Abstract
Bioetika se suočava s dva blisko povezana problema: iako je koncept ljudskog dostojanstva široko potvrđen, on postaje vrlo kontroverznim čim pokušamo definirati opseg njegova sadržaja i značenja; jako trebamo metodu ili teoriju zaključivanja koja nam dopušta odrediti odnos između moralnih načela i konkretnih slučajeva. U širem, iako strogom filozofskom smislu, ova dva problema recentne bioetike povezana su s Kantovim pojmovima ‘autonomije’ i ‘refleksivnog suda’, koji se mogu kombinirati glede tročlane logike uspostavljanja pravila. Takva je logika nagoviještena u Montesquieuovoj doktrini distribucije moći, budući da definirajućim i izvršnim pravilima također moramo identificirati slučajeve njihove primjene . Tako možemo taj odnos između moralnih pojmova i načela, te činjenica i konkretnih slučajeva, razumjeti kao dinamički odnos koji tvori njihove momente, a koji onda može pojmiti ljudsko dostojanstvo prije kao ‘regulativnu ideju’ negoli kao koncept što ga treba konačno definirati