Autor ovog članka uspoređuje Kantov pojam kozmopolitskog prava sa suvremenim liberalnim kozmopolitanizmom teoretičara poput James Bohmana i Davida Helda . Ova dva teoretičara uzimaju Kantovo kozmopolitsko pravo i preoblikuju ga uzimajući u obzir proces globalizacije i činjenicu pluralizma. Nužno je istražiti koliko su duboko ovi autori promijenili uvid u Kantovo kozmopolitsko pravo i njegove implikacije te također koliko su ovi autori preoblikovali klasični liberalno-politički vokabular.

Shvaćajući kulturni pluralizam kao činjenicu suvremenog liberalno demokratskog društva, uočava se njegova problematičnost u odnosu na same liberalno-demokratske ideje. Demokracija polazi od prava većine, a liberalizam polazi od pojedinca kojemu su osigurana temeljna prava i dužnosti zanemarujući činjenicu njegova mogućeg pripadanja manjinskoj kulturi. Može li se odgovor na zahtjev kulturne različitosti pronaći isključivo u teoriji ljudskih prava ili je potrebno dopustiti postavljanje posebnih prava za pripadnike različitih manjinskih kultura? Je li takva posebna prava dovode u pitanje ideal jednakosti koji (...) se oduvijek smatrao temeljem pravednih odnosa? Will Kymlicka, polazeći sa svog liberalnog stajališta, navodi kako jedna obuhvatna teorija pravednosti u multikulturalnom društvu treba uključivati i opća prava, koja su pripisana svim pojedincima bez obzira kojim skupinama pripadali, ali i određena grupno-diferencirana prava ili »specijalni status« za manjinska prava.Understanding cultural pluralism, as a fact of the modern liberal democratic societies, it is problematic regarding the very liberal democratic ideas. Democracy starts with the majority rule, and liberalism is based on the individual, whose basic rights and duties are ensured, disregarding the fact of possible belonging to a minority culture. Can the answer to the demand of cultural diversity be found exclusively in the human rights theory or must we allow the setup of special rights for the for the members of different minority cultures? Do such “special rights” question the ideal of equality that was always considered to be a base of justice? Will Kymlicka, starting from his liberal standpoint, states that a comprehensive theory of justice in multicultural society must include both the general rights ascribed to all individuals, regardless of which groups they belong to, and the specific group-differentiated rights or “special status” for minority rights. (shrink)

Iako je filozofija prosvetiteljstva rodjena u Nizozemskoj i Engleskoj u kasnom 17. i ranom 18. veku, postojali su znacajni problemi u definisanju slobode. Do sredine 18. veka, pod uticajem?nacionalnog merkantilizma?, sloboda se poimala u sve vise kolektivistickim crtama, doprinoseci stvaranju politicke opcije nacionalnog liberalizma. Zbog toga su u drugoj polovini 18. veka ove dve zemlje progresivno gubile znacaj za pokret prosvetiteljstva, da bi na njegovo vodece mesto dosle dve nove zemlje, koje su otvarale novu politicku opciju demokratskog liberalizma: Sjedinjene Americke (...) Drzave i Francuska. Ipak, individualna sloboda se tokom svog filozofskog i insitucionalnog uspona u doba prosvetiteljstva suocavala ne samo sa jednom, nego sa dve opasnosti: s jedne strane, od opasnosti nestajanja u nacionalnoj slobodi, i, s druge strane, od opasnosti postajanja neobuzdanom i destruktivnom. liberalizam koji je stasavao u Engleskoj u 18. veku postao je svedokom prve opasnosti, dok je druga opasnost nastala pod okriljem Francuske revolucije. Francuzi su prvi u modernoj epohi shvatili da je svetlost slobode prejaka da bi se bez znatnih mera opreza koristila u izgradnji liberalnog civilnog drustva. Zato je odredjeno umeravanje moralo da bude preduzeto. Ideja covecnosti, tj. prava coveka, na kraju je pronadjena kao najbolja za resavanje zadatka ocuvanja individualne slobode, bez zrtvovanja socijalnih veza medju slobodnim individuama. PR Projekat Ministarstva nauke Republike Srbije, br. 149029: Prosvecenost u evropskom, regionalnom i nacionalnom kontekstu - istorija i savremenost i br. 179049: Politike drustvenog pamcenja i nacionalnog identiteta - regionalni i evropski kontekst. (shrink)

U ovom radu raspravljamo odnos Rawlsovog političkog liberalizma i istine. Budući da je politički liberalizam teorija koja izbjegava sva kontroverzna epistemološka i metafizička pitanja, jednako tako izbjegava i pitanje svoje istinitosti i koncept istine uopće. Usredotočili smo se na tri autora koji tvrde da politički liberalizam ne može izbjeći pitanje istine. Prvi autor je perfekcionist, Joseph Raz, koji pokušava pokazati da je Rawlsova teorija nekoherentna ukoliko se ne bavi pitanjem istinitosti neke moralne doktrine na kojoj mora počivati. Drugi, (...) David Estlund, tvrdi da je teorija filozofski neodrživa ako se ne poziva na istinitost svog fundamentalnog načela. Treći, Joshua Cohen, pokazuje nemogućnost izbjegavanja nekog koncepta istine ako se u političkoj teoriji pozivamo na vjerovanja i opravdanje. Nastojimo dokazati tvrdnju o praktičko-političkoj i filozofskoj ograničenosti njihove kritike Rawlsove teorije. Temeljna intencija članka je opovrgnuti kritike koje se upućuju Rawlsu te time ojačati njegov prijedlog političkog liberalizma. Pri tome nastojimo i nadopuniti nedorečenosti u Rawlsovom prijedlogu te zbog toga nudimo preciznije određenu sliku političkog liberalizma u odnosu na njegovu izvornu.In this paper we discuss the relation between Rawls’ political liberalism and truth. Since political liberalism is a theory that avoids all controversial epistemological and metaphysical questions, it equally avoids the question of its truth and a concept of truth generally. We are focusing on three authors which claim that political liberalism can not avoid the question of truth. First, Joseph Raz, a perfectionist who claims that Rawls’ political theory is incoherent unless it is not concerned with the truth of some moral doctrine on which it must be derived. Second, David Estlund, who claims that Rawls’ theory is philosophically untenable unless it does not consider its fundamental principle as true one. Third, Joshua Cohen, indicates the impossibility of avoiding some concept of truth if political theory is invoking concepts such as beliefs and justification. We are pointing on theirs practical-political and philosophical limited range in criticizing Rawls’ theory. The basic intention of the article is to confute criticisms addressed to Rawls and, in this way, to strengthen his proposal of political liberalism. At the same time, we try to resolve issues deriving from indeterminacies in Rawls’ proposal. For this reason we offer a picture of political liberalism that is more determinate than his original proposal. (shrink)

U članku je riječ o bitnim obilježjima i modelu demokratskoga odgoja u Deweyevu djelu. Polazno je pitanje: što za suvremenu deliberativnu demokraciju znači Deweyev koncept odgoja i obrazovanja. Može li se njegov etički ideal čovječnosti primijeniti kao filozofski temelj za vrednovanje i opravdanje demokratske prakse? Je li Dewey potkopao i razorio temelje liberalizma, kako je tvrdio Richard Rorty? Ili njegova obnova filozofije zapravo tek vraća u život liberalizam i otvara nove putove demokraciji? Najnoviji val recepcije Deweyeve filozofije sve dubljim (...) intenzitetom pokazuje zacijelo da iz njezina misaonoga naslijeđa plodonosnim sudarima s idejama i tendencijama suvremenoga doba izlazi na vidjelo nešto što ujedno prekoračuje okvir suvremenosti i upućuje na budućnost. U aktualnoj renesansi pragmatizma posebice je znakovito primijetiti kako Deweyeva vrhunski profinjena kritika modernoga »individualizma« i zagovor jačanja ćudorednih i participativno demokratskih poveznica u lokalnim zajednicama pronalazi odjeka u komunitarističkim argumentacijskim diskursima. Zaključna je teza da Dewey isticanjem supstancijalne povezanosti »communicatio–community–common« ne ruši temelje liberalizma i demokracije nego ih štoviše obogaćuje, učvršćuje i podiže na višu razinu. (shrink)

U clanku autori ispituju tri pozicije u estetickoj raspravi o uzvisenom koja se vodila u 18. veku - Edmunda Berka, Imanuela Kanta i Fridriha Silera. Oni takodje pokusavaju da rekonstruisu politicku pozadinu svake od ovih teorijskih pozicija: starorezimski konzervativizam, republikanski liberalizam i romanticarsku zudnju za 'trecim putem'. Najsofisticiraniju i najzreliju teoriju uzvisenog pronalaze u Silerovim estetickim delima, pogotovo u onima koja su usledila nakon njegovog razocarenja u Francusku revoluciju i u kojima su najtemeljnije razmatrani odnosi izmedju uzvisenog i paradoksa (...) istorijskog nasilja. (shrink)

Jedna od njenih bezbrojnih definicija globalizaciju određuje kao dinamičan proces kojim su socijalne strukture modernizacije, poput kapitalizma, birokracije, visokorazvijene tehnologije i filozofije racionalizma i liberalizma ovladale svijetom. Uistinu u tome smislu liberalizam općenito prevladava kao zadani politički obrazac suvremene globalizacije. Vlade većine država promoviraju neoliberalnu politiku u odnosu na učinke globalizacije jednako kao što i utjecajne svjetske multilateralne ustanove redovito povezuju globalizaciju s liberalizacijom. Prvaci neoliberalne globalizacije ovladavaju također i trgovačkim krugovima, poglavito na novčanim tržištima te se množe među (...) upravljačima prekograničnih tvrtki. Poduzetničke udruge, kao i burzovni mas-mediji isto tako postaju tvrđave neoliberalizma koji općenito smatraju ortodoksnim pravcem globalizacijske politike. Drugim riječima, tako shvaćeni neoliberalni svjetonazor u posljednje se vrijeme bezpogovorno prihvaća kao neupitna istina koju »zdravi razum« nalaže. U tekstu se elaborira teza da neoliberalizam – vrsta filozofske, političke i ekonomske teorije znane i kao libertarijanizam, nametnuta kao prevladavajući teorijski pristup u suvremenoj globalizaciji – nema mnogo toga zajedničkog s idealom liberalne demokracije dobro uređena društva, koji izrasta iz dijametralno suprotnih ideja, aspekata i dimenzija liberalne filozofije. Socijalna filozofija liberalizma, razvijena u djelima Kanta, Hayeka, Dworkina i Rawlsa, promišlja koncepciju moderne liberalne demokracije, utemeljene na vladavini zakona, zaštiti ljudskih i građanskih prava, na idejama jednakosti, pravde i čestitosti. U tome smislu, programi »pozitivne diskriminacije« najnižih društvenih slojeva u potpunosti su sukladni s navedenom liberalnom filozofijom koja štiti individualna prava. S navedenih polazišta ekonomska i kulturna globalizacija trebaju biti podvrgnute jasnoj konceptualnoj analizi s normativnim zahtjevom za globalizaciju odgovornosti sa svrhom zaštite globalne budućnosti čovječanstva. Neka vrsta demokratske kontrole kao i vladavina prava jednako su tako nužni u našem globaliziranom svijetu. Središnja zadaća globalne politike – da zapriječi globalni kaos koji prijeti kao neizbježni učinak nekontrolirane globalizacije – implicira, među inima, i ustroj međunarodnog pravnog poretka s nekom vrsti globalne demokratske vladavine. No, glede izgradnje globalne demokracije i vladavine prava nadaje se odsudno pitanje na koje je teško dati odgovor: Kako ustrojiti politiku globalne vladavine u našem podijeljenom globaliziranom svijetu? (shrink)

Suočujući se sa suvremenim kulturnim i religijskim pluralizmom, povezanim sa zahtjevima prepoznavanja od manjina u multikulturalnim društvima, niti klasični republikanizam niti liberalizam ne daju nam zadovoljavajuću orijentaciju u oblikovanju političkog obrazovanja prilagođenog tom društvenom kontekstu. Obrazovanje će doprinijeti društvenoj pacifikaciji i socijalnim kompromisima samo ako elaboriramo političko obrazovanje koje uzima u obzir i primjereno odgovara na glavni aktualni politički cilj: zajedničko življenje s našim različitostima. U ovome članku istražuje se sadržaj takovog političkog obrazovanja.

This article develops a feminist critique of liberalism through analyses of the liberal private-public dichotomy, the concept of the individual and liberal individualism, the concept of formal equality, abstract models as the basis of political theory, and through analyses of the liberal neglect of ethics and the practice of care. These analyses show why feminist philosophy usually presents liberalism as a gendered and patriarchal tradition. On the other hand, the article aims to highlight some of the feminist responses to the (...) feminist critique of liberalism in order to present the tradition as heterogeneous and one that has the potential to develop the radical feminist political programme. The concepts that are the subject of analysis in this article are precisely those that demonstrate the possibility or impossibility of adopting or redefining liberal ideas in feminist philosophy and commitment to social change, but also those that represent the limits of liberal discourse in any feminist attempt to adopt and/or redefine key concepts and ideas from liberal theories. (shrink)

Free political speech – understood as (1) the right to publicly criticize the government, (2) the right to represent theories and ideologies that are contrary to the ruling one, (3) the right to advocate political and institutional changes, etc. – is the speech that enables a fundamental distinction between democratic and non-democratic systems. As part of the discussions on free political speech, the discussions related to the very content of the freedom of political speech that incites rebellion against the political (...) order are particularly important; they advocate racism, hate speech or, for example, the disclosure of state secrets. In this context, we will open a discussion about the freedom of political speech in Rawls’s political liberalism with special emphasis on the idea of the public reason, and so that the discussion does not remain at the level of theoretical analysis, we will analyze Rawls’s understanding of the freedom of political speech additionally through the case of Trump vs. Twitter. (shrink)

The author examines the “veil of ignorance” thought experiment and the principles of justice of John Rawls via two main directions of criticism. First, although Rawls constructs a veil of ignorance with Kantian categories, the author derives Rawls’s motivation from the link between justice and the tradition of curbing pleonexic human nature, arguing that in this context Rawls’s Kantian rhetoric is actually driven by the Hobbesian fear of instability arising from the problem of cooperation in the social contract tradition. Second, (...) the veil of ignorance is a cunning instrument of the privileged to preserve their previously acquired advantages, control stability, and cover up socio-political injustices. At the same time, the principle of difference that derives from it does not reduce the gap of inequality – economic and historical – but legitimizes and establishes it. In fact, Rawls’s bourgeois liberalism and its theoretical constructs serve to hedge the well-off by securing and increasing what they already have. (shrink)