Abstract

Pravi izazovi bioetike i početni žar za bioetiku koji su se otkrili na VII. Danima Frane Petrića nastavili su plamtjeti i nakon završenog simpozija, postignutih pravnih regulacija problematike genetički modificiranih organizama i osnivanja povjerenstva. Dapače, bila su to ishodišta ne samo za jednu novu bioetiku, bitno drugačiju od one koja se sve do tada poistovjećivala s novom medicinskom etikom, nego i za nove projekte koji su, sudeći po plodovima, bili vođeni integrativnim načelom. Iz današnje perspektive, znanstveni simpozij Odgovornost za život koji je organizirao Franjevački institut za kulturu mira, a koji se održao u Baškoj Vodi godinu dana kasnije, 1999. godine, možemo interpretirati kao svojevrsni dokaz razvoja bioetičkog senzibiliteta koji se širio zemljom tih godina na više planova, odnosno kao početak hrvatske teološke ili, preciznije, franjevačke bioetike u Hrvatskoj. Spomenuti simpozij, ali i ostale aktivnosti ovog instituta, kao temeljnu zadaću imao je i ima promicanje mira i skrbi za stvoreno što ga čini važnim u razvoju bioetike u Hrvatskoj. Možda je doprinos franjevačkog simpozija za razvoj integrativne bioetike implicitan, ali je zalaganje franjevaca, inspiriranih miroljubivošću svetog Franje, koje je tek nedavno dobilo veliko priznanje u konstituiranju europske bioetike, neosporno. Tome idu u prilog i brojne ranije franjevačke aktivnosti, među kojima se ističu djelatnosti franjevca Jure Radića i njegovog Instituta Planina i more u Makarskoj. Oba ova franjevačka instituta doprinijela su borbi za očuvanje dostojanstva i integriteta stvorenog, što je nezaobilazno predmetno područje integrativne bioetike. Stoga u ovom radu podsjećamo na kulturnu, duhovnu i intelektualnu baštinu hrvatskih franjevaca koja je na tragu novijih bioetičkih strujanja; uspoređujemo dva ključna simpozija, filozofski simpozij VII. Dane Frane Petrića i franjevački simpozij Odgovornost za život, iznosimo na vidjelo neke zaboravljene franjevačke publikacije i institucije relevantne za povijest i razvoj bioetike u Hrvatskoj i tražimo nova mjesta dijaloga između institucija koje se na svoj specifičan i originalan način zauzimaju za očuvanje života i njegova dostojanstva.