On bioethics related to humanism; papers of a seminar.

Bioetika se suočava s dva blisko povezana problema: iako je koncept ljudskog dostojanstva široko potvrđen, on postaje vrlo kontroverznim čim pokušamo definirati opseg njegova sadržaja i značenja; jako trebamo metodu ili teoriju zaključivanja koja nam dopušta odrediti odnos između moralnih načela i konkretnih slučajeva. U širem, iako strogom filozofskom smislu, ova dva problema recentne bioetike povezana su s Kantovim pojmovima ‘autonomije’ i ‘refleksivnog suda’, koji se mogu kombinirati glede tročlane logike uspostavljanja pravila. Takva je logika nagoviještena u Montesquieuovoj doktrini (...) distribucije moći, budući da definirajućim i izvršnim pravilima također moramo identificirati slučajeve njihove primjene . Tako možemo taj odnos između moralnih pojmova i načela, te činjenica i konkretnih slučajeva, razumjeti kao dinamički odnos koji tvori njihove momente, a koji onda može pojmiti ljudsko dostojanstvo prije kao ‘regulativnu ideju’ negoli kao koncept što ga treba konačno definirati. (shrink)

Nakon uvoda u kojemu se tematizira pojam i povijest bioetike, u članku se govori o počecima, razvoju i stanju bioetike u Hrvatskoj, i to u tri aspekta: znanstveno-stručne rasprave o bioetičkim problemima, bioetički senzibilitet i bioetička institucionalizacija. Pritom se posebna pozornost posvećuje konceptu integrativne bioetike, koji je razvijen u okviru projekta bioetičke suradnje u području jugoistočne Europe, gdje Hrvatsko filozofsko društvo ima vrlo važnu ulogu.After the introductory part on the notion of bioethics and its history, the paper deals with the (...) beginnings, development and condition of bioethics in Croatia from the perspective of scientific discussions about bioethical issues, then from the perspective of bioethical sensibility and finally from the bioethics institutionalization perspective. Special attention is thereby given to the concept of integrative bioethics, developed within the framework of bioethical cooperation in South-Eastern Europe, where the Croatian Philosophical Society plays an extremely important role. (shrink)

Polazeći od situacije u kojoj se sve više uviđa da bismo morali mijenjati naš odnos prema prirodi, može biti značajno postaviti pitanje – može li Whiteheadova filozofija prirode, koja predstavlja jedan izuzetan i izniman misaoni sustav, cjelovitu teoriju prirode, pomoći u nastojanju da se ponovno zadobije pojam prirode u mišljenju? U tome smislu, ovdje se u najopćenitijim naznakama razmatraju neki temeljni pojmovi i karakteristike Whiteheadove filozofije prirode.Ključni pojmovi Whiteheadove filozofije prirode su: ‘proces’, ‘organizam’ i ‘aktualni entitet’. Stvarnost je proces koji (...) istovremeno predstavlja i subjekt kao koordinirajući princip jedinstva. Proces se sastoji od događaja koji se nalaze u dinamičkom međuodnosu. U prvom planu ove teorije prirode koja, drugačije i od Aristotela ali i od Descartesa, ‘prirodno’ misli u njegovoj organizmičkoj kvaliteti, nalazi se vrijeme a ne supstancija. Whiteheadova filozofija prirode, kao empirijsko-pragmatična metafizika, polazi od kauzaliteta i teleologije kao dva različita aspekta jedinstvenog procesa. U prirodi je na djelu komplementarni odnos kauzaliteta i teleologije, determinizma i slobode. Aktualni entiteti posjeduju svoju unutarnju, teleološku dinamiku koja je ograničena kroz njihovu relaciju s ukupnim Univerzumom.U kategorijalnom pojmu ‘aktualni entitet’ Whiteheadova filozofija nudi koncept za formuliranje jedinstva između fizičkih i psihičkih fenomena stvarnosti. Priroda i duh, tijelo i svijest, fizičko i psihičko, ne nalaze se u odnosu dihotomije. Ljudski i ne-ljudski život ne dijeli nikakva apsolutna granica. U metafizičkom i kozmološkom pogledu, Whiteheadova filozofija prirode, u svom nastojanju da se osigura kozmičko jedinstvo prostorne i vremenske dimenzije svijeta, prirode i povijesti, duha i materije, koncipirana je panteistički.In the situation in which necessity of changing our attitude towards the nature is becoming increasingly obvious, it could be important to ask the following question – is Whitehead’s natural philosophy, which represents one remarkable and outstanding system of thought, one integral natural philosophy, capable of giving assistance in our attempt of regaining the notion of nature in thought? Thereby, some grounding terms and characteristics of Whitehead’s natural philosophy are discussed here in a manner of a broad sketch.Grounding terms of Whitehead’s natural philosophy are: ‘process’, ‘organism’, and ‘actual entity’. Reality is the process which at the same time represents a subject as a coordinative principle of unity. Process is compiled out of the events which are in a dynamic interrelationship. In a focus of this theory of nature, which in contrast to Aristotle and Descartes thinks of ‘nature’ in its organismic quality, is time not the substance. Whitehead’s natural philosophy, being the empirical-pragmatical metaphysics, starts from causality and teleology as two different aspects of the unique process. Complementary process of causality and teleology, determinism and freedom, have an effect on nature. Actual entities posses their inner, teleological dynamics which is limited through their relation with the Universe in total.In categorial term ‘actual entity’ Whitehead’s philosophy offers the concept for formulating the unity between physical and psychical phenomena of the reality. Nature and spirit, body and conscience, physical and psychical, are not in the relation of dichotomy. Human and non-human life are not divided by any absolute boundary. In metaphysical and cosmological outlook, Whitehead’s natural philosophy in its attempt of providing the cosmic space–time unity of the world, nature and history, spirit and matter, is outlined as pantheistic. (shrink)

On advance medical directives in Malaysia from Islamic bioethics; papers of a seminar.

U članku se pokušava odrediti svjetonazorno polazište bioetike, posebno one »integrativne «. Prvo će biti istaknut značaj tzv. pogleda na svijet za obrazovanje filozofskih pozicija. Zatim se pokreće pitanje o svjetonazornoj pozadini bioetičkih pozicija, pri čemu se kao njihov zajednički nazivnik pokazuje »bioprotekcionizam« kao vrsta umjerenog biocentrizma. Naposljetku se preispituje osnova integrativne bioetike koja inače ima zadatak promišljati svjetonazorne pretpostavke bioetičkih učenja. U tu svrhu će se ponuditi dvije interpretacije koje će rezultirati ukazivanjem na perspektivizam odnosno pluriperspektivizam kao onaj pogled (...) na svijet koji do izražaja dolazi upravo u integrativnoj bioetici.Im Aufsatz wird der Versuch unternommen, den weltanschaulichen Ausgangspunkt der Bioethik zu ermitteln, vor allem der „integrativen Bioethik“. Zuallererst wird die Bedeutung der sog. Weltanschauungen für die Bildung der philosophischen Positionen hervorgehoben. Des Weiteren wird die Frage nach dem weltanschaulichen Hintergrund der bioethischen Positionen aufgeworfen, wobei sich „Bioprotektionismus“, eine gemäßigte Variante des Biozentrismus, als ihr gemeinsamer Nenner erweist. Schließlich wird die Grundlage der integrativen Bioethik überprüft, die ansonsten die Aufgabe hat, die weltanschaulichen Voraussetzungen der bioethischen Lehren zu reflektieren. Zu diesem Zweck werden zwei Interpretationen angeboten, die zum Perspektivismus bzw. Pluriperspektivismus hinführen, als jener Weltanschauung, welche gerade in der integrativen Bioethik zur Geltung kommt. (shrink)

Heuristička propulzivnost bioetike u posljednjih trideset godina potaknula je na značajno proširenje područnog opsega: na metodološkom planu razvoj je obilježen kretanjem od disciplinarnosti do transdisciplinarnosti, a na problemskom planu od biotehničkih izazova do mišljenja cjeline živog svijeta. Međutim, bioetička ispitivanja još uvijek u obzir ne uzimaju probleme iz humanističke i prirodoznanstvene kozmologije, čak ni u sklopu projekta integrativne bioetike, što je izrazito problematično s obzirom na važnost njihovih jezgri znanja. Razvijanje ljudskog društva prema objedinjavanju s prostorom izvan planeta Zemlje te (...) čvrsta povezanost fenomena života s osnovnom ustrojstvom i dinamikom pojmljivog svemira poziva na pripremno usmjeravanje pozornosti na bioetičke i društveno–znanstvene probleme u kojima kozmološki elementi nose važnu ulogu. Cilj je ovoga članka ponuditi istraživačko gledište u kozmobioetike kao ispomoći u daljnjem proširenju spoznajne senzibilnosti za istinu o kompleksnosti (društvenog) bivstvovanja na Zemlji i oko nje. Obrada problema zasniva se na multidisciplinarnoj komunikaciji relevantnih jezgri znanja metodom klasičnog filozofijskog izlaganja. (shrink)

Global interests in bioethics have increased drastically since the end of 20th century. The reason for this should be ascribed to a broad application of molecular-genetic methods introduced in human bio-medicine. This has, in turn, produced an involvement and development of numerous inter-disciplines, which have started to apply bioethics as a part of their own subject of interest. This article presents more than a decade of experience of teaching bioethics in our country, particularly under the auspices of the National Com?mittee (...) for Bioethics of UNESCO-commission of Serbia. Globalni interes za bioetiku drasticno se povecao krajem dvadesetog stoleca, sto treba pripisati sirokoj primeni molekularno-genetickih metoda uvedenih u oblasti humane biomedicine. Ovo je dovelo do prikljucenja i razvitka brojnih interdisciplinarnih oblasti koje su bioetiku prihvatile kao deo svog opsega interesa. U ovom se clanku iznosi iskustvo dugo preko deset godina o primeni edukacije bioetike u nasoj zemlji, posebno u organizaciji i pod okriljem Nacionalnog komiteta za bioetiku UNESCO-ve komisije R. Srbije. (shrink)

The author analyses normative acts regulating the protection of animals, both at the national level (especially in the Republic of Serbia) and at the level of supranational organisations and state unions (the Council of Europe and the European Union), but also attempts to conceptualise the terms used in the documents observing the protection of animals. From the practical and philosophical perspective, this paper considers the terms (I) “animal” (“any vertebrate animal capable of experiencing pain, suffering, fear and stress”), (II) “welfare” (...) (“the provision of conditions in which animals can exercise their physiological and other species-specific needs”), (III) “abuse” (“any treatment or disregard of animals, that causes pain, suffering, fear, stress, injury, damages the genetic integrity of the animal and causes death intentionally or through negligence”), and other terms relevant to understanding the prevailing anthropocentric approach to animals. The paper also examines the difficulties in implementing the adopted legislation on the protection and welfare of animals caused by an insufficiently internalised sensitivity of official institutions as well as citizens towards so-called non-human living beings. In the author’s view, it is important that they do not fall below the achieved civilisational standards of ethical and moral culture in their cognitions and insights, and that they consider various topics related to animals with due caution and awareness of the dilemmas they may encounter in their professional work and lives. An appropriate pluriperspective approach and a consciousness of responsibility should eventually lead to a more sensitive attitude of said subjects towards the non-human part of the animal creation. (shrink)

In the paper, the author deals with the history of attempts to defame integrative bioethics by a group of Croatian philosophers and incidental media appearances in which the tendency was to slander the long-standing research concept of the Zagreb bioethics school. In the introduction, a historical overview of the basic qualitative and quantitative results of integrative bioethics in the Croatian and European context is given. This is followed by an analysis of the context of defamation of integrative bioethics and the (...) actors of defamation, separated according to “scientific” and media content. Finally, the attempt to compromise and profane integrative bioethics is interpreted as part of the destrolution phenomenon, the theory of post-communist chaos and the production of fake envy. (shrink)

Kritički osvrt na knjigu Milana Kangrge, Etika: Osnovni problem i pravci te na knjigu Ante Čovića, Etika i bioetika: Razmišljanja na pragu bioetičke epohe.

Celek bioetické problematiky tvoří nejprogresivnější část soudobého etického dis­kursu. Koncepce etiky sociálních důsledků (ethics of social consequences) a evoluční ontologie v této oblasti představují značný potenciál v rozvoji všech tří pilířů bioeti­ky (humánní bioetika, etika environmentální i „animal ethics“). Environmentální eti­ka v současnosti zřejmě poněkud stagnuje, současně však lze s úspěchem zpracovávat kritickou teoretickou (metodologickou) analýzu jejích stávajících podob jako důleži­tý podnět pro možný další rozvoj. Evoluční ontologie nabízí nový originální pohled na vztah přírody a kultury. Proto ji lze (...) považovat za možnou inspiraci pro axiologii a environmentální etiku. (shrink)

Revitalizacija misli Fritza Jahra čini se da dolazi u pravi trenutak. Bioetika je tijekom svoga brzoga razvoja uspjela poprimiti različite oblike, ali i postati reduciranom u svojoj osnovnoj intenciji i hiperspecijaliziranom u svojim teorijskim i praktičnim aspektima. Misao Fritza Jahra, sažeta u njegovu bioetičkome imperativu, potiče nas da nanovo sagledamo kako temeljnu intenciju bioetike tako i njeno predmetno područje. Ovaj rad će se stoga usmjeriti na Jahrov bioetički imperativ, njegova ishodišta, konstrukciju i implikacije, s dvostrukom nakanom: istražiti izvornu Jahrovu (...) misao te pokušati sagledati njegovu poruku unutar suvremenog diskursa o bioetici, posebice onoga o integrativnoj bioetici. Ovo potonje učinjeno je samo u naznakama, ostavljajući prostor za moguću nadgradnju. Završno se tekst osvrće na Riječku deklaraciju kao dokument koji predstavlja pokušaj konceptualne i metodološke transformacije suvremene bioetike u kontekstu Jahrove misli. (shrink)

Razlika između prikaza vrhunskog sportaša nekad i danas možda se najbolje ocrtava u točki susreta kiborg-teorije i studija o sportu. Rekonceptualizacija pojma ‘sportaš’ u tome se smislu otvara kao pomak od ‘prirodnoga’ ka ‘umjetnom’. Tijekom ljudske povijesti vrhunski sportaši uvijek su bili doživljavani kao na određeni način ‘ne-prirodni’ i slavljeni kao heroji koji su nadvladali granice svojih prirodnih tijela. Današnji sportski događaji privlače više gledatelja nego ikada ranije, a oštra konkurencija podiže i same standarde i kriterije natjecanja. Sportovi koji privlače (...) mase gledatelja već su odavno predstave ‘nakaza’; gledateljima na stadionima ili pred televizorom u udobnosti njihovih domova gotovo je nemoguće zamisliti da bi i sami ikad mogli postići tako super-mišićavo tijelo sa super-brzim refleksima. Staromodni krv, znoj i suze još su uvijek negdje prisutni, iako inkorporirani u napredna dostignuća moderne tehno-kulture. Mnoštvo pitanja koja proizlaze iz takve perspektive pronašla su svoje mjesto za raspravu u relativno novom pluriperspektivnom pristupu izazovima biotehnološkog doba – bioetici. Bioetika nudi platformu za dijalog o bitnim pitanjima današnjice, dijalog koji nadrasta disciplinarne, stručne, historijske i kulturološke pozicije. Takav diskurs suočava se, međutim, sa pluralizmom u pristupima kao i metodološkim barijerama te pretpostavlja stvaranje odgovarajuće teorijske podloge. Ovaj rad će izdvojiti samo neke problemske točke koje u području sporta plastično ocrtavaju nedostatnosti postojećih monoperspektivno orijentiranih koncepcija. U tome smislu, naglasit će se samo neki simptomi koji ukazuju na dezorijentiranost svakodnevnog življenja, a koji se na osoben način prikazuju u sportu: krhkost etičkih pozicija sadržanih u konceptima »duha sporta« i fair playa u sučeljavanju sa znanstveno-tehničkim napretkom, objektivacija tijela, te porast interesa za aktivnostima visokog rizika. U ovome radu navedena obilježja razumijevaju se kao znakovi potrebe za nadilaženjem redukcionističkih i monoperspektivnih pristupa, donedavno dominantnih, a koje osobit bioetički pristup ima mogućnosti nadići. (shrink)

This article investigates the use of natural law in biolaw from the specific perspective of an attorney practising before the European Court of Human Rights. Starting from an exploration of the question of who is a human and thereby to be protected under the European Convention on Human Rights (ECHR), particular emphasis is placed on the right to life under Art. 2(1) ECHR. It is shown that natural law can – and should – impact the interpretation of the European Convention (...) on Human Rights and that concrete consequences follow from this approach, most notably the requirement to ensure that every human being, including the unborn, is actively protected as concerns the right to life. (shrink)

Suvremene bioetičke rasprave reaktualizirale su pitanje smjene epoha. Bioetika je nastala upravo kao moralna i civilizacijska reakcija u novostvorenoj povijesnoj situaciji. U tom kontekstu, potrebno je analizirati, s jedne strane, promišljanje prijeloma epoha i predviđanje »novog srednjovjekovlja« u djelu ruskog filozofa N. A. Berdjajeva te, s druge strane, pojavu bioetike. Hoćemo li zaista zakoračiti u novu epohu, kakva će ona biti te što ćemo i u kojem obliku prenijeti iz sadašnje epohe – najviše ovisi o tome kakvog će duha (...) biti čovjek. Stanje čovjekova duha možemo iščitati iz čovjekova odnosa prema tehnici, odnosno s obzirom na snažnu interaktivnu ulogu tehnike u našem životu. Kako je pitanje odnosa čovjeka i stroja jedno od ključnih bioetičkih pitanja, problem tehnike nužno je analizirati iz perspektive Berdjajevljeva odnosa čovjeka i stroja, ali i u sklopu Heideggerova promišljanja biti tehnike. Jednako kao i Berdjajev, Heidegger smatra da ne treba poricati tehniku, već tražiti izmjenu uloge tehnike i podlaganje čovjekovu duhu na kojem leži zadatak dokučiti ono spasonosno. Duh današnjeg čovjeka duh je bogolikog čovjeka koji, uz pomoć uznapredovalog stroja, izaziva prirodu , ali taj isti stroj, koji njemu služi kao sredstvo, toliko je uznapredovao da je sada u mogućnosti izazivati njega. U tom je kontekstu nužno okrenuti se bioetici. Upravo je bioetika sa svojom pluriperspektivnom metodologijom zaslužna za pokušaj okupljanja različitih sustava vrijednosti kako bi se zajedno usmjerio sadašnji sustav vrijednosti i zaštitio budući, ali i budućnost uopće. No, hoće li bioetika ostati samo na razini rijetkog pozitivnog primjera u nizu negativnih znakova dolaska nove epohe ili ćemo ozbiljno shvatiti princip odgovornosti što nas dovodi na prag bioetičke epohe te hoće li promjena duha sadašnjeg čovjeka, prema kojem nas vodi bioetičko promišljanje, doista dovesti do podvrgavanja tehnike čovjekovom duhu – ostaju otvorena pitanja.The problem of the turn of epochs is debated once more nowadays. Contemporary discussions on bioethics once again pose this very question. Bioethics as such was created as a moral and civilisational response to the new historical situation. In that context one needs to analyze, on the one hand, both the problem of the turn of epochs and the prediction of the new Middle Ages proposed by Russian philosopher N. A. Berdyayev and, on the other hand, the emergence of bioethics which raised the question of the turn of epochs for the second time. Will we really reach the new epoch, what will it look like, what and in which form shall we transmit from the present epoch? These questions ultimately depend on the state of the human spirit which can be deciphered from man’s relation to technology, taking into account the strong interactive role which technology plays in our daily lives. Bearing in mind that the relation between the man and the machine is one of the crucial bioethical issues, this question of technology should be analyzed from Berdyayev’s relation between the man and the machine, but also within Heidegger’s analysis of the essence of technology. Similarly to Berdyayev, Heidegger states that technology must not be contradicted or denied, but rather, changed in a way to serve the human spirit – which is entrusted with the task of understanding the saving elements. The spirit of the modern man is the spirit of the divine-like creature . It is the spirit of a man who, with the help of a developed machine can challenge nature , but this same machine, which serves him as a means, has evolved to the point that it can challenge the man. In this context it seems essential to turn to bioethics. It is precisely bioethics which, thanks to its pluri-perspective methodology, takes credit for covering different systems of values to direct the present system in the right way and protect the future system and the future in general. However, the questions remain whether bioethics will stay the only positive example among the multitude of negative signs and predictions, whether it will lead us to a new, yet unknown, epoch and whether we will take seriously the principle of responsibility which leads us to the threshold of the bioethical epoch and whether the change in the spirit of the present-day man, triggered by the bioethical thinking, can change technology to make it subordinate to the human spirit. (shrink)

Based on the notion of the world as a whole, as formulated by Kant and Hegel, it is possible to articulate a dynamic vision of the world in which the interrelationships between various factors are adequately represented. In this way, each side of the “calculus” would be problematised in the face of the problems of mainstream bioethics in a complex context of mutual conditionality. The dialectical idea of the world as a whole would help bioethics gain insight into the way (...) its principles are mediated with the principles of other orders of human action, an attempt to theoretically support bioethicists’ awareness of the need for a global approach to their subject. By formulating its principles in the light of a much-needed global approach, for example, concerning a global environmental catastrophe, it is more likely that it will be able to become one mechanism for radically changing our daily lives. (shrink)