Numerous studies have confirmed the correlation between music education and child development. In some studies, musical activities based on rhythm have been highlighted as a means of stimulating children’s development in non-music domains. The paper deals with the role of the temporal dimension of music for both the musical and general development of the child. The text presents knowledge about the perception, processing, and performance of music rhythm, pulse, and meter, as well as the course of the rhythmic development of (...) the child. An overview is provided of the impact of rhythm-based music activities on non-music developmental domains together with recommendation for early work on rhythm. We emphasized the need to conduct experimental research to shed light on the role of rhythm in the development of the child and the rhythmic models applicable in child care institutions, including therapeutic and rehabilitation institutions. (shrink)

Glavni cilj ovoga istraživanja bio je povijesno-komparativnom analizom nastavnih planova i programa, odnosno kurikuluma za osnovnu školu istražiti i analizirati ulogu, zastupljenost i načine realizacije školskih kurikuluma u razdoblju od 1951. do 2019. godine. Prema dobivenim rezultatima uočljivo je da se značaj, uloga i aktivnosti školskog kurikuluma razlikuju u različitim reformama, a analizom kurikulumskih dokumenata utvrđeno je da se aktivnostima i sadržajima iz područja školskog kurikuluma želi pridonijeti individualizaciji i fleksibilnosti nastavnog procesa, zadovoljavanju specifičnih mogućnosti, potreba i interesa učenika,povezivanju obiteljskog (...) doma te lokalne i šire zajednice sa školskim okruženjem, poticanju stvaralaštva, interdisciplinarnosti, zajedništva, stjecanju generičkih kompetencija i usavršavanju opće-obrazovnih kompetencija. Na temelju dobivenih rezultata i suvremenih odgojnoobrazovnih polazišta, autorice su predložile smjernice za suvremene školske kurikulume. The main goal of this research was to investigate and analyze the role, representation and ways of realization of school curricula in the period from 1951 to 2019 in the Republic of Croatia using a historical-comparative analysis of curricula, specifically primary school curricula. According to the obtained results, the authors conclude that the importance, role and activities of the school curriculum differ in different eras and within different reform attempts. The analysis of curriculum documents shows that the activities and contents of the school curriculum aim to contribute to individualization and flexibility of opportunities, according to the needs and interests of students, connecting the family home and local and wider community with the school environment, encouraging creativity, interdisciplinarity, togetherness, acquiring generic competencies and improving educational competencies. Based on the obtained results and the foundations of contemporary education the authors proposed guidelines for contemporary school curricula. (shrink)

The main goal of this research was to investigate and analyze the role, representation and ways of realization of school curricula in the period from 1951 to 2019 in the Republic of Croatia using a historical-comparative analysis of curricula, specifically primary school curricula. According to the obtained results, the authors conclude that the importance, role and activities of the school curriculum differ in different eras and within different reform attempts. The analysis of curriculum documents shows that the activities and contents (...) of the school curriculum aim to contribute to individualization and flexibility of opportunities, according to the needs and interests of students, connecting the family home and local and wider community with the school environment, encouraging creativity, interdisciplinarity, togetherness, acquiring generic competencies and improving educational competencies. Based on the obtained results and the foundations of contemporary education the authors proposed guidelines for contemporary school curricula. (shrink)

Sustainable development – as a concept of changes directed at creating an environment in which a person lives in harmony with nature – is nowadays an imperative. Laws and regulations concerning sustainable development exist, but the implementation of related topics in curricula is sporadic, led by few teachers sensible to eco-topics, and realized mainly through specific project activities. Even though the curricular reform in Croatia recognized the importance of sustainable development and introduced the cross-curricular topic devoted to it, the realization (...) of related educational goals is questionable. The conceptual complexity of the new curriculum that is based on interdisciplinarity presupposes knowledge and skills that go beyond those provided to future teachers during their formal education. The aim of this paper is to present the most important moments in the history of education for sustainable development in Croatia. Further, based on the research by different authors, we shall present didactic guidelines that can help teachers with implementation of the new curriculum. (shrink)

Istraživanje je provedeno na uzorku učenika trećih razreda strukovnih škola i gimnazija. Od uključenih učenika, gimnaziju je pohađalo njih 253, a srednje strukovne škole 352 učenika. Cilj istraživanja bio je ispitati neke specifičnosti u percepciji učenika srednjih škola o važnosti nastavnih predmeta iz područja likovnih umjetnosti. Napravljena je posebna analiza samo za dvije odabrane zavisne varijable: važnost nastavnih predmeta iz područja likovnih umjetnosti za razvoj pamćenja i sposobnosti za učenje ostalih nastavnih predmeta te interes i zadovoljstvo sudjelovanjem u likovnim (...) aktivnostima. Rezultati pokazuju da ne postoji statistički značajna razlika između učenika gimnazija i strukovnih škola u procjeni sudjelovanja u aktivnostima nastave likovne umjetnosti te u procjeni važnosti likovnih aktivnosti za razvoj pamćenja i sposobnosti za učenje ostalih predmeta. Postoji statistički značajna spolna razlika u procjeni sudjelovanja u aktivnostima nastave likovne umjetnosti te u procjeni važnosti likovnih aktivnosti za razvoj pamćenja i sposobnosti za učenje ostalih predmeta. Može se zaključiti da ispitanici nisu bili u mogućnosti procijeniti koliko i u koju svrhu će im u daljnjem školovanju i budućem zanimanju koristiti kompetencije stečene u nastavi likovne umjetnosti. This research was carried out on a sample of third year pupils of vocational schools and gymnasiums. Of the surveyed pupils, 253 of them attended gymnasiums, while 352 attended vocational secondary schools. The goal of this research was to examine specificities in secondary school pupils’ perceptions of the importance of subjects in the field of the fine arts. A separate analysis was undertaken for only two selected dependent variables: the importance of subjects in the field of the fine arts for developing memory and the ability to learn other subjects, and interest in and satisfaction with participation in fine arts activities. The results show that there is no statistically significant difference between the estimation of gymnasium and vocational school pupils regarding participation in fine arts activities or in their estimation of the importance of fine arts activities in developing memory and the ability to learn other subjects. There is a statistically significant gender difference in the estimation of participation in fine arts activities, as well as in the estimation of the importance of fine arts activities in developing memory and the ability to learn other subjects. It can be concluded that respondents were unable to estimate how much or why they would use competencies gained in fine arts teaching in their continued education or their future careers. (shrink)

From the institutional inauguration of the discipline in 1972, philosophy of sport tends to expand, spreading itself around the world from one country to another, and including new philosophical in...

Članek sledi zametkom teorij naravnega prava pri Aristotelu in rimskih pravnikih, nato pa se ukvarja z njihovim razvojem od Akvinskega do pozne sholastike in Suareza. Vendar pa avtor zagovarja trditev, daje resnične začetke in konceptualne vire modernih teorij naravnega prava iskati v zgodnji sholastiki 12. stoletja, ob uvajanju in zgodnjem razvoju kanonskega prava. Ogleda si tudi kritiko naravnega prava v obdobju renesanse, zatem pa obravnava teorijo naravnega prava Huga Grotiusa in opredeli njen zgodovinski novum ter oriše njeno konceptualno polje, sicer (...) nastalo s transformacijo humanistične tradicije, ki je zarisalo osnove liberalne doktrine in teorije suverene države, in na osnovi katerega so svoje moderne teorije naravnega prava gradili Selden, Hobbes, Pufendorf, Barbeyrac in Locke. (shrink)

This research was carried out on a sample of third year pupils of vocational schools and gymnasiums. Of the surveyed pupils, 253 of them attended gymnasiums, while 352 attended vocational secondary schools. The goal of this research was to examine specificities in secondary school pupils’ perceptions of the importance of subjects in the field of the fine arts. A separate analysis was undertaken for only two selected dependent variables: the importance of subjects in the field of the fine arts for (...) developing memory and the ability to learn other subjects, and interest in and satisfaction with participation in fine arts activities. The results show that there is no statistically significant difference between the estimation of gymnasium and vocational school pupils regarding participation in fine arts activities or in their estimation of the importance of fine arts activities in developing memory and the ability to learn other subjects. There is a statistically significant gender difference in the estimation of participation in fine arts activities, as well as in the estimation of the importance of fine arts activities in developing memory and the ability to learn other subjects. It can be concluded that respondents were unable to estimate how much or why they would use competencies gained in fine arts teaching in their continued education or their future careers. (shrink)

Razvoj biofarmaceutika predstavlja izazov u bioetici. Za razliku od uobicajenih lekova male molekulske mase, biofarmaceutici su proteini kompleksne trodimenzionalne strukture koji se dobijaju tehnologijom rekombinantne DNK i tehnikom hibridoma. Imunogenost biofarmaceutika treba uvek proveriti u klinickim studijama zbog male prediktivne prednosti pretklinickih animalnih modela. Medjutim, primati i transgeni sojevi miseva mogu se upotrebiti da bi se naznacili neki aspekti imunogenosti. Znacajni napori su ucinjeni u cilju smanjenja upotrebe primata u razvoju biofarmaceutika, npr. poboljsanja dizajna istrazivanja i promene u zakonskoj (...) regulativi. Osim toga, u ovoj oblasti su aktivne i pojedine ekspertske grupe. Uprkos tome, postoji rastuci trend upotrebe primata izuzev coveka u pretklinickom ispitivanju bezbednosti biofarmaceutika, posebno kada su u pitanju monoklonska antitela. Druga bioeticka pitanja koja se mogu dovesti u vezu sa razvojem biofarmaceutika su odnos njihove cene i efikasnosti, procena bezbednosti u klinickim uslovima, proizvodnja bioloski slicnih lekova i uporedjivanje njihove efikasnosti sa placebom u zemljama u kojima ne postoji namera o plasmanu. Upoznavanje humanog genoma otvorilo je mnoga bioeticka pitanja. Razvoj biofarmaceutika je vazno bioeticko pitanje iz vise razloga. Ono povezuje sve aspekte savremene bioetike: biomedicinu, dobrobit zivotinja i najnovija dostignuca u biotehnologiji. Posebno, razvoj biofarmaceutika je izazov kada je u pitanju lecenje retkih bolesti. (shrink)

Humani razvoj je?proces povecavanja stvarnih sloboda koje ljudi uzivaju?. Shodno tome, povecanje mogucnosti izbora bi trebalo da bude cilj javnih politika koje u fokus stavljaju humani razvoj. Prilikom procene nivoa humanog razvoja, njegovog poredjenja sa dostignucima drugih zemalja, kao i analize razlicitih predloga prakticnih politika, donosioci odluka se moraju oslanjati na precizne pokazatelje nivoa humanog razvoja. Posto bruto domaci proizvod ne moze posluziti ovoj svrsi, javila se potreba za adekvatnijom merom i formiran je indeks humanog razvoja. Cilj ovog (...) rada je da utvrdi da li indeks humanog razvoja odrazava osnovna nacela koncepta humanog razvoja. Argumenti predstavljeni u okviru ovog rada upucuju na zakljucak da HDI ne odrazava u potpunosti sve ideje humanog razvoja. Buduci da je koncept humanog razvoja mnogo siri nego sto to bilo koji pojedinacni indikator moze da predstavi, nivo humanog razvoja bi trebalo ocenjivati pomocu nekoliko razlicitih indikatora. PR Projekat Ministarstva nauke Republike Srbije, br. 47009: European integrations and social and economic changes in Serbian economy on the way to the EU i br. 179015: Challenges and prospects of structural changes in Serbia: Strategic directions for economic development and harmonization with EU requirements. (shrink)

Clanak analizira razvoj istorijskofilozofskog istrazivanja kasnosholastickih izvora Dekartove teorije ideja. U prvom delu analizira se dugo vremena dominantan stav medju istoricarima filozofije da je Dekartova teorija ideja u biti epistemologija. Uzroci napustanja takve, umnogome novokantovstvom uslovljene slike bili su pojava nove generacije istoricara filozofije koja je istrazivala i nemetafizicke oblasti Dekartove misli, ali i rad na samoj kasnosholastickoj filozofiji. U drugom delu pokazuje se zasto je za Dekarta relevantna kasna sholastika, a ne, na primer, Toma Akvinski i zasto se (...) od kasnosholastickih mislilaca po znacaju posebno izdvaja Francisko Suarez. (shrink)

Clanak analizira razvoj istorijskofilozofskog istrazivanja kasnosholastickih izvora Dekartove teorije ideja. U prvom delu analizira se dugo vremena dominantan stav medju istoricarima filozofije da je Dekartova teorija ideja u biti epistemologija. Uzroci napustanja takve, umnogome novokantovstvom uslovljene slike bili su pojava nove generacije istoricara filozofije koja je istrazivala i nemetafizicke oblasti Dekartove misli, ali i rad na samoj kasnosholastickoj filozofiji. U drugom delu pokazuje se zasto je za Dekarta relevantna kasna sholastika, a ne, na primer, Toma Akvinski i zasto se (...) od kasnosholastickih mislilaca po znacaju posebno izdvaja Francisko Suarez. (shrink)

Ugledni mislitelji hermeneutičke filozofije Wilhelm Dilthey i Hans-Georg Gadamer okarakterizirali su Matiju Vlačića Ilirika kao klasika hermeneutičkog pristupa filozofiji. Taj sud dodatno dobiva na snazi jer su Dilthey i Gadamer okarakterizirani kao pristaše relativističke hermeneutike, dok je Vlačić inzistirao na adekvatnom razumijevanju i interpretiranju teksta. Uzevši u obzir da je za Vlačića ključno pravilo bilo da tekst treba tumačiti sukladno njegovu imanentnom smislu, razradio je dvije interpretacijske maksime, skop i hermeneutički krug, presudne za daljnji razvoj i konstituiranje hermeneutike kao (...) metode razumijevanja, dok ga se po našemu sudu istodobno može smatrati i anticipatorom načela blagonaklonosti. Za objašnjenje složenog hermeneutičkog odnosa cjeline i dijelova teksta, Vlačić je kombinirao induktivno-sintetičku i deduktivnu metodu. Taj odnos predstavlja zahtjevan proces provedbe hermeneutičkog kruga u kojem je na djelu primjena modela koherentnosti istine u heurističkom postupku razumijevanja. Drugim riječima, radi se o postupnoj rekonstrukciji smisla teksta. Tijekom tog eksplanativnoga procesa postaje razvidno da je značenje pojedinih dijelova i manjih tematskih cjelina razumljivo tek iz strukture i kompozicije cjeline teksta i da postupna induktivno-sintetička rekonstrukcija smisla teksta pretpostavlja primjenu deduktivne analize. Nadalje, u heurističkom procesu iščitavanja teksta nužno je provjeriti kako se konzistentnost pojedinih odlomaka i cjelina teksta koherentno uklapa u širu cjelinu, a interpretacijske maksime, skop i hermeneutički krug, pritom se ispostavljaju kao pouzdan organon u heurističkom procesu razumijevanja i objašnjenja teksta. U tom kontekstu je Vlačićev hermeneutički zahtjev za adekvatnom rekonstrukcijom smisla usporediv s načelom blagonaklonosti kako ga razumijeva Donald Davidson, postavljajući ga kao jedan od osnovnih pojmova svoje filozofije. Naime, Vlačić polazi od pretpostavke razložnosti govora i argumentacije, što podrazumijeva mogućnost hermeneutičke rekonstrukcije teksta i njegovog adekvatnog razumijevanja. Davidson je također, pomoću teorije triangulacije, pokušao pokazati kako objektivni svijet u jeziku komunikacije postaje intersubjektivni svijet razumijevanja i uvažavanja, čime zapravo želi pokazati da je naše razumijevanje izvanjskog svijeta uvjetovano zajedničkim sustavom znanja i modelom komuniciranja koji nikada ne može imati individualistička obilježja jer, jednostavno, participiramo u zajedničkom svijetu. Davidsonov koncept triangulacije na novi način je obilježio model hermeneutičke čestitosti koji je već zagovarao predstavnik prosvjetiteljske hermeneutike Georg Friedrich Meier. S obzirom na to da se problem antirealističkog pristupa ne može riješiti pozivanjem na kruti hermeneutički realizam ili objektivizam, ono što tekstom želimo pokazati jest da bi hermeneutiku, za razliku od npr. Rortyja, trebalo shvatiti kao interpretacijski konsenzus struke koji je uspostavljen u okvirima akademske zajednice. To je u skladu sa stavovima Paula Lorenzena, koje je u, pogledu akademskog konsenzusa s obzirom na interpretativnost, slijedio i Jürgen Habermas u izradi svoje teorije komunikativnog djelovanja. (shrink)

Ameriški bogovi (Starz 2017–2021) in Peščeni mož (Netflix 2022– ), dve izrazito gledljivi avdiovizualni seriji, sta priredbi priljubljenega romana Neila Gaimana (2001) in njegove predhodne serije stripov (1989–1996). Obe sta navdihnjeni s klasično in nordijsko mitologijo ter odražata razvoj kulturno in družbeno pomembnih tem, do katerega je prišlo med objavo njunih literarnih predlog in predvajanjem televizijskih serij. Zanimivo je, da priredba romana vključuje več olimpskih bogov, vendar zamolči vpliv Herodota. Po drugi strani je Peščeni mož v svoji televizijski različici, (...) natančneje v tu obravnavani zadnji epizodi prve sezone z naslovom Kaliopa, v prizorih spolne zlorabe precej manj grafičen; drastičnejše podobe prepušča gledalčevi domišljiji, a hkrati doseže še bolj izrazito empatijo do trpeče žrtve in ostro obsodbo storjene nezaslišanosti. (shrink)

Sve vece zanimanje Arapa za arapske prevode sa grckog jezika od 8. veka interpretirano je kao znak humanizma u islamu. Ovo je uporedivo sa humanistima u Evropi koji su od 14. veka smatrali grcku i latinsku knjizevnost osnovom duhovnog i moralnog obrazovanja. Mora se postaviti pitanje, da li je u islamskoj kulturoloskoj sferi razvijan slican ideal edukacije koji je u skladu sa islamskom religijom. Opazena tenzija izmedju humanista antickog razdoblja i hriscanstva poseduje paralelu u tenzijama izmedju islamske religioznosti i racionalnog (...) islamskog svetonazora. Ipak, postoje prosli i sadasnji pristupi koji ce razvijati obrazovni ideal, koji se moze uporediti sa evropskim konceptom moralnog oblikovanja pojedinca. Kur??n i islamska tradicija ne sprecavaju slobodni razvoj licnosti i kreativnu odgovornost ukoliko je njihova istoricnost uzeta u obzir i ukoliko nisu uzdignuti do nepromisljene norme. (shrink)

The paper discusses the challenges faced by the theoretical thought and practice in Europe concerning the politics of. Though multiculturalism is a complex phenomenon assuming that many social diversities should be brought into accord, in the practice of the Central and Southeast European states it is reduced to the identification of the identities and the recognition of the ethno-cultural minorities' rights. In these regions the politics of multiculturalism meets the resistance of the majority as well as the barriers that slow (...) down their social development. The antagonists of multiculturalism find their allies in conservative though real opinions of the intellectuals and politicians in the West who are afraid that a too fast expansion of the European Union may jeopardize its economic development and disturb even more its political stability. U radu se razmatraju izazovi sa kojima se suocavaju teorijska misao i praksa u Evropi, u vezi sa politikom multikulturalnosti. Iako je multikulturalizam slozen fenomen koji podrazumeva uskladjivanje mnogih drustvenih razlicitosti u praksi drzava u Centralnoj i Jugoistocnoj Evropi on je redukovan na prepoznavanje identiteta i priznavanje prava etno-kulturnih manjina. U ovim regionima politika multikulturalnosti nailazi na otpor vecine i prepreke koje usporavaju njihov drustveni razvoj. Saveznike, neprijatelji multikulturalizma, nalaze u konzervativnim, ali aktuelnim misljenjima intelektualaca i politicara na Zapadu koji strahuju da ce prebrzo prosirenje Evropske unije ugroziti njen ekonomski razvoj i jos vise uzdrmati politicku stabilnost. (shrink)

Uvodno poglavje je pregled razprav o svobodi spod peresa določenih nevrofiziologov iz Nemčije. V tem okviru lahko pridemo do zaključka, da ni potrebna vrzel v vzročnosti narave, da bi lahko obstajalo nekaj takega kot svoboda. V tem oziru so Libetovi eksperimenti nekonsistentni. Svoboda je v bistvenem smislu prostost od določenosti volje po volji drugega. In svoboda ima enako kot človekova zavest bistveno družbeno formo. To pa še ne pomeni, da lahko podamo oris naravne zgodovine svobode, zgodovine, v kateri bi neizogiben (...) razvoj človeškega bitja in neomejena svoboda gibanja predstavljala bistveni razvojni fazi. Pričujoči članek je tako poskus razumevanja svobode v perspektivi zgodovine evolucije.In an introductory chapter I canvass a discussion concerning freedom which has been introduced, in Germany, by certain neurophysiologists. I conclude, with regard to this discussion, that no gap in the causality of nature is required in order for there to be freedom. In this respect, then, the Libet experiments prove inconclusive. Freedom is, essentially, freedom from the determination of one’s will by the will of others. And like human consciousness, freedom has an essentially social form. This, however, does not preclude that we may make a sketch of the natural history of freedom, a history in which the unfettered development of a living being and an uninhibited freedom of movement represent essential stages. This essay makes a case for placing the social and political understanding of freedom in the perspective of the history of evolution. (shrink)

Tekst propituje novija istraživanja i razvoj kognitivnih teorija emocija te nastoji razviti originalnu teoriju unutar tog pristupa. Tekst se posebno usmjerava na kriticizam koji takve teorije pre-intelektualiziranih emocija reducira na stavove prema propozicijama i isključuje osjećaje. Tvrdim da je svega nekoliko kognitivista zastupalo navedenu teoriju te da je moguće tvrditi da su emocije djelomično konstituirane od osjećaja i da ostaju unutar parametara kognitivne teorije. To je moguće ako je valjana činjenica da kognitivisti smatraju da su emocije sastavljene od intencionalnih (...) stavova. Ako definiramo osjećaj kao percepciju stava o nečijem tijelu, tada se osjećaj može razumjeti kao jedan od intencionalnih stavova uz, primjerice, uvjerenje o moći prosuđivanja koje djelomično konstituira svaku emociju. To poziciju nazivam »kompleksnim kognitivizmom«. (shrink)

The main aims of the project are twofold: the first one is to get insight into scope, structure, everyday life, opinions and plans of our people who live abroad as the fourth and fifth generations of emigrants, specially those who left the country during 90s. The second is checking and recording their preparedness for "return" to mother-country through complex set of activities and arrangements: return, capital investments, know-how and skills investments, preservation and strengthening cultural identity of our people abroad and (...) development their links with the ethnic/cultural background and inheritance. Glavni ciljevi realizacije ove teme su dvojaki. Prvi cilj je sticanje uvida u obim, strukturu, karakteristike svakodnevnog zivota, stavove i planove nasih ljudi koji zive u inostranstvu kao pripadnici cetvrte i pete generacije emigranata. Drugi cilj je utvrdjivanje njihove spremnosti za povratak u zemlju maticu, kroz slozen sindrom fizickog povratka ili "virtuelnog" povratka, kroz kapitalne investicije, investiranje stecenog "intelektualnog kapitala" u drustveni razvoj zemlje, ali i osnazenja drustvenog i kulturnog identiteta nasih ljudi u rasejanju i jacanja njihovih veza sa etnokulturnim zaledjem i nasledjem. (shrink)

Hrvatski odgojno-obrazovni sustav se, kao i sustavi u drugim zemljama, u današnjem vremenu suočava s različitim izazovima – od porasta rizika u mentalnom zdravlju i vršnjačkog nasilja do nezadovoljstva učenika školom. U odgovaranju na te izazove potrebno je krenuti od kontekstualnih faktora, poput odnosa učenika i nastavnika. Budući da je brižan odnos nastavnika i učenika ključan preduvjet za cjeloviti razvoj učenika te njihov školski uspjeh, nužno je utvrditi prepreke koje mogu ugroziti razvoj takvog odnosa. U dosadašnjim istraživanjima uočeno (...) je kako učenici i nastavnici u određenim uvjetima različito percipiraju i doživljavaju brižnost nastavnika, što može onemogućiti razvoj njihove bliskosti i povezanosti. Stoga, cilj ovoga rada je prikazati, analizirati i interpretirati razlike u viđenjima brižnog ponašanja nastavnika iz perspektive učenika i nastavnika. Dok nastavnici svoju brižnost najčešće shvaćaju u kontekstu podrške koju pružaju učenicima u procesu učenja, učenici ju pak shvaćaju u osobnijem kontekstu i osjećaju bliskosti s nastavnikom. The Croatian educational system, like the systems in other countries, nowadays faces various challenges, from the increase of mental health risks and peer violence to students’ dissatisfaction with school. In responding to these challenges, it is necessary to start from the contextual factors, such as the teacher–student relationship. Since a caring teacher–student relationship is a necessary prerequisite for the holistic development of students and their school success, it is important to identify obstacles that may jeopardize the development of such a relationship. Previous researches show that students and teachers in certain conditions perceive and experience caring differently, which may prevent the development of their closeness and connectedness. Therefore, the aim of this paper is to present, analyse and interpret differences in perceptions of the caring behavior of teachers from the perspective of students and teachers. While teachers most often perceive their care in the professional context, students understand it in a more personal way. (shrink)

Croatia’s accession to the EU brought changes in educational policies by introducing the concept of the European Dimension in Education. EDE has successfully found its way into the new Croatian national curriculum, however, there has been no comprehensive analysis of whether it has been introduced into teaching materials. Therefore, the aim of this paper is to determine if the European Dimension in Education is present in geography textbooks for primary schools, as well as to explore how it is represented in (...) them. The results of research show that the idea of the European Dimension in Education is most commonly present in terms of factual knowledge about Europe, which does not motivate teachers and pupils to actively and critically discuss issues related to Europe and the European Union. Pristupanje Republike Hrvatske članstvu u Europskoj uniji, donijelo je, između ostalog, promjene u obrazovnim politikama putem koncepta europske dimenzije u obrazovanju. Koncept europske dimenzije u obrazovanju uspješno pronalazi svoje mjesto u Nacionalnom okvirnom kurikulumu, međutim ne postoje detaljnije analize putem kojih bi se utvrdilo je li ovaj koncept prepoznat i u nastavnim materijalima, točnije u udžbenicima. Stoga je cilj ovog istraživanja utvrditi je li i na koji način europska dimenzija u obrazovanju prisutna u udžbenicima geografije za osnovnu školu. Rezultati istraživanja pokazali su da je ideja europske dimenzije u obrazovanju dominantno prisutna u obliku činjeničnog znanja o Europi što nastavnicima i učenicima ne pruža dovoljno mogućnosti za razvoj stavova i kritičkog osvrta na spomenute teme. (shrink)

Pristupanje Republike Hrvatske članstvu u Europskoj uniji, donijelo je, između ostalog, promjene u obrazovnim politikama putem koncepta europske dimenzije u obrazovanju. Koncept europske dimenzije u obrazovanju uspješno pronalazi svoje mjesto u Nacionalnom okvirnom kurikulumu, međutim ne postoje detaljnije analize putem kojih bi se utvrdilo je li ovaj koncept prepoznat i u nastavnim materijalima, točnije u udžbenicima. Stoga je cilj ovog istraživanja utvrditi je li i na koji način europska dimenzija u obrazovanju prisutna u udžbenicima geografije za osnovnu školu. Rezultati istraživanja (...) pokazali su da je ideja europske dimenzije u obrazovanju dominantno prisutna u obliku činjeničnog znanja o Europi što nastavnicima i učenicima ne pruža dovoljno mogućnosti za razvoj stavova i kritičkog osvrta na spomenute teme. (shrink)

Početkom dvadesetog stoljeća Walter Benjamin ukazao je da s razvojem tehnike reproduciranja dolazi do gubljenja elitističkog statusa autora. S ekspanzijom tiska, filma i fotografije, svakome je, kako ističe, otvorena mogućnost dobivanja uloge u nekom filmu, pisanja nekog teksta koji bi potom bio objavljen u novinama, kreativnog izražavanja putem fotografije. Pojava interneta i novih medija ponovno aktualizira Benjaminovu teoriju. Razvoj cyber svjetova i mogućnost čovjekova kreativnog izražavanja unutar njih, u tekstu su dovedeni u vezu s pitanjem identiteta. Uključivanje čovjeka u (...) cyber prostor shvaćeno je kao otvaranje novih mogućnosti za ostvarenje čovjekovih kreativnih potencijala. U tome smislu, sudjelovanje čovjeka u cyber prostoru, čak i onda kada je usmjereno na stvaranje različitih predodžaba o samome sebi, shvaćeno je kao ostvarivanje čovjeka kao autora, a ne kao proces destabiliziranja čovjekova identiteta.At the beginning of the twentieth century Walter Benjamin pointed out that the development of techniques of reproduction leads to the loss of elite status of author. With the development of the press, film, and photography, as pointed out by Benjamin, everyone has an open possibility to gain a role in a movie, to be the author of a text which would then have been published in newspaper, or to creatively express through photography. Advent of the internet and new media actualized Benjamin’s theory. Development of cyber worlds and the possibility to one to creatively express himself into these worlds, in the text are linked to the question of identity. Inclusion of one in cyber space is understood as opening of new possibilities for the realization of one’s creative potentials. In that regard, the participation of one in cyber space, even when it is focused on creating different ideas about him, is understood as the realization of one as the author, and not as a process of destabilization of human identity. (shrink)

KAZALOUredniška opomba k nemški izdajiIII. DRAMSKA POEZIJA1. Drama kot poetična umetninaa. Princip dramske poezijeb. Dramska umetninac. Odnos dramske umetnine do publike2. Zunanja izvedba dramske umetninea. Branje in recitiranje dramskih delb. Igralska umetnostc. Od poezije bolj ali manj neodvisna gledališka umetnost3. Vrste dramske poezije in njeni glavni zgodovinski momentia. Princip tragedije, komedije in drameb. Razlika med antično in moderno dramsko poezijoc. Konkretni razvoj dramske poezije in njenih vrstTerminološki slovarček.

Albert Einstein je svojom specijalnom teorijom relativnosti definitivno opovrgao svaku mogućnost znanstvenog legitimiranja mehanicističkog pogleda na svijet, što implicira i opovrgnuće one metafizike materijalističkog predznaka koja se temelji na koncepciji razdvojenosti prostora i vremena. On je u specijalnoj teoriji relativnosti zasnovao pojam vremena i prostora kao jedinstvenog zbivanja, a taj je pojam oslobođen i od ravne metrike kakva obilježuje još i koncepciju Hermanna Minkowskog. Mnoštvenost jedinstvena vremena-prostora ukida i Galilejeve i Newtonove pojmove kao što su: apsolutni prostor, apsolutno vrijeme, apsolutno (...) mirovanje, te nepromjenjivost mase, a jednako tako i apsolutnost činjenice koja sadrži istodobnost dva prostorno udaljena zbivanja. Time su uspostavljene pretpostavke za razvoj tzv. postmoderne kozmologije. Autor postavlja pitanje otvara li postmodernizam ukozmologiji put za obnovu raznovrsnih onto-teokozmo-antropologija kojima je zajedničko htijenje da se ukine ideja povijesnosti, ili pak, naprotiv, Einsteinovo ukidanje pravocrtnosti otvara prostor afirmacije autentične povijesnosti. A upravo se u toj antitezi između metafizike i povijesnog mišljenja sastoji temeljni prijepor današnje filozofije,suočene i s lažnom alternativom iracionalizma i hiperracionalizma.Albert Einstein hat durch seine Spezielle Relativitätstheorie jegliche Möglichkeit der wissenschaftlichenLegitimierung einer mechanizistischen Weltanschauungdefinitiv widergelegt.Diesimpliziert ebenfalls die Widerlegungeiner Metaphysik materialistischer Art,die auf derKonzeptionder getrenntenExistenz von Zeit und Raum begründet ist. In der Speziellen Relativitätstheoriehat Einstein den Begriff der Einheitlichkeit von Zeit und Raum als einheitlichenGeschehensgeprägt. Dieser Begriff ist befreitvon platter Metrik, die noch die Konzeption vonHermannMinkowski charakterisiert. Durchdie Vielfältigkeitder Einheitlichkeit von Zeit undRaumentfallen die Begriffe von Galilei und Newton . Damitwerdendie Voraussetzungenfür die Entwicklung der sog. postmodernen Kosmologie aufgestellt.Der Autorfragt, ob der Postmodernismus in der Kosmologie einen Wegzur Erneuerungdifferenzierter Onto-Theo-Kosmo-Anthropologieneröffnet, dergleichartigdem Verlangenist, die Idee der Geschichlichkeit aufzuheben, oder ob EinsteinsAufhebungder Linearität einen Raum für die Affirmierungauthentischer Geschichlichkeit eröffnet. Gerade in dieserAntithesezwischen Metapysik und geschichtlichem Denken liegt eine wichtige StreitfragederzeitgenössischenPhilosophie, die auch durchdie falsche Alternativezwischen Irrationalismusund Hyperrationalismus gekennzeichnet wird. (shrink)

U teoriji holarhijske evolucije Kozmosa Wilber razlikuje četiri temeljna tipa holarhija, shvaćajući da ih je nemoguće svesti na jednu, osnovnu holarhiju. Mapa četiriju kvadranata ukazuje na dimenzionalnost i »dubinskost« njegove kozmologije. Pojmovi »holon« i »holarhija« ključni su pojmovi u Wilberovoj interpetaciji stupnjeva spiralnoga razvoja ljudske svijesti. U teoriji spiralne dinamike društvenoga razvoja Dona Becka i Chrisa Cowana poznati su kao »Memi« – sustavi temeljnih vrijednosti, reprezentanti beskonačnih stupnjeva progresa ili regresa. Na modelu »spiralne dinamike« Wilber interpretira stupnjevanje unutarnje transformacije koja (...) prati razvoj svijesti, posvećujući posebnu pažnju četirima stupnjevima »višega«, transpersonalnog razvoja koje još naziva »psihičkim«, »suptilnim«, »kauzalnim« i »nedvojnim«. To su razine svijesti na kojima um prestaje, a o njima svjedoče mistične, kontemplativne i jogičke tradicije. Na ovome mjestu njegova teorija postaje znanstveno neprihvatljiva i, time, problematičnaIn his theory of a holarchic evolution of Cosmos, Wilber distinguishes four fundamental types of holarchies, realizing that there is no possibility to reduce them to one, basic holarchy. The map of four quadrants indicates dimensionality and profundity of his Cosmology. Notions such as “holon” and “holarchy” represent the key notions in his interpretation of spiral evolution stages of human consciousness. In the theory of spiral dynamics of social development, created by Don Beck and Chris Cowan, they are known as “Memes”– systems of core values, the representatives of infinite stages of progress or regress. By means of a spiral dynamics model, Wilber interprets staging of the inner transformation that accompanies the evolution of consciousness, paying special attention to four stages of a “higher”, transpersonal evolution, which he also calls “psychic”, “subtle”, “causal” and “nondual” stages. These are levels of consciousness where the mind stops and which are testified by various mystic, contemplative and yoga traditions. At this point, his theory becomes scientifically unacceptable and rather problematic. (shrink)

Prikazani su elementi koji olakšavaju orijentaciju u prostoru »kontaminiranom« znanstvenim prisvajanjem istina, vrijednosti, »krunskih« dokaza i konačnih interpretacija. Iz spektra modernih disciplina »izvučena« je molekulska biologija kao model za razumijevanje mehanizama kojim prirodne znanosti privatiziraju sadržaje i područja koja pripadaju široj zajednici, odnosno čitavome društvu. U bogatome arsenalu molekulske biologije posebno se ističe metoda rekombinantne DNK koja je omogućila razvoj GMO-a.GMO-i su »klasična« znanstvena kontroverza u kojoj jedna strana prepoznaje »mutante« kao nepotrebne i defektne izume, dok ih druga strana (...) predstavlja gotovim receptom za rješavanje problema okoliša, prehrane i zdravlja.Razmotrena su četiri prigovora kojima se pokušava demistificirati znanstveni hvalospjev o GMO-u.This manuscript presents elements which enable better orientation in the area “contaminated“ with scientific confiscation of facts, values, crucial evidences, and final interpretations. From the spectrum of modern disciplines, molecular biology is selected as a model for understanding of mechanisms underlying scientific privatization of contents and areas which belong to local community and the whole society as well. The recombinant DNA method, which enabled development of GMO-s, is specifically emphasized in the rich arsenal of molecular biology.GMO-s present “classical” scientific controversy in which one side recognizes these “mutants” as unnecessary and flawed inventions, while the other side introduces them as readymade recipe for solving environment, food and health related problems.Four objections are considered in order to demystify scientific hymn about GMO. (shrink)

Transformation of the philosophy of science during the last three decades is largely based on the philosophers? insights in the experimental side of science. Central issues in this new field, such as classification of basic elements and types of experimentation, are still developing. Subject of this work will be one of these types, Steinle?s?exploratory experimentation?, and its place in taxonomy of experimentation. After presenting an array of historical cases of experimentation, I analyze Elliott?s systematization of EE subtypes. I will claim (...) that it does not represent development of Steinle?s ideas, although it can be used to improve taxonomy of experimentation in general. Special attention will be dedicated to the development of this taxonomy and understanding forms of experimentation not focused on theory testing - specifically EE. Preobrazaj filozofije nauke tokom poslednje tri decenije dobrim delom zasniva se na uvidu filozofa u eksperimentalnu stranu nauke. Centralne stvari u ovom polju, kao sto su klasifikacija osnovnih elemenata i vrsta eksperimentisanja, jos uvek su u povoju. Predmet rada bice jedna ova vrsta, Stajnleovo?istrazivacko eksperimentisanje?, i njeno mesto u taksonomiji eksperimentisanja. Nakon predstavljanja niza istorijskih slucajeva eksperimentisanja, analiziracu Eliotovu sistematizaciju podvrsta IE. Tvrdicu da ona ne predstavlja razvoj Stajnleovih shvatanja, ali da se moze iskoristiti za unapredjenje opste taksonomije eksperimentisanja. Posebna paznja bice obracena na isprepletanost razvoja taksnomije eksperimentisanja i razumevanja oblika eksperimentisanja koja nemaju za cilj testiranje teorije - specificno IE. (shrink)

In his essay?The Protestant Ethic? Max Weber explains the specific economic development and the foundation of capitalism in Western Europe due to the appearance of protestant sects and the?spirit of capitalism?. By doing so, Weber assigns religion a significant place among the factors of social and economic development. Taking Weber?s theory and argumentation as a starting point, this article drafts a thesis on?orthodox ethic? and determines its role in the development of the?spirit of capitalism? in orthodox countries. For that purpose (...) this article compares political-historical circumstances on the territory of the Western and Eastern Church on one, and pictures the theological-philosophical basis of both Protestantism and Orthodoxy on the other side. U svom eseju?Protestantska etika? Maks Veber specifican ekonomski razvoj i utemeljenje kapitalizma u zemljama Zapadne Evrope objasnjava po?javom protestantskih sekti i svojevrsnim protestantskim?duhom kapitalizma?, dodeljujuci na taj nacin religiji znacajno mesto medju ciniocima drustvenog i ekonomskog razvoja. Polazeci od Veberove teorije i argumentacije, u ovom radu se zeli postaviti teza o?pravoslavnoj etici? i odrediti njena uloga u razvoju?duhu kapitalizma? u pravoslavnim zemljama. Pri tome se uporedjuju kako politicki-istorijske okolnosti na teritoriji Zapadne odn. Istocne crkve, tako i teolosko-filozofske osnove protestantizma s jedne, i pravoslavlja s druge strane. (shrink)

Axel Honneth has highlighted the importance and role of mutual recognition for the development and sustainability of personal identity. His theory to reconstruct society as the institutionalization of different forms and modes of recognition has been widely discussed but one specific aspect has been left out so far: the temporal and institutional dimension of social esteem. In this paper I argue that social esteem is not simply earned for societal valuable features and achievements but rather gained within the framework of (...) a certain life course. The social sciences discuss this as the institutionalization of life courses which is accompanied with certain social security systems to match the demands of the fordistic organization of labour. Social esteem is not randomly tied to work and labour but rather through a set of institutions as education, employment, social security and pension systems, that on the one hand sanction deviance and on the other hand provide security to pursue a good life. The institutionalized life course allows the individual to plan its future and provides her with a reference point for its legitimate claims. Overall, this provides further insights into the meaning of social esteem and its institutionalization in a modern working society without which the critical function and aim of social philosophy can not be fulfilled. For a social theory of recognition it is necessary to fill its words and concepts with the life the social sciences describe.Die Bedeutung wechselseitiger Anerkennung für die Ausbildung von Identität und für das Verständnis gesellschaftlicher Formationen wurde seit der Reaktualisierung des Anerkennungsbegriffes durch Axel Honneth vielfach aufgenommen und diskutiert. Ein Aspekt, der hierbei bislang zu wenig systematisch untersucht wurde, ist die zeitliche Dimension sozialer Anerkennungsverhältnisse. Die hier vertretene These lautet, dass soziale Wertschätzung im wesentlichen nicht einfach aktual an eine gesellschaftlich für sinnvoll und nützlich erachtete Leistung oder Eigenschaft gekoppelt ist, sondern vielmehr eine in sich zeitliche Kategorie ist, die also im Rahmen eines Lebenslaufes kontinuierlich erworben wird. In anderen Worten: Will man soziale Wertschätzung als Strukturprinzip moderner esellschaften erfassen, so bedarf es keiner synchronen sondern vielmehr einer asynchronen Perspektive, die soziale Anerkennungsverhältnisse über die Zeit abbildet. Dies kann am Konzept des institutionalisierten Lebenslaufes und der mit ihm verbundenen Rahmenbedingungen gezeigt werden. Individuelle Leistung wird nicht einfach gegen gesellschaftlichen und sozio-ökonomischen Status getauscht, sondern vielmehr ist dieser an einen nachvollziehbaren Lebenslauf gebunden. Solcherart langfristige Orientierung wurde und wird durch ein System der betrieblichen wie auch staatlichen Garantie, dass erbrachte Leistungen konserviert und belohnt werden, überhaupt ermöglicht und gestützt. Soziale Wertschätzung ist somit nicht nur abhängig von der Eingliederung in eine bestimmte Gesellschaftsformation, die Leistungen und Eigenschaften honoriert, sondern von der Dauerhaftigkeit dieser “Mitgliedschaft”. Ihren differenzierenden Charakter übt soziale Wertschätzung also wesentlich auch darüber aus, dass Diskontinuitäten im Lebenslauf sanktioniert werden.Axel Honneth naglasio je važnost i ulogu međusobnog priznanja za razvoj i održivost osobnog identiteta. O njegovoj teoriji društvene rekonstrukcije kao institucionalizacije različitih oblika i modusa priznanja naširoko se raspravljalo, no jedan specifičan vid dosad je bio izostavljen: vremenska i institucionalna dimenzija društvenog poštovanja. U ovom članku tvrdim da nije tako da se društveno poštovanje jednostavno zaslužuje zbog društveno vrijednih značajki i postignuća, nego se ono zadobiva unutar okvira određenog tijeka života. Društvene znanosti o tome raspravljaju kao o institucionalizaciji životnih tijekova koja je popraćena određenim sustavima socijalne sigurnosti kako bi se zadovoljili zahtjevi fordističke organizacije rada. Društveno poštovanje nije uz rad vezano nasumce, nego putem skupa institucija kao što su obrazovanje, zaposlenje, socijalna sigurnost i mirovinski sustavi, koji, s jedne strane, sankcioniraju zastranjenja i, s druge, omogućuju sigurnost u slijeđenju dobrog života. Institucionalizirani tijek života omogućuje pojedincu da planira svoju budućnost te mu pruža referentnu točku za svoje legitimne zahtjeve. Sve u svemu, to omogućuje daljnje uvide u značenje društvenog poštovanja i njegove institucionalizacije u modernom društvu bez kojih se kritička funkcija i cilj socijalne filozofije ne mogu ispuniti. Za društvenu teoriju priznanja nužno je da svoje riječi i pojmove ispuni životom što ga opisuju društvene znanosti. (shrink)

Etičko obrazovanje, kao vrsta filozofskog obrazovanja, danas postaje sve aktualnije. Nastava filozofije nije samo razvoj duha nego i put ka samosvijesti i svijesti o ljudskoj dužnosti. Etičke spoznaje i osjećaji osnova su za ljudski, moralni i intelektualni razvoj ličnosti. Mlada ličnost se u susretu s etičkom problematikom i sadržajima uklapa u realnost svijeta kao ljudsko djelo. Kroz etiku ona uspijeva spoznati da je ličnost kontinuitet, ali i progres; da je ličnost dio svoje male zajednice, ali i sastavnica cjeline (...) svijeta. Etičko obrazovanje zanima se za to kako čovjek postaje etička ličnost, jedinka koja slobodno sudi, gradi i razvija moral; što je sadržaj moralne izgradnje ličnosti te koji su stadiji kroz koje ličnost prolazi na tom složenom putu samoizgradnje, od nesvjesnog bića ka biću koje svjesno gradi dobar svijet, ispravne etičke vrijednosti i moralne principe. Dakle, zadatak nije samo stvaranje moralne ličnosti kao jedinke koja »provodi« moral nego je zadatak stvoriti i etički subjekt, tj. ličnost koja slobodno i odgovorno razmišlja i sudi, koja gradi i razvija moral te nove moralne norme. Iz tog je razloga nužno uvođenje kolegija etičkoga obrazovanja u nastavu na sve tri obrazovne razine. Nowadays, the ethics education, as a type of philosophical education, is becoming increasingly important. Philosophical education concerns itself with the development of spirit, and with both the development of self-awareness and the awareness of our duties. Ethical insights and feelings are basis for human moral and intellectual growth. Young person becomes a part of the reality of the world through her encounter with ethical issues and contents. Ethics helps in gaining knowledge on the continuity of the concept of person, as well as awareness of its progressive nature. Ethics also aids in realization that person is a part of a particular community but that s/he also participates in human community in general. Ethics education is interested in questions like: how a man becomes an ethical personality, an individual with the freedom of thinking, judging, and acting morally; what is the content of the moral development and what are the stages of that complex process of self-growth from the unreflected being towards the being who consciously deals with ethics values and moral principles. The aim of ethics education is not only the creation of a moral person who merely acts on moral principles, but who is also an ethical subject, i.e. who thinks and acts freely and responsibly, builds and develops moral and creates new moral norms. Thus it is necessary to introduce ethics education in the curricula on all levels of education. (shrink)

U radu se najprije razmatra značaj Nietzscheovih ideja za genezu i razvoj književnoteorijskih koncepcija Harolda Blooma, pri čemu je najveća pažnja posvećena revizionističkim temeljima ideje »straha od utjecaja«, kao i Bloomovoj polemici s onim suvremenim teorijskim orijentacijama koje je objedinio pežorativnom oznakom »škola resantimana«. Potom se pojedini elementi Bloomove poetike sučeljavaju s ničeanskim naslijeđem prisutnim kod dvojice filozofa, Michela Foucaulta i Richarda Rortyja, da bi se ukazivanjem na sličnosti i razlike – ali i na stavove koje su o naznačenim (...) pitanjima zauzeli autori poput Gillesa Deleuza i Paula de Mana – potvrdilo kako Nietzscheovo djelo, pored ostalog i zahvaljujući mogućnostima različite interpretacije, posjeduje ona svojstva koja Bloom naziva »kanonskima «. (shrink)

Jedan od temeljnih pojmova Aristotelove teorije o pjesništvu je ‘vjerojatno’. Obično se o ‘vjerojatnom’ misli kao o onom što je slično istini, no za Aristotela to je tek jedna od njegovih značajki. Sam pojam vjerojatnog produbljuje iznoseći razlike između povijesnog i pjesničkog govora, preko dogođenog i onoga što bi se moglo dogoditi. Članak donosi analizu Aristotelovog nadilaženja Platonovog shvaćanja umjetnosti, u prvom redu shvaćanjem umjetnosti kao vještine te novim odnosom prema oponašanju, zatim proučava razvoj razlike između istinitog i sličnog, (...) između mogućeg i nemogućeg. Izravni je interes ove studije pokazati kako Aristotel preko navedenih razlika ukazuje ne samo na filozofsku dimenziju pjesništva, nego i da preko pojma vjerojatnog umjetničkom djelu potvrđuje njegovu unutarnju koherenciju i vezu koja ne ovisi o izvanjskim zakonitostima te da umjetničko djelo u sebi pronalazi svoj princip, sredstvo i cilj.One of the fundamental concepts of Aristotle’s theory of poetry is ‘probable’. ‘Probable’ is usually thought of being similar to truth, as for Aristotle it is but one of its features. Reflecting the differences between historical and poetic expression, through what happened and what might happen, Aristotle deepens the concept of ‘probable’. The article analyzes Aristotle’s surpassing Plato’s comprehension of art, primary through perceiving art as a skill and the new attitude toward imitation. Thereupon, the development of the difference between true and similar is being studied: between the possible and the impossible. The main interest of this study is to present how Aristotle, through mentioned differences, indicates not only the philosophical dimension of poetry, but through the concept of ‘probable’, confirms inner coherence and connection of a work of art which does not depend on external laws but finds its own principle, means and objectives within itself. (shrink)

Zhang Dongsun je bio jedan od najutjecajnijih mislitelja u Republici Kini, čiji je ugled djelomično počivao i na njegovoj iznimnoj sposobnosti predstavljanja zapadne misli na način kompatibilan sa specifičnom metodologijom tradicionalne kineske misli. Jedno od njegovih najvećih postignuća svakako je stvaranje i razvoj moderne teorije znanja, temeljene na klasičnoj kineskoj i chan-buddhističkoj epistemologiji, što umnogome predstavlja prikladnu sintezu moderne znanosti i tradicionalne kineske misli. Stoga se ovaj rad prvenstveno usmjerava na Zhangovu teoriju znanja. Zhang Dongsun je nazivao svoju teoriju (...) »pluralističnom«, s obzirom na pretpostavku da su različiti elementi koji omogućuju shvaćanje i zaključivanje uzajamno isključivi i nesvodljivi. Iz toga ćemo razloga kritički razmotriti elemente koje Zhang predlaže u svojoj glavnoj epistemološkoj raspravi Plural Epistemology koja predstavlja najpotpuniju, sistematičnu i koherentnu obradu njegove teorije. (shrink)

Development of biopharmaceuticals is a challenging issue in bioethics. Unlike conventional, small molecular weight drugs, biopharmaceuticals are proteins derived from DNA technology and hybrid techniques with complex three dimensional structures. Immunogenicity of biopharmaceuticals should always be tested in clinical settings due to low predictive value of preclinical animal models. However, non-human primates and transgenic mice could be used to address certain aspects of immunogenicity. Substantial efforts have been made to reduce NHP use in biopharmaceutical drug development, e.g. study design improvements (...) and changes in regulatory policy. In addition, several expert groups are active in this field. Despite that, there is an increasing trend of use of NHP in preclinical safety testing of biopharmaceuticals, especially regarding monoclonal antibodies. Other potential bioethical issues related biopharmaceutical drug development are their cost/effectiveness ratio, clinical safety assessment, production of biosimilars, and comparison of their efficacy with placebo in countries without intention to market. Identification of the human genome has opened many new bioethical issues. Development of biopharmaceuticals is an important bioethical issue for several reasons. It connects all aspects of contemporary bioethics: bio?medicine, animal welfare and the most recent ad?vances in biotechnology. In particular, biopharmaceutical drug development is a challenging issue regarding treatment of rare diseases. Razvoj biofarmaceutika predstavlja izazov u bioetici. Za razliku od uobicajenih lekova male molekulske mase, biofarmaceutici su proteini kompleksne trodimenzionalne strukture koji se dobijaju tehnologijom rekombinantne DNK i tehnikom hibridoma. Imunogenost biofarmaceutika treba uvek proveriti u klinickim studijama zbog male prediktivne prednosti pretklinickih animalnih modela. Medjutim, primati i transgeni sojevi miseva mogu se upotrebiti da bi se naznacili neki aspekti imunogenosti. Znacajni napori su ucinjeni u cilju smanjenja upotrebe primata u razvoju biofarmaceutika, npr. poboljsanja dizajna istrazivanja i promene u zakonskoj regulativi. Osim toga, u ovoj oblasti su aktivne i pojedine ekspertske grupe. Uprkos tome, postoji rastuci trend upotrebe primata izuzev coveka u pretklinickom ispitivanju bezbednosti biofarmaceutika, posebno kada su u pitanju monoklonska antitela. Druga bioeticka pitanja koja se mogu dovesti u vezu sa razvojem biofarmaceutika su odnos njihove cene i efikasnosti, procena bezbednosti u klinickim uslovima, proizvodnja bioloski slicnih lekova i uporedjivanje njihove efikasnosti sa placebom u zemljama u kojima ne postoji namera o plasmanu. Upoznavanje humanog genoma otvorilo je mnoga bioeticka pitanja. Razvoj biofarmaceutika je vazno bioeticko pitanje iz vise razloga. Ono povezuje sve aspekte savremene bioetike: biomedicinu, dobrobit zivotinja i najnovija dostignuca u biotehnologiji. Posebno, razvoj biofarmaceutika je izazov kada je u pitanju lecenje retkih bolesti. (shrink)