This paper investigates a curious Western iconographical detail on the famous 'Four-Part Icon' in the Moscow Kremlin Annunciation Cathedral: the winged Gnadenstuhl. Painted just after the 1547 coronation of the first Russian Tsar, Ivan IV the Terrible, the innovative Four-Part Icon became a major element of the Russian icon controversy in mid-sixteenth-century Moscow. The paper shows that the winged Gnadenstuhl in the first of the four parts of the icon combines Western iconographies of the Throne of Mercy and the cruciform (...) seraph. It is argued that they were appropriated not in order to introduce Western ideas to Russia, but to challenge them. Moreover, it is suggested that such appropriations, characterised as 'visual polemical quotations', were not unique to the Four-Part Icon; rather, they may have been of particular significance in the artistic interactions between Eastern and Western Christianity. Textual and iconographic analysis reveals that the image of winged Gnadenstuhl was appropriated and invented with the specific purpose of making the target of the Four-Part Icon's visual polemics recognisable. That target was Western compassionate spirituality, which the Orthodox linked with the use of unleavened Eucharistic bread in the West. The paper highlights the significance of the so-called 'Azyme Controversy' which erupted before the mutual excommunication of Rome and Constantinople in 1054, offering an introduction to this topic and tracing the divergent development of Western and Eastern Eucharistic Trinitarian iconographies in the light of the ensuing debates. (shrink)

Številka 45-46 revije Phainomena z naslovom „Evropsko sporazumevanje – filozofsko razumevanje združuje filozofsko refleksijo o evropskosti s hermenevtičnimi in fenomenološkimi študijami o temah, ki so temeljito opredelile evropski duh v prejšnjem stoletju. Na podlagi tega je mogoče oblikovati vprašanje o filozofsko smislu evropskosti danes in o možnosti prihodnjega evropskega sporazumevanja. Osnovo za to diskusijo najdemo v Husserlovem delu Kriza evropskih znanosti in transcendentalna fenomenologija. .The 45-46 issue of the philosophical journal Phainomena, “European Coming to an Understanding – Philosophical Understanding”, (...) is a collection of philosophical reflections on Europe introducing a number of hermeneutic and phenomenological studies of the topics which fundamentally determined the spirit of Europe of the 20th century. On this basis, it is possible to pose questions about the philosophical meaning of Europe today and of the possibility of the future European coming to an understanding. The fundamental work of this enterprise is Husserl’s work Crisis of European Sciences and Transcendental Phenomenology. (shrink)

Članak je kritičko preispitivanje krize u vladavini zakona u kontekstu suvremene politike u SAD. Tekst navodi neke primjere američke nacionalne i vanjske politike u svezi s tzv. ‘kultom demokracije’. Članak je podijeljen na dva dijela. Prvi se dio bavi izvješćem, koje se bavi, redom, službenim odnosima SAD prema međunarodnom zakonodavstvu; zatim prema moći institucije predsjedništva; te glede uloge Vrhovnoga Suda. Drugi dio ispituje neke filozofijske implikacije američke politike, a u svezi s pitanjima demokracije i vladavine zakona.

Ako je u antičkom polisu Platona brinulo što se građani samodovoljno oslanjaju na vlastita uvjerenja o vrlinama, ne tragajući za znanjem, današnjeg žitelja globalnog pseudopolisa opčinjavaju simulirane informacije, slike i uvjerenja koja nezamislivim bujanjem kreiraju društvenu svijest. U sjenci masmedijskih pećina uočavaju se obrisi transformirane demokracije koja je sve izloženija silovitim naletima megakorporativnih interesa, dominantnih geopolitičkih utjecaja, kulturnog determinizma i redefiniranog vjerskog fundamentalizma. Usamljenom pojedincu na Agori sve je teže formirati i sačuvati vlastito mišljenje, ideje i vrijednosti. Infoprostor je pokriven (...) globalnom mrežom informacija i podataka, dok čin razmjene simboličkih sadržaja od čovjeka preuzimaju strojevi! Sloboda izražavanja medija je kisik otvorenog, javnog komuniciranja, stup demokratskih građevina, ali problem je u činjenici što čuvari informacijskih ulaza i dalje stražare, ovoga puta pred cyberprostorima.If Plato was upset that people leaned on their own convictions about virtues, without seeking knowledge, present resident of global pseudopolis is obsessed by simulated information, pictures and convictions, which create social consciousness with their hyperproduction. In shadow of massmedia’s caves, contours of transformed democracy can be seen. This democracy is more and more exposed to the interests of megacorporations, dominant geopolitical influence, cultural determinism, and redefined fundamentalism. Under such circumstances, to some lonely individual, “in Athena’s Agora”, is even more difficult to form and keep his or her own opinion, ideas and values. Infospace is covered by global network of information and facts; the process of symbolic exchange is taken off humans by machines. Freedom of speech in media is the air of open, public communication, the pillar of democratic structures, but problem is that watchmen of “information gates” still standing guard, but this time in front of cyber spaces. (shrink)

Kriza demokratije mogla bi biti kriza misljenja. Moderna metafizika afirmise monolog subjekta u vezi sa problemom racionalnosti isto kao i sa socijalnim podrucjem. Odatle sledi liberalni egoizam. Takva metafizika strukturise modernost kao monolog. Iz toga proizlazi pitanje: kako promisljati demokratiju unutar takvog monologa? Izgleda da je demokratija jedan za ostvarenje nemoguci moderni projekat.

Frančiškanski muzej in pinakoteka samostana v središču Ljubljane skupaj s prenovljeno knjižnico predstavljata na novo zasnovan kulturni in umetnostnozgodovinski del samostana kot matične hiše Slovenske frančiškanske province Svetega križa. Knjižnica trenutno hrani približno 70.000 enot, med njimi tudi dragocene knjige, kot so inkunabule - kar sedmino vseh inkunabul v državi - in se tako lahko pohvali z nazivom najobsežnejše samostanske knjižnice v Sloveniji. V novem muzeju so predstavljeni nekateri ključni kulturni in umetniški predmeti, ki jih hrani samostan.

U tekstu se razmatra priroda medjunarodnih odnosa i medjunarodne politike kakva se uoblicava nakon kraja Hladnog rata, politike ciji pravac u preteznoj meri odredjuju SAD kao jedina preostala super-sila. Namera autora je da ukaze na kljucne tacke divergencije moralno-vrednosne retorike i spoljno-politicke pragmatike ove mega-drzave. U tom smislu, razmatraju se slucajevi americkog stava, odnosno aktivnog tretmana dva dogadjaja koji su u politicko-bezbednosnom pogledu obelezili proteklu deceniju u svetsko-istorijskim razmerama - raspad/razbijanje Jugoslavije i kriza u Persijskom zalivu. Zakljucak autorke je (...) da spoljna politika aktualne super-sile jos uvek usmeravana real-politickim, odnosno interesnim, pre nego moralno-vrednosnim motivima. U zavrsnom delu rada razmatraju se antropoloski argumenti za vaspostavljanje narusenog "balansa moci" na globalnom nivou kao jedinog garanta mira i stabilnosti u svetu.. (shrink)

Krizu moderne kao krizu politickog, autor vidi, pre svega kao krizu "mere" kriterija politickog odlucivanja i delovanja. Ta kriza se u prvom redu shvata kao kriza samosaznanja i prakse obicajnosti. Ovaj problem prvi je pokusao je da resi Makijaveli uvodeci pojam virtus, koji je postao temeljni princip moderne politicke filozofije. Medjutim, mnogi moderni i savremeni tumaci Makijavelijevog ucenja cesto zanemaruju socijalni i politicki konteksta u kojem je nastalo politicko ucenje Firentinskog mislioca. Naime, Makijavelijevo nastojanje da pronadje autenticnu formu (...) politickog cina kojim bi bila omogucena harmonizacija i stabilizacija tadasnjih dramaticnih politickih prilika koje su vladale u italijanskim gradovima, zahtevala je pouzdanu dijagnozu i adekvatna sredstva za uspesnu terapiju obolelog organizma zajednice. Epohalni novum u Makijavelijevoj politickoj teoriji predstavlja prelazak sa anticke teoretizacije vrline na njenu modernu operacionalizaciju. Medjutim, ova promena cesto se tumaci kao radikalno suprotstavljanje grckog pojma arete i rimske virtus, koja se grubo svodi samo na srcanosot i snagu koje su neophodne za osvajanje i ocuvanje politicke vlasti. Vazan deo puta u svojoj filozofiji politike Hegel - vise nesvesno nego svesno - ide s Makijavelijem i Selingom - posebno kad je u pitanju shvatanje neophodnosti snage i srcanosti u procesu operacionalizacije duha slobode u istoriji posredstvom "negacije" kao "moci zla". Posredovanje subjektivnosti i supstancijaliteta zbiva se, po Hegelu, u drzavi surovim krocenjem svetskog duha u kojem on zrtvuje ne samo pojedinca, vec i citave narode - prema slobodi, odnosno njenom ostvarenju u obicajnosnoj zajednici. "Nevolja vremena" posledica je razdvajanja ja i sveta (Entzweiung), i proistice iz redukovanog politickog uma koji za politicko delovanje i odlucivanje nema kriterijuma obicajnosnog totaliteta. Ovaj se um rutinizira razdvajanjem obicajnosti koja redukuje politicko delanje na ogoljenu tehniku osvajanja i zadrzavanja politicke moci. Autor na kraju razmatra krizu politickog odlucivanja i ukazuje u cemu je njen globalni i supstancijalni smisao za povesnu stvarnost na kraju XX veka. (shrink)

Izvorno značenje termina ‘šport’; olimpizam i elitni šport – u nas 1967. god. V. Janković.Kriza športa – problem granica, šport nije više autonoman a niti zdrav, urušenost etike je vezana uz bespoštednost ekonomskog tržišta.Rješenje:– priziv na izjednačavanje moralnih normi u svim sektorima ;– reguliranje slobodnog ekonomskog tržišta uvjet je da slobodno vrijeme i šport dobiju šansu da postanu rekreacija, tj. snaženje fizičkih silnica i obnova psiholoških zaliha, a ne ubilačka masovna histerija.The original meaning of the term ‘sport’, olimpism and (...) elite sports is retrieved and in Croatia V. Janković, 1967.The crisis of sports is due to problems of boundaries, sports are no longer autonomous, and they are not healthy. Crumbling sports ethics is conditioned by the mercilessness of economic markets.Solutions:– a call for an alignment of moral norms in all sectors of society;– the regulation of free economic markets is a condition for the possibility of sports’ becoming recreational, that is, for sports to help gain physical strength and psychic energy, rather than producing a dangerous mass hysteria. (shrink)

Nakon ukazivanja na razlicite religijske koncepcije porekla zla, autor se usredsredjuje na razmatranje hinduizma kao tipicnog primera monizma. Buduci da su indijska bozanstva zapravo manifestacije vecnog pranacela, ona u sebi sadrze jedinstvo suprotnosti, tj. imaju i svetlu i mracnu stranu. Zlo koje pogadja pojedinca tumaci se kao ogresenje o univerzalni kosmicki i moralni poredak. Ucenje da covekovu sudbinu odredjuju njegova dela iz prethodnih inkarnacija gotovo je opsteprihvaceno u Indiji. Ideja karme u isti mah obezbedjuje kosmicku pravdu i lisava Boga odgovornosti (...) za zlo u svetu. Apersonalni zakon karme ima takodje i pedagosku funkciju. Citav svet je proistekao iz brahmana i nalazi se u procesu evolucije. Kroz brojne zivote i razlicita iskustva, trpeci posledice svog ponasanja, individua stice duhovnu pouku. U vremenima kosmickih kriza, kada zlo preovladava svetom, Visnu se inkarnira u liku avatara da bi pobedio zlo i obnovio blokiranu evoluciju. Mada zlo biva porazeno, ono ipak ne moze biti sasvim iskorenjeno iz fizickog sveta. Spasenje je za coveka moguce tek kad sagori ego i, prosvetlivsi se transcendira sferu dualnosti. (shrink)

The crisis of contemporary art is a paradigmatic example of the crisis of spiritual values in today's world. The main cause of this crisis, it is argued, lies in the spirit of modern sciences. These do not find their object as a ready given, but rather determine it themselves, from their own standpoint, and thus basically produce it. Due to enormous technological development, modern civilization has turned the whole world into the Eleatic One. In materializing the uniform spirit of technology (...) in our world the role of the new audio-visual media: cinema, radio, television, video and the internet, has been crucial. Technology has become a powerful instrument of modern power: it has enabled a concentration of power in the hands of technical, cultural and political administration, as well as automatically expanding mass production and consumption, and finally subordination of people to methodic education, control and manipulation. These are main features of the spirit of the contemporary technical civilization where technology is not understood as something technical but rather as a mode of existence, connected with science and industry. By changing the way in which human life is lived, and the way in which human community is ordered, the purpose and perception of the work of art has also changed. Beauty is not taken to be a result of subjective experience and something belonging to the object as such. The sphere of the aesthetic has become the ground for manifesting relativism and subjectivism in various forms. With the development of knowledge and human power, the contemporary world has begun to sink into nihilism, losing a sense for anything bearing the stamp of individuality. In such a world, everything, including the sphere of spiritual values, is reduced merely to what is useful and efficient.. Kriza savremene umetnosti predstavlja paradigmatican primer krize duhovnih vrednosti u savremenom svetu. Glavni uzrok te krize autor vidi u duhu modernih nauka za koje je karakteristicno da svoj predmet ne nalaze kao gotovu datost, vec ga same odredjuju sa svog stanovista i tako ga iz osnova proizvode. Zahvaljujuci ogromnom razvitku tehnike moderna civilizacija je ceo svet pretvorila u elejsko jedno. Kljucnu ulogu u realizaciji uniformnog duha tehnike u nasoj savremenosti imali su novi audio vizuelni mediji: film, radio, televizija, video i Internet. Tehnika je postala mocan instrument moderne vlasti: ona je omogucila koncentraciju moci u rukama tehnicke, kulturne i politicke uprave, masovnu proizvodnju i potrosnju koje se automatski sire, podcinjavanje ljudi metodskom skolovanju, kontroli i manipulaciji. To su najvaznija obelezja duha savremene tehnicke civilizacije u kojoj se tehnika ne shvata kao nesto tehnicko vec kao jedan nacin egzistencije povezan s naukom i industrijom. Promenom nacina vodjenja ljudskog zivota, nacina uredjenja ljudske zajednice, promenjena je svrha i percepcija umetnickog dela. Lepota se shvata kao plod subjektivnog dozivljaja i ne pripada predmetu kao takvom. Sfera estetskog postala je najsire podrucje za razlicite vrste ispoljavanja relativizma i subjektivizma. Razvojem saznanja i ljudske moci, savremeni svet poceo je da tone u no? nihilizma i da gubi smisao za sve sto ima pecat individualnosti. U takvom svetu sve se, pa i sfera duhovnih vrednosti, svodi samo na ono sto je korisno i delotvorno. (shrink)

The reflection on the current period of transition in Serbian society indicates deep contradictions between the urge for European integration and the delay of institutional transformation that fuse with the indolence of a large part of the people. The crisis of values is conspicuous almost everywhere. Continuous changes have had hard consequences on Serbian society. During these changes moral patterns, values, spirituality were destroyed, rebuilt, and lost again. Hence, Serbian society now lies on the ruins of past 'traditions', general values, (...) collective identities, and a common purpose. In everyday life, it is noticeable very often as, for example, in the Belgrade 'park-scape' whose photos obviously illustrate these problems. Razmatranje tekuceg perioda tranzicije drustva u Srbiji otkriva duboku protivrecnost koja postoji izmedju imperativa integracije i upornog odlaganja institucionalnih promena povezanog s indolencijom velikog broja ljudi. Skoro svuda u drustvu primetna je kriza vrednosti. Stalne promene ideoloskih nacela ostavile su teske posledice na drustvo u Srbiji. U tim promenama ruseni su, iznova gradjeni, te opet gubljeni moralni uzori, vrednosti, duh tako da se drustvo u Srbiji sada nalazi na rusevinama proteklih tradicija opstih vrednosti, kolektivnog identiteta, zajednickog cilja. U svakodnevnom zivotu Srbije to je upadljivo veoma cesto, kao na primer, u jednom beogradskom parku cije fotografije i vizuelno ilustruju ove probleme. (shrink)

Starting from recent formulas of EU bureaucracy for subordinating scientific and educational apparatuses to the needs of the capital and to the requests of its political representatives, the article analyses the interconnection between the historical transformation of the ideological state apparatuses and the epistemological discontinuity provoked by the triumph of technosciences. The hypothesis to be tested is the following: While the crisis of West European-North American capitalism requires an ever tighter submission of ideological state apparatuses, and especially of scientific and (...) academic apparatuses to the needs of the capital, theoretical practices in the humanities and social sciences have come to the point where they entered into an open conflict with the domination of the capital and have, as a consequence, started to subvert their own institutional supports in the ideological apparatuses of the capitalist state. For this purpose, the article reconsiders social sciences as a compromise formation and, eventually, reassesses the historical materialism as a non-Cartesian modern science. Polazeci od skorasnjih formula EU birokratije putem kojih se naucni i obrazovni aparati podredjuju potrebama kapitala i zahtevima njegovih politickih predstavnika, ovaj rad analizira uzajamnu povezanost istorijske transformacije ideoloskih aparata drzave i epistemoloskog diskontinuiteta koji je izazvan trijumfom tehno-nauka. Ispitivacemo sledecu hipotezu: iako kriza kapitalizma u Zapadnoj Evropi i Severnoj Americi zahteva sve cvrsce podredjivanje ideoloskih aparata drzave - narocito onih akademskih i naucnih - teorijske prakse u humanistickim i drustvenim naukama su dosegle tacku otvorenog sukoba sa dominacijom kapitala, cime su sledstveno pocele da podrivaju sopstvena institucionalna uporista u ideoloskim aparatima kapitalisticke drzave. U tu svrhu, rad preispituje drustvene nauke kao jednu kompromisnu formaciju i, naposletku, iznova razmatra istorijski materijalizam kao ne-kartezijansku modernu nauku. (shrink)

U radu ću pokušati ukazati na moguće doprinose razmatranja metafora kao načela spoznaje raspravi o konceptualnim temeljima krize u medicini. Stoga ću u prvom dijelu rada dati sažeti prikaz temeljnih postavki kognitivne teorije metafore u djelu Georgea Lakoffa i Marka Johnsona koje će poslužiti kao smjernice u propitivanju metafora zdravlja i bolesti. U drugom dijelu u razmatranje ću uzeti primjere metafora vezanih uz pojmove zdravlja i bolesti uvriježenih kako u svakodnevnom govoru tako i u znanstvenim i stručnim medicinskim diskursima. Pokušat (...) ću ukazati na koji način one utječu na poimanje zdravlja i bolesti te usmjeruju djelovanje unutar medicinske prakse, u kojoj se kriza medicine najjasnije očituje u vidu dehumaniziranog karaktera odnosa između aktera te prakse. Također će biti riječi i o nekonvencionalnim, alternativnim metaforama i njihovim potencijalima za uspostavu drukčijih, humanijih pojmova i principa prema kojima bi se medicinska praksa mogla ravnati. U konačnici ću ponuditi jedan takav prijedlog koji proizlazi iz temeljnih postavki kognitivne teorije metafora.In this paper I will attempt to point out possible contributions of considering metaphors as principles of cognition to the discussion on conceptual grounds of crisis in medicine. Hence the first part will be a brief review of the basic features of cognitive theory of metaphor in the works of Georg Lakoff and Mark Johnson, which will serve as guidelines in examining metaphors of health and illness. The second part will deal with conventional metaphors associated with the notions of illness and health in everyday speech as well as in scientific and professional medical discourses. I will try to indicate the ways in which these metaphors influence notions of health and illness, thus directing actions in medical practice, which is the place where the crisis of medicine is most clearly manifested in the form of dehumanised character of relationship between medical practice participants. Unconventional, alternative metaphors and their potential for establishing different, more humane notions and principles which could guide medical practice will also be discussed. Finally, I will offer one such proposal which follows the basic ideas of cognitive theory of metaphor. (shrink)

Istinski realistička teorija prava – čija se mogućnost ispituje u ovome radu – trebala bi imati sljedeća obilježja. U svakom slučaju, trebala bi biti općenitija od postojećih teorija, to jest vrijediti kako za common law tako i za kontinentalnoeuropsko pravo; posljedično tome, trebala bi obrnuti odnos između zakonodavstva i pravosuđenja kakav obično uspostavljaju pozitivističke teorije. I u historiografiji i u poredbenom pravu, pri čemu je teorija prava njihov produžetak na višoj razini apstrakcije, središnji trenutak legal processa je pravosuđenje, dok se (...) zakonodavstvo može shvatiti kao jedan od mnogih pokušaja, možebitno ne i najuspješniji, ograničavanja i nadziranja pravosuđenja. Primjer objašnjavalačke sposobnosti istinski realističke teorije prava jest tzv. kriza izvora: zakonodavstvo uspostavlja suce, no oni su ti koji potom, u konačnici, određuju hijerarhiju izvora prava i sam položaj zakonodavstva u hijerarhiji. (shrink)