Abstract

Islamski je svijet, tijekom modernizacije Zapada, stagnirao. U najboljem slučaju, postupno, je napredovao. Spektar suvremenih društava islamskoga svijeta veoma je raznovrstan – od tradicionalnih do demokratskih. Tradicija i modernost mogu zajedno, ukoliko je moderniziranje autonomno djelo i ako se staro ne uništava, nego preobražava. Bez vlastite refleksivnosti i autonomne modernizacije, islamski svijet i sve tzv. »zemlje u razvoju«, u uvjetima planetarne dominacije neoliberalizma i mondijalizacije zapadnog moderniteta, te u uvjetima islamskoga konzervativizma – biti će osuđeni na siromaštvo i nerazvijenost. Autonomnim moderniziranjem, islamski će svijet postati moćnijim i respektabilnijim subjektom globalnoga komuniciranja, što bi stvorilo pretpostavke i za prevladavanje islamskoga konzervativizma. Islamic world, during of the modernization of West, has stagnated. In the best case, it has, step by step, maked progress. Spectrum of contemporary societies of islamic world is very different – from traditional to demokratic of societies. Tradition and modernity can be in common, if a modernization autonomic work and if an old doesn’t destroy, than transforms. Without one’s own of reflexion and of autonomic modernization, islamic world will be poor and undeveloped world as and all poor countries during of planetary domination of neoliberalism and mondialization of west modernity; then on the understandings of islamic conservatism. By autonomic modernization, islamic world will become more powerful and more respectable subject of global communication. It should make some suppositions for a overcoming of islamic conservatism, too