Abstract
John Dewey je, mimo Ch. S. Peircea i W. Jamesa, znan ne samo kao utemeljitelj klasičnog američkog pragmatizma, već i po bitnom obolu razvoju suvremene reformske pedagogije, kao i obolu legitimaciji demokratskog društvenog modela, što je u međuvremenu postalo poznato i izvan okvira akademskog konteksta obrazovanja. U sljedećem članku valja iz perspektive teorije djelovanja sistematski detektirati implicitan odnos među njegovim konceptima pragmatizma, pedagogije i demokracije, kao i manevarski prostor ili ograničenja koja odatle proizlaze za sadašnjost. Uslijed spomenutog, u središte dospijeva pitanje uspješne životne prakse, zrcaljene u Deweyevom pledoajeu za dokidanje klasičnog dualizma teorije i prakse na socijalnoj, političkoj, etičkoj i znanstvenoj razini