Abstract

Govor o krizi filozofije je, povijesno gledajući, bio dio strategije njenih strukturalnih promjena. Da bi se uspostavila nova forma filozofskoga mišljenja, bilo je potrebno nadići onu do tada dominirajuću. To ilustrira primjer Descartesovih, Kantovih, Husserlovih ili Schlickovih ideja o reformi filozofije. Uzimajući u obzir tu vrstu kritičke samorefleksije filozofije, postavlja se pitanje mogu li se i u aktualnim uvjetima prepoznati znaci krize filozofije te mogući izlasci iz nje. Međutim, autor zastupa tezu da odgovor na krizu ne mora biti zamjena jedne filozofije drugom, nego radikalna promjena stava prema samoj filozofiji. Takav zaokret u mišljenju vodi konstituiranju metafilozofije kao discipline koja se isključivo bavi strukturom filozofije. Autor smatra da je ona alternativa povijesti filozofije, ali i da reprezentira zaseban stil mišljenja koji bi mogao biti od koristi i za samu filozofiju. Možda baš metafilozofija može izvesti filozofiju iz današnje krize.