Abstract

U ovome radu nastoji se pokazati na koji način se pojam Gottfrieda Boehma ikonička razlika i koncept imerzije Olivera Graua uspostavljaju kao dvije oponirajuće teorije o statusu slika danas. Prva se bazira na uvjetima koji omogućavaju razlikovanje između slika i ne-slika, dok druga smatra da »uronjenost« u slike onemogućava to razlikovanje i time premješta diskurs o slikama iz područja znakova u područje fenomena i iskustava. Međutim, suvremene medijske slike, televizualnost, nadziranje i manipulacija elektronskim slikama dovode do potpuno nove situacije koja otvara prostor djelovanja i tumačenja slika kao ne-više-razlike i još-ne-imerzije. Za razumijevanje one vrste slika koje nisu niti reprezentacije niti fenomeni virtualne realnosti predložit ću pojam ikoničke simultanosti.