Feministicka epistemologija je pristup u teoriji saznanja koji u srediste postavlja feministicke probleme. U radu se razmatra savremeni poduhvat u oblasti feministicke epistemologije: feministicki empirizam. Za razliku od drugih feministkinja koje se bave epistemologijom, njihov cilj je da zadrze osnovne pojmove analiticke tradicije, koje posmatraju u svetlu feministickih interesa. Polazeci od Kvajnove naturalisticke epistemologije, feministicke empiristkinje iznose razlicite koncepcije znanja i prirode saznajnog subjekta, stvarajuci nove poglede na odnos sociopolitickih vrednosti i naucnog istrazivanja. Svoje preimucstvo u odnosu na pristupe (...) feministickoj epistemologiji izvan analitickog okvira, empiristkinje pronalaze upravo u prihvatanju naturalistickog i empiristickog pristupa rodnim pristrasnostima. Cilj rada je da proceni koliko su one uspesne u ostvarivanju svojih zamisli i da li je jedan takav pristup prihvatljiv. (shrink)

SAŽETAK: Empiristi su tvrdili da se medicinsko znanje u cjelini može steći na temelju iskustva i da za njegovo formiranje i primjenu nije potrebna nikakva teorija. Ključni dio toga stava sastoji se u odbacivanju istraživanja uzroka bolesti. Medicinsko se znanje sastoji od teorema koji su generalizacije izvedene na temelju iskustva. Ranije analize generalizacija kojima se služi medicina, kao i rasprave o stručnom znanju općenito, pokazuju da je među grčkim liječnicima i filozofima bio prihvaćen stav da ispravne generalizacije koje nekoj djelatnosti (...) jamče status umijeća jesu eksplanatorne generalizacije – takve koje uključuju poznavanje uzroka. U članku istražujem na temelju čega empiristi mogu za neeksplanatorne generalizacije zahtijevati isti status i nastojim pokazati da je njihov argument u osnovi taj da statistički kriterij formulacije takvih generalizacija jamči njihovo podudaranje s događajima koje opisuju, što eksplanatornegeneralizacije ne mogu osigurati.The Empiricists argued that medical knowledge is a matter of experience, and that no theory is required either for its formation or application. The central part of their position was rejecting the possibility of the discovery of causal connections by the use of reason. The theorems that make up medical knowledge are empirical generalizations that do not include the specification of the cause. However, the Greek authors outside Empiricism, both medical and philosophical, made a strong case for the claim that a generalization must be explanatory to be scientific or artistic. In this paper I discuss how non-explanatory generalizations, being statements of frequency of joint occurrences which are statistically accurate, can be taken by the Empiricists as scientific. (shrink)

Cilj ovog rada je da razmotrimo zašto, i na koji način se Kvajn pozicionira između logičkih pozitivista i epistemoloških nihilista u pogledu shvatanja empirijskog svedočanstva. Naime, on će na nov način formulisati kriterijume opservacionalnosti s namerom da prevaziđe probleme koji su za logički pozitivizam bili nepremostivi, a da time ne žrtvuje objektivnost nauke poljuljanu krahom tradicionalnog pristupa epistemološkim pitanjima. Privučeni provokativnošću Kvajnovog istovremenog ispoljavanja radikalnih, ali i konzervativnih tendencija, odnosno namere da održi balans između stanovišta tradicionalne filozofije i epistemološkog nihilizma, (...) nastojaćemo da ispitamo koliko je Kvajn uspešan u svojoj zamisli. U zavisnosti od odgovora na to pitanje ocenićemo značaj i relevantnost kvajnovskog naturalističkog pristupa za empirističku epistemologiju. (shrink)

The paper deals with Gordana Bosanac’s theoretical insights on feminism and the key reasons for its reflection, advocacy and implementation. In the problem-analytical interpretive key associated with her biographical feminist narrative, the author’s key views on antifeminism, patriarchal domination and the relationship between feminism and freedom are articulated. These are the content matrices of the three sub-chapters of this article. In addition to unravelling a number of misogynistic patriarchal assumptions in philosophy and the public sphere, as well as asymmetrical dichotomies (...) that verify and self-renew them, which are the subject of analysis, special attention is paid to the deconstruction of identity sexual politics in favour of a universalised sexuality, i.e. sexuality as “general substantiality” and humanisation of society. The utopian virtue of the project of human emancipation is embodied in the concept of feminist humanism, which is the author’s theoretical novelty in terms of content and mode of interpretation and thus her contribution to feminism. (shrink)

Článek se zabývá problematickou politické korektnosti ve vztahu k feministické filosofii vědy. Zaměřuje pozornost na užší pojem politické korektnosti - hodnotově motivovanou nekorektní práci s fakty. Konstatuje, že navzdory explicitnímu soustředění feministických autorek a autorů na význam hodnot v projektu vědy nelze chápat feministickou filosofii vědy jako politicky korektní nebo jako vybízení k politicky korektní vědě. Naopak se politicky korektní argumentace v tomto užším smyslu mohou dopouštět i práce vystupující proti feministické či politicky korektní agendě ve vědě.

Tato práce se zabývá možnými přístupy k etice sexuality, jejich klady i zápory. Etikou sexuality zde není míněno moralizování, stejně tak sexualitou není míněn pouze koitus, pohlavní chování je zde míněno v širším významu tedy včetně rozlehlé oblasti lidského svádění, okolků či otálení. Popsány jsou čtyři klasické přístupy k etice sexuality: tradicionalistický, romantický, marxisticko-feministický a liberální, avšak uvážen je i přístup antinatalistický, který vyplývá z asymetrického argumentu Davida Benatara uveřejněného v jeho práci Nebýt či být. Benatarův antinatalizmus totiž vytváří etiku (...) pohlavního chování, v níž pouze sex, který nevede k rozmnožení, může být morální. I když je tento pátý, antinatalistický přístup značně kontroverzní a zdaleka ne intuitivní, extrémnost jeho pozic se příliš neliší od tradicionalistického pohledu, v němž je morální pouze sex k rozmnožení vedoucí, tyto dva přístupy tak lze postavit do přímé opozice jako dvě krajní možnosti uvažování o etice pohlavního chování. Roli střední cesty v takovém řazení potom zaujme liberální přístup, který jako jediný etiku sexuality nevidí jako etiku odlišnou od jiných lidských činností. (shrink)

U radu se ispituju filozofski temelji dubokog učenja. Ukazivanjem na početke dubokog učenja i umjetnog neurona kao formalnog modela ljudskog neurona moguće je tvrditi da je umjetna inteligencija razvijena i prije njezinog službenog imenovanja te da je bila snažno povezana s propozicionalnom logikom. Imajući na umu neke velike zastoje u razvoju neuronskih mreža, pokazujemo da se dubinsko učenje može tretirati kao teorija umjetne inteligencije te da potpada pod paradigmu umjetne inteligencije jer je za nju dovoljno samo učenje jer se inteligentno (...) ponašanje uči. Dakle, duboko učenje je filozofski ili epistemološki pristup u kojem se mora zagovarati radikalni empirizam. Prema tome, ne samo da ne postoji ništa u umu što nije bilo u osjetilima, već u umu ne postoji ništa što se ne može naučiti. (shrink)

Osnovna nakana teksta je ukazati na neke bitne momente u filozofijskom tematiziranju senzibiliteta. Unutar tog pokušaja se izdvaja razdoblje prosvjetiteljstva koje se pak oslanja na specifično čitanje kartezijanske misli kroz empirizam engleske provenijencije. Jean-Jacques Rousseau je prepoznat kao ključna figura ‘doba senzibiliteta’ te će njegova konstrukcija senzibilnog čovjeka biti posebno detaljno razmotrena. Zaključno se naslijeđe povijesnih, a posebno istaknuto Rousseauovih, čitanja senzibilne sfere čovjekove prirode kontekstualizira unutar aktualnih rasprava te se pronalaze moguća uporišta za tezu o suvremenoj rehabilitaciji senzibiliteta.The (...) aim of this text is to point out some of the relevant moments in philosophical approaches to the topic of sensibility. In that attempt, a period of Enlightenment is emphasized, with its specific reading of Cartesian thought through empiricism of English provenance. Jean-Jacques Rousseau poses as a key figure of the ‘Age of Sensibility’, and his construction of the sensible man is especially closely examined. Last part of the text contextualizes heritage of historical and philosophical readings of human nature, primarily the one of Rousseau, into modern debates. Consequently, possible footholds for the thesis of modern rehabilitation of sensibility are established. (shrink)

1960-ih i 1970-ih godina odbačeno je viđenje znanosti kao neutralne i bez utjecaja klase, rase, roda, nacionalnosti i politike. Neki od pokreta, koji su usmjereni na društvenu upotrebu znanosti, prepoznali su znanost kao produženu ruku kapitalističkog poretka i sredstvo eksploatacije te je proglasili suučesnicom u podčinjavanju žena, manjina i nerazvijenih zemalja. Jedan od tih pokreta je feministički. Do pojave ovih kritika znanost je bila shvaćena kao objektivna i vrijednosno neutralna.1970-ih godina suvremena feministička teorija podastrijela je kritički teorijski koncept roda (...) predstavljen kao način razlikovanja društvene konstrukcije maskulinosti i femininosti od bioloških kategorija muškog i ženskog. Polazeći od toga i usvojivši socijalni konstruktivizam, feministkinje su artikulirale feminističku teoriju stajališta koja pokušava konstruirati znanje iz perspektive života žena. Navedeni su bitni momenti zbog kojih je nepristranost u znanosti dosad bila onemogućena. Ključna postavka epistemologije stajališta sadrži tezu da epistemologija neutralnog, nezainteresiranoga promatrača svijeta treba biti zamijenjena epistemologijom senzibilnom na sve specifičnosti socijalnoga konteksta, a u slučaju feminističke inačice ove teorije drži se da način na koji žene doživljavaju društveni život daje jedinstveni uvid u način funkcioniranja društva, a stajalište žena, ili feminizma, manje je pristrano i iskrivljeno, za što se navode brojni razlozi.The view of science as neutral and not subject to the influence of class, race, gendernationality and politics, was largely rejected during the 1960s and 1970s. Certainmovements that focused on the social use of science had recognized science as a vehicleof the capitalist movement and as a means of exploitation, pronouncing sciencean extended accomplice to the subordination of women, minorities, and underdevelopedcountries. One of these movements is the feminist movement. Prior tothe criticism of these movements, science was thought of as objective and valueneutral.Modern feminist theory in the 1970s submitted a critical and theoretical concept ofgender presented as a way of differentiating between the social construction of mas-culinity and femininity and the biological categories of male and female. Using thisconcept as a starting point and incorporating social constructivism, the feministshave articulated the feminist standpoint theory which attempts to construct knowledgefrom the perspective of women’s lives. They stated key moments that have preventedthe impartiality of science. The key concept of the standpoint epistemologyincorporates the thesis that there exists a need to replace the epistemology of theneutral, disinterested observer of the world with the epistemology sensitive to allspecificities of the social context. The feminist version of the theory states that theway women experience social life gives them a unique view to the way the societyfunctions, and that the women’s, or feminist’s standpoint is less biased and distorted,for which they offer a number of arguments. (shrink)

Ovaj rad nudi tumačenje fenomenološke ontologije putem razrade njenih temeljnih stavova, kako bi objasnio njihov značaj za znanost i naš osobni svjetonazor. U radu je fenomenologija shvaćena kao ispravna metoda ontologije ili „znanosti o bitku” kao najopćenitije filozofijske discipline. Ovo utjelovljuje ideju „prve filozofije” koja je slobodna od svih predrasuda i koja odbacuje ili kritizira metafiziku, dualizam subjekt–objekt, empirizam, racionalizam, realizam, idealizam, materijalizam, skepticizam i relativizam. Članak odbacuje ontološki objektivizam kao metodološku zabludu i nastoji dosegnuti jasno razumijevanje znanosti te (...) nas samih i našeg odnosa prema svijetu. Kao takav, on predstavlja uvodni dio u metodologiju znanstvenog rada te alternativnu perspektivu na probleme egzistencijalizma, religije i duhovnosti. (shrink)