Abstract

U radu se razmatra novi pristup učenju i istraživanju na sveučilištu – onaj transdisciplinarni. Sveučilišta su se stoljećima razvijala koristeći tradicionalnu strukturu odvojenih odjela za odvojene discipline. Suvremeno sveučilište postaje do te mjere sve više razdijeljeno specijalizacijom akademskih odjela i fakultetskih interesa da ta fragmentacija potkopava sposobnost sveučilišta glede učinkovitog odgovora na šire potrebe i zahtjeve društva. Ako sveučilišta žele biti valjani sudionici u održivom razvitku, trebaju u prvom redu prepoznati pojavu novog tipa znanja – transdisciplinarnosti. Propusti li to, sveučilište će biti zamijenjeno obrascem škole te partikularizmom koji on za sobom povlači. Postizanjem transdisciplinarnoga pristupa sveučilište će moći njegovati ideju o znanosti kao obliku života, koja se zauzvrat pokazuje kao moralni oblik znanosti i akademskog obrazovanja. Transdisciplinarni pristup povezuje discipline, pretpostavlja sudjelovanje različitih sudionika, akademskih ili neakademskih, te uzima u obzir etičke vrijednosti u duhu suradnje i integracije