Abstract

Jedno od ključnih mjesta filozofiranja jest pitanje mogućnosti spoznaje, odnosno spoznatljivosti i izrecivosti onog najvišeg. Premda je pitanje o onome što je prvotno temeljno metafizičko pitanje, s njime se dotičemo i samih granica ljudskih spoznajnih mogućnosti. Već je kod Platona moguće sresti nekoliko mjesta gdje se on dotiče toga problema, dok će kasniji platonizam to pitanje još više zaoštriti. Tako se kod Plotina pokazuje da Jedno kao takvo nije moguće dokučiti mišljenjem, nego samo u mističkom sjedinjenju. Isto će tako više nego stoljeće kasnije Pleton, uza svu svoju religijsku raznolikost, ustrajati na apsolutno transcendentnom božanskom. No to utvrđivanje granica domašaja uma i filozofijskog govora – time i filozofije kao takve – ne znači ukidanje filozofije, koja je iz temelja povezana s umom i jezikom, nego samo osvještenje kako ontologijske tako i jezične razine na kojoj se nahodimo. Tako, recimo, mišljeno Jedno nije Jedno kao takvo, slično kao što slika Boga i mišljeni Bog nisu sam Bog kao takav. Time se pitanje što je moguće opažati i što je moguće misliti proširuje s pitanjem što je moguće biti.One of the key aspects of philosophizing is the question of possibility of knowledge or intelligibility and predicability of the ultimate. Although the question of that which is first is a fundamental metaphysical question, it touches upon the very limits of human cognitive abilities. Already in Plato, we can find passages where he tackles this problem, and the problem becomes even more acute later in Platonism. In Plotinus, the One as such cannot be intellectually grasped; it can be reached only in mystical union. In the same fashion, almost a thousand years later, Plethon, with all his religious heterogeneity, persists in the absolute transcendent divine. However, this claim of the limits of reason and philosophical language – and with it philosophy as such – implies the awareness of the ontological and linguistic level, on which we stand, rather than the abolition of philosophy, which is as such basically related to reason and language. In this sense, the intelligible One is not the One as such, just as the image of God and the intelligible God are not God as such. With this, the question as to the possibility of perception and cognition is further deepened through the question of the possibility of being