Abstract

Polazeći od složene jezične situacije neke djece i stanovitih nepovoljnih posljedica takve situacije na njihov razvoj i ponašanje, propitujemo čimbenike i pretpostavke za odgovor na dvojbu iz naslova, odnosno za stručno utemeljeni odgovor na pitanje: kojem djetetu, u kakvoj konkretnoj situaciji, u kolikoj mjeri i na koji način posredovati neki dijalekt ili strani jezik u ranoj dobi?Najprije raspravljamo činjenicu velikog raspona individualnih razlika u sposobnostima i model njihova odnosa s kompleksnim zahtjevima koji se postavljaju pri recepciji i produkciji nekoga stranog jezika ili dijalekta. Predočavamo, nadalje, dinamičku interakciju sposobnosti, motivacije i metoda učenja kao bitnih čimbenika uspješnosti učenika u svladavanju jezika, ali i uspjeha učitelja u podučavanju. Zatim uspoređujemo birokratsku proizvoljnost pri uvođenju učenja stranih jezika u osnovnu školu s oprezom, stručnim promišljanjem i individualiziranim pristupom koje pri tome preporučuju stručnjaci. Zaključujemo da postoje djeca iznimnih sposobnosti koja, uz odgovarajuću pomoć, mogu u osnovnoj školi uspješno usvajati jedan ili više stranih jezika, ali da su u njoj i učenici vrlo skromnih sposobnosti kojima je i svladavanje materinskog jezika znatan problem te da je sustavno nametanje neprimjerenih zahtjeva, a to se nekoj djeci događa svakodnevno, svojevrsno “pedagoško” nasilje.Starting with the complex linguistic situation of some children and a number of unfavourable consequences of the same on the children’s development and behaviour, this paper scrutinises the factors and presuppositions of the answer to the doubt expressed in the title, i.e. of an expert answer to the question: to which children, in which specific situations, to what extent and in what way do we communicate a certain dialect or a foreign language at an early age?The paper first discusses the fact of a tremendously vast range of individual differences in aptitude and the model of their relationship to the complex requirements needed while receiving and producing a certain foreign language or dialect. Furthermore, the dynamic interaction of one’s aptitude, motivation and the method of learning as the significant factors in a learner’s success in mastering a language – though also a significant factor in a teacher’s success in teaching – are considered. The paper then compares the bureaucratic arbitrariness of introducing a foreign language to primary school pupils with the caution, expert reflection and individualised approach recommended by experts. The paper concludes that there are children of exceptional abilities, who – with adequate help – indeed can successfully adopt one or more foreign languages at primary school level, but also that there are children of rather modest abilities, to whom even mastering their mother tongue represents a sizeable problem, and that a systematic imposition of unsuited requirements – something that happens to a number of children on a daily basis – is, in fact, “pedagogic” violence of its kind