrink)

U ovom tekstu se obavlja jedno?naknadno citanje? onih opstih mesta koja ukazuju na partikularni, licni interes koji se krije iza maske objektivnosti, nuzde i istine. Kao primeri za takvu strukturu ovde se uzimaju drustveni prevrati, koji su svi redom stupali na snagu uz obavezno pozivanje na istinu, a koji su, po svom politickom karakteru, bili fasisticki, liberalno-demokratski ili komunisticki. Preispitivanjem njihovog odnosa prema istini i prema?velu iza kog se istina krije?, dalje se pokusava nesto reci o njima samima. Uporedo sa (...) razmatranjem fasistickih, liberalno-demokratskih i komunistickih rezima, ovde se razmatra i specificnost subjekta kakav se u svakom od ovih rezima konstituise. (shrink)

There is no doubt that Africa today is confronted with many economic, political, social, and developmental problems. The big question and the basic challenge is therefore how best we can tackle these problems especially as we begin and forge ahead in the third millennium. This paper attempts to elucidate a fundamental role that philosophy can play in this regard. It holds that philosophy, as a discipline in the humanities, can help shape fresh ideas that are humanistic in nature in the (...) sense that they encourage free enquiry and social agreement which are vital pillars for a fair and prosperous society; for a society without such genuine humanistic values will show many of the symptoms which are present in contemporary African societies. Nema sumnje da je danas Afrika suocena s mnostvom ekonomskih, politickih, drustvenih i razvojnih problema. Veliko pitanje i osnovni izazov, otud, jesu koji je najbolji nacin da se uhvatimo u kostac s tim problemima, posebno kako sve dublje zalazimo u treci milenijum. Ovaj clanak pokusava da osvetli temeljnu ulogu koju filozofija moze igrati s obzirom na pomenuto. On zastupa stanoviste da filozofija, kao humanisticka disciplina, moze pomoci u oblikovanju svezih ideja koje su po svojoj prirodi humanisticke u smislu da podsticu slobodno istrazivanje i drustveni sporazum koji su vitalni oslonci za jedno pravedno i napredno drustvo; jer, drustvo bez takvih genunih humanistickih vrednosti pokazivace mnoge simptome koji su prisutni u savremenim africkim drustvima. (shrink)

Predmet su rada rasprave o odnosu determinizma i slobode volje (tj. problem kompatibilnosti), odnosno implikacije koje imaju po moralnu odgovornost. Problemu se pristupa iz naturalističke perspektive iako se ne nudi odgovor na pitanje istine kauzalnog determinizma. Međutim, s ciljem da se ispita perspektiva za moralnu odgovornost, pretpostavlja se da je kauzalni determinizam potkrijepljen znanošću. Razmatra se pojam kauzalnog determinizma, a potom se ispituju izazovi koje argument konzekvenci postavlja pred slobodu volje shvaćenu kao mogućnost da se učini drugačije. Cilj je rada (...) pokazati da su u osnovi svakodnevne upotrebe pojma moralne odgovornosti slabiji uvjeti od slobode shvaćene kao mogućnosti da se učini drugačije. Na tim temeljima branimo zaključak da je moralna odgovornost kompatibilna s kauzalnim determinizmom. (shrink)

本书包括:人生境界;利己与利地;公德和私德;道德现象评析;关于高考改革问题;美国素质教育述评;科学发现与创新思维等内容。.

On the fundamentals of Buddhist doctrines; including explation of the karmic law of cause and effect with stories.

Svrha je ove rasprave predstaviti koncepciju nacije u djelu Carla Cattanea. Kako značajan talijanski mislilac Carlo Cattaneo nikada nije sustavno izložio taj svoj koncept, ovaj se rad temelji na njegovoj sistematizaciji, što ju je u svojoj knjizi Krv i tlo izveo Nicolao Merker. U radu će se posebice pokazati kako Cattaneo eksplicira narav nacije polazeći od objektivnih konotacija i ne gubeći iz vida da su one utemeljene u ljudskoj svijesti, te da se moderna nacija iskazuje kao proizvod društvenog života. Rad (...) sljedstveno naglašava da se moderna nacija u Cattanea predstavlja kao biće izvornije od građanskog društva, a istovremeno usko povezano s idejom slobode i jednakosti. Konačno, rad pokušava ukazati na sličnost između Cattaneova lokalnog principa i austromarksističkog stajališta o kulturnoj autonomiji, kakvo je definirao Otto Bauer.The intention of this short essay is to present Carlo Cattaneo’s conception of the nation. Since Cattaneo never wrote an essay where he gave an exhaustive explanation of this concept, this paper develops on the basis of outlines made by Nicolao Merkel in the book Il sangue e la terra . In particular, this essay seeks to demonstrate that Cattaneo explicated the nature of nation starting with objective connotations, without overlooking that these connotations are pondered by human conscience, the modern nation being a product of social life. Consequently the paper highlights that the modern nation in Cattaneo is presented as being primordial to the origin of civil society and at the same time, intimately connected to the idea of freedom and equality. Finally, the paper tries to highlight the similarity between Cattaneo’s locality principal and the austro-marxist proposal of the cultural autonomy as defined by Otto Bauer. (shrink)

Kao i sva živa bića, čovjek je djelomično genetski predodređen, tj. određen i prije nego što se u potpunosti razvije kao ljudsko biće. Ali ono što čovjeka bitno razlikuje od svih nam poznatih živih bića, jest upravo to što je, u odnosu na njih, njegova predodređenost bitno manje u-rođena, a znatno više pri-rođena. A to znači da su ljudi u odnosu na druge žive vrste manje predodređeni na genskoj, a više na memskoj, upravo kulturnoj razini. Kulturni, a to znači povijesno (...) oduhovljeni okoliš u koji se djeca rađaju i koji zatiču pri-rođenju bitan je čimbenik njihova daljnjeg razvitka. Stoga se čovjek i ne rađa kao čovjek, nego kao dijete koje čovjekom tek mora postati. Za razliku, naime, od bićâ koja već pri rođenju imaju sve bitne odlike svoje vrste i koja se stoga mogu razvijati i uzgojem, tj. poticanjem na rast i pridizanjem onoga što im je biološki već dano, djeci je za ljudski razvitak potreban odgoj koji će ih tek uvesti u određenu kulturu kao njihov duhovni – i samo takav istinski ljudski – zavičaj. Čitavo čovjekovo biće, dakle i ono tjelesno, raste u duhu određene kulture i izrasta iz njega. Kako i koliko kultura određuje čovjeka – predmet je ove rasprave.As all other living beings, man is partially genetically predisposed, that is, determined even before it completely develops as a human being. However, the thing that differentiates man from all other known living beings is the fact that, compared to them, his predisposition is significantly less natured, and significantly more nurtured. This means that humans compared to other living species are less determined on a genetic, and more on a memetic, cultural level. Cultural, meaning a historically spiritualized environment, children are born into and find with birth, is an important factor of their further development. Thus, humans are not born as humans, but as children that have yet to become human. Namely, unlike the beings that have all the important characteristics of their species at birth, which are thus able to develop through breeding, that is, through encouragement of growth and nurturing of what is biologically given, for human development children need raising that will only introduce them into a specific culture as their spiritual – and truly human – environment. The entire human being, including the physical, grows up in a spirit of a specific culture and springs from it. How and how much culture determines man is the topic of this discussion. (shrink)

Ovaj je zbornik nastao kao rezultat istraživanja provedenog unutar istoimenoga znanstveno-istraživačkoga projekta na kojemu su urednici istovremeno bili i glavni istraživači, a ostali autori članovi istraživačke skupine. Kao svjedoci različitih vrsta otklona od prevladavajućeg, uobičajenoga, normalnoga, pozitivnog ili ponašanja koje se karakterizira kao asocijalno, zapitali smo se – što postojeće čini normom, treba li odstupanje od norme nužno smatrati devijacijom i kakvi su poželjni društveni odgovori na odstupanja od normi. Često se smatra ispravnim upravo ono što je prevladavajuće, a ono (...) što predstavlja otklon označava se kao devijacija u negativnome značenju onoga što nije ispravno, nije posve ispravno, ili čak onoga što treba sankcionirati. Naš je početni stav bio da ono što prevladava ne smije biti neupitna norma, kao što ni ono što je otklon nije po automatizmu devijacija. Međutim, ne smatramo ni da prevladavajuću normu, samom tom činjenicom što je prevladavajuća, nužno treba kritizirati te da je svaki otklon po sebi poželjan. Cilj našeg istraživanja bio je istražiti različite oblike deficita i devijacijau u domeni formiranja vjerovanja individualnih, grupnih, kolektivnih i institucijskih epistemičkih aktera (socijalna epistemologija) i u domeni društvenog i institucijskoga djelovanja (filozofija politike i filozofija psihijatrije). Nastavno na to, pokušali smo identificirati vrijednosti postojećih normi, koliko odgovaraju poželjnim vrijednostima te koji su poželjni društveni odgovori na otklone od normi. (shrink)

Krizu moderne kao krizu politickog, autor vidi, pre svega kao krizu "mere" kriterija politickog odlucivanja i delovanja. Ta kriza se u prvom redu shvata kao kriza samosaznanja i prakse obicajnosti. Ovaj problem prvi je pokusao je da resi Makijaveli uvodeci pojam virtus, koji je postao temeljni princip moderne politicke filozofije. Medjutim, mnogi moderni i savremeni tumaci Makijavelijevog ucenja cesto zanemaruju socijalni i politicki konteksta u kojem je nastalo politicko ucenje Firentinskog mislioca. Naime, Makijavelijevo nastojanje da pronadje autenticnu formu politickog cina (...) kojim bi bila omogucena harmonizacija i stabilizacija tadasnjih dramaticnih politickih prilika koje su vladale u italijanskim gradovima, zahtevala je pouzdanu dijagnozu i adekvatna sredstva za uspesnu terapiju obolelog organizma zajednice. Epohalni novum u Makijavelijevoj politickoj teoriji predstavlja prelazak sa anticke teoretizacije vrline na njenu modernu operacionalizaciju. Medjutim, ova promena cesto se tumaci kao radikalno suprotstavljanje grckog pojma arete i rimske virtus, koja se grubo svodi samo na srcanosot i snagu koje su neophodne za osvajanje i ocuvanje politicke vlasti. Vazan deo puta u svojoj filozofiji politike Hegel - vise nesvesno nego svesno - ide s Makijavelijem i Selingom - posebno kad je u pitanju shvatanje neophodnosti snage i srcanosti u procesu operacionalizacije duha slobode u istoriji posredstvom "negacije" kao "moci zla". Posredovanje subjektivnosti i supstancijaliteta zbiva se, po Hegelu, u drzavi surovim krocenjem svetskog duha u kojem on zrtvuje ne samo pojedinca, vec i citave narode - prema slobodi, odnosno njenom ostvarenju u obicajnosnoj zajednici. "Nevolja vremena" posledica je razdvajanja ja i sveta (Entzweiung), i proistice iz redukovanog politickog uma koji za politicko delovanje i odlucivanje nema kriterijuma obicajnosnog totaliteta. Ovaj se um rutinizira razdvajanjem obicajnosti koja redukuje politicko delanje na ogoljenu tehniku osvajanja i zadrzavanja politicke moci. Autor na kraju razmatra krizu politickog odlucivanja i ukazuje u cemu je njen globalni i supstancijalni smisao za povesnu stvarnost na kraju XX veka. (shrink)

Slike svijeta su danas više nego očigledni elementi jedne kozmologije. One medijalno determiniraju način na koji spoznajemo svijet i time isto znanje koje o njemu imamo. Oslanjajući se na Martin Heideggera tekst analizira nastajanje slika svijeta od ranoga novog vijeka do sadašnjice. Centralno značenje se pri tome pridonosi parametrima znanstvenog oblikovanja slike svijeta i njihovim transformacijama u odnosu prema promjeni medija . Pri tome autorica razmatra tezu po kojoj se znanstvene slike istovremeno shvaćaju kao dokaz i proročanstvo. Uvid u prakse (...) kompjutorskih simulacija na polju modernih znanosti na kraju teksta pomaže poslužiti kao potpora tezi. (shrink)

Aktuelna pandemija virusa korona navela je mnoge pojedince da preispitaju usvojene obrasce ponašanja. Savremeni čovek, naviknut da najčešće odlučuje i dela u skladu sa sopstvenim interesima i željama, suočava se danas sa zahtevom da svoje postupke podredi opštem dobru. U doba pandemije kada svaki vid neopreznog i nesavesnog delanja može predstavljati opasnost kako po samog delatnika, tako i po njegove bližnje, postavlja se pitanje: kako treba postupati i u skladu sa kojim načelima? Odgovor na ovu važnu nedoumicu možemo pronaći ispitivanjem (...) etičke doktrine Imanuela Kanta. Jedna od glavnih odlika njegove etike jeste eksplicitna zabrana postavljanja pojedinca i njegovih ličnih težnji i ciljeva u prvi plan. Kantov vrhovni moralni princip nije utemeljen u čulima i iskustvu, nego u čovekovoj racionalnoj prirodi i njegovom umu, što mu daje opšte važenje. Ovaj princip važi jednako za sva racionalna bića. Cilj ovog teksta je da pokaže kako Kantov vrhovni moralni princip (izražen u formi kategoričkog imperativa) i čuveni test univerzalizacije mogu da nam posluže kao neka vrsta vodiča za ispravno postupanje. Videćemo da prilikom svakog odlučivanja moramo prvo da se zapitamo šta bi se desilo kada bismo svi postupili na određeni način, odnosno, da li možemo hteti da živimo u svetu koji bi u tom slučaju nastao. Ukoliko je odgovor potrvdan, onda je predloženi postupak moralno ispravan. (shrink)