Abstract

This article argues that various deviations from the basic principles of the scientific ethos – primarily the appearance of pseudoscience in scientific communities – can be formulated and explained using specific modelsof game theory, such as the prisoner’s dilemma and the iterated prisoner’s dilemma. The article indirectly tackles the deontology of scientific work as well, in which it is assumed that there is no room for moral skepticism, let alone moral anti-realism, in the ethics of scientific communities. Namely, on the basis of the generally accepted dictum of scientific endeavor as the pursuit of knowledge exclusively for knowledge’s sake, scientifically »right« behavior is seen to be clearly defined and distinguishable from scientifically »wrong« behavior. After elucidating the basic principles of game theory, the article illustrates – by using imaginary and real cases, as well as some views from the philosophyof biology – how this sort of reasoning could be applied in an analysis of the functioning of science.U članku se tvrdi da se različite devijacije od osnovnih načela etosa znanosti – prije svega pojava pseudoznanosti u znanstvenim zajednicama – mogu formulirati i objasniti pomoću specifičnih modela teorije igara kao što su zatvorenikova dilema i ponovljena zatvorenikova dilema. Članak se, prema tome, neizravno bavi i deontologijom znanstvenoga rada, pri čemu je ključna pretpostavka da u etici znanstvenih zajednica nema mjesta moralnom skepticizmu, a kamoli moralnom antirealizmu: naime, znanstveno »ispravno« ponašanje smatra se jasno definiranim i razlučivim od znanstveno »pogrešnog« ponašanja na osnovi općeprihvaćene maksime znanstvenoga rada kao potrage za znanjem isključivo radi znanja. Nakon izlaganja osnovnih načela teorije igara, pokazuje se – koristeći se imaginarnim i zbiljskim slučajevima, kao i nekim stavovima iz filozofije biologije – kako bi se ovu vrstu razmišljanja moglo primijeniti u analizi funkcioniranja znanosti