Abstract

Dok novinar i društveni teoretičar Walter Lippmann sredinom dvadesetih godina prošlog stoljeća upozorava kako ne postoji suvereni i informirani građanin kao element odlučivanja u predstavničkoj demokraciji, dakle da ne postoji niti javnost kao konzistentna i trajna društvena kategorija, već da je ona ‘fantom’, filozof John Dewey mu odgovara kako javnost nije ‘fantomska’, već je u svojevrsnoj ‘pomrčini’, a da se demokratske procese može osnažiti jačanjem lokalne zajednice i drugačijom ulogom medija, koji će kvalitetnom obradom i medijskim plasmanom znanstvenih otkrića i društvenih istraživanja vratiti građaninu i javnosti mjesto i ulogu koji mu u demokratskoj tradiciji pripadaju. Problem na koji je Lippmann među prvima upozorio nije razriješen niti do danas, a Deweyjeve sugestije mogu u novom kontekstu pripomoći njegovom razrješavanju.While Walter Lippmann in 1920’s warns that there is no such thing as sovereign and omnicompetent citizen in representative democracy, which also means that there is nothing like consistent and durable public , John Dewey replies that public is not a phantom but it’s ‘in eclipse’. He suggests that democratic processes can be strengthened by strengthening local community and by different role of the media. Media can reestablish the role and function of citizen and public as they are settled in democratic tradition by different and better publishing results of scientific and social researches. Problem that Lippmann pointed out is still not resolved, but some suggestions Dewey gave – in a new context – can be of help