Abstract

Pojam mimesisa stari je antički pojam kojim se oponašanje stvarnosti obilježava kao osnovno svojstvo umjetnosti. Time je od samih početaka filozofske misli o umjetnosti naznačen i naglašen njezin specifičan odnos sa stvarnošću. Bez obzira na različita shvaćanja tog odnosa, koje također pratimo od antike, a temelje se na antagonizmu umjetničkog djela kao manjeg od prirode i umjetničkog djela kao većeg od prirode , uvijek se radi o svojevrsnom prikazu, reprezentaciji ili opisu vidljive stvarnosti u djelu. S obzirom na nužnost odnosa umjetnosti prema stvarnosti, pokušat ćemo ispitati kako pojam mimesisa funkcionira u modernoj vizualnoj umjetnosti, prije svega u njezinoj domeni apstrakcije, koja upravo u antimimetičkoj, antinarativnoj, antihistorijskoj i antirazvojnoj strukturi rešetke, prema riječima Rosalind Krauss, pokazuje radikalni odmak od tradicije, odnosno ono moderno u moderni.The concept of mimesis is a Greek concept according to which the imitation of reality is the main principle in art creation. From the beginning of the philosophical thought art’s specific relation to reality has thus been indicated and emphasized. Regardless of the different understandings of that relation, which can also be traced since the ancient times and is based on the antagonism of the work of art smaller than nature and the work of art bigger than nature , it is always a presentation or description of visible reality in the work itself. With regard to the necessity of the relation between art and reality, we shall tray to examine how the concept of mimesis functions in modern visual art, especially in its abstract domain, which according to Rosalind Krauss, in anti-mimetic, anti-narrative, anti-historical and anti-developmental grid, presents in emblematic way the radical departure from tradition, and modern in Modernism