Abstract

Članak nastoji relativizirati poslovičnu primjedbu historizma prosvjetiteljstvu za njegovu nepovijesnost. U prvome se dijelu unutar same škole filozofske historijske hermeneutike pronalazi napor za rehabilitiranjem prosvjetiteljske filozofije povijesti pred napadima romantizma i pravedno procijene njeni dometi, da bi se potom čitavom historizmu suprotstavila protufilozofska tradicija znanosti povijesti. Na primjeru razumijevanja povijesti čovječanstva Kanta i Herdera, u drugom dijelu rada izlažu se njihove rivalske koncepcije s namjerom testiranja opravdanosti zamjerke za manjak historijske svijesti prosvjetiteljstva i ukaže na korektiv koji »univerzalnoj povijesti« upućuje »kulturna povijest«. Zaključuje se da je uvriježeni refren o nepovijesnosti prosvjetiteljstva prije zgodna akademska poštapalica za svrstavanje u uredne rubrike povijesnofilozofskih usmjerenja nego što se može tekstualno dokumentirati i razložno braniti.