Abstract

Ovaj članak istražuje neke usporednice novoplatonističke tradicije filozofskih komentara uz Platōna i Aristotela. Uz to istražuje egzegetske metode usuglašivanja tih dvaju velikih antičkih mislilaca. Ako prihvatimo Sorabjijevu tvrdnju da je cilj novoplatonističkoga usuglašivanja obrana poganskih filozofa od kritike kršćanskih mislilaca možemo vidjeti jasnu usporednicu s vedāntom koja je branila koherenciju svetoga upanišadskog kanona od buddhističke kritike. Ovaj se članak usredotočuje na novoplatonističkoga komentatora Amonija koji je pokušao usuglasiti Aristotelov nauk o Nepokrenutom pokretaču s Platonovim naukom o Demijurgu i Ideji dobra. S druge strane u Indiji možemo vidjeti sličan pokušaj usuglašivanja različitih upanišadskih učenja o najvišem biću.This article explores some parallels between neoplatonist tradition of philosophical commentaries on Plato and Aristotle and explores some exegetical techniques of harmonisation of these great ancient thinkers. If we accept Sorabji’s claim that the aim of this reconciliation is neoplatonist defence of pagan thinkers from the attack of Christian philosophers than we can see a clear parallel with Vedānta which was defending the coherence of upanishadic sacred canon against Buddhist attack. The paper is focusing on neoplatonist commentator Ammonius who is trying to reconcile Aristotle’s Unmoved mover with Plato’s Demiurge and the Idea of good. On the other side, in India we can see very similar project of harmonisation of the different upanishadic teachings of the highest being