Abstract

U ovom radu razmatramo dvije različite kritike liberalne demokracije. Kroz analizu suvremene slovenske političke misli Slavoja Žižeka i nekih njegovih sljedbenika, koji u zadnje vrijeme revitaliziraju »ideju komunizma«, prvo ćemo kritički promisliti emancipacijski potencijal ove struje suvremene slovenske filozofije. Interludij se fokusira na uporabe i logiku nasilja te se zalaže za novu političko-etičku kulturu nenasilja. U drugome dijelu rada, uzimajući u obzir Levinasovu etičku kritiku liberalne demokracije i fokusirajući se na njegov pojam različite vremenitosti unutar političke etike, razmotrit ćemo neke alternativne mogućnosti za budući napredak demokracije