Abstract

U radu se razmatra pojam višejezičnosti i učenje stranih jezika kao dio jezične politike. Pritom se naglašava važnost odabira pojedinoga jezika te dostupnost učenja određenoga jezika u školama, kao i način i opseg ponude. U Europi višejezičnost postaje standard, ali poticanje višejezičnosti u zemljama s manjim brojem stanovnika ne znači i potiskivanje materinskog jezika, već, upravo suprotno, prestaje se davati prednost izvornim govornicima jezika zemalja s većim brojem stanovnika.Zaključuje se da bi i hrvatska jezična politika trebala biti usustavljena te da bi se odabir i redoslijed učenja određenih stranih jezika trebao provoditi argumentirano i planski