Abstract

U članku se ističe uloga vlasništva u uspostavljanju slobodne volje. Ljudska sloboda obično se shvaća kao sposobnost pojedinca za proizvoljno donošenje odluka. Iako se čini da se radi o svjesnim akcijama, akcijama u kojima smo najbliže sebi, ipak nismo svjesni uzroka kojim se utvrđuju ove akcije. Ipak, umjesto da izgladimo vrijednosnu podjelu između slobode i nužnosti, naš je cilj objasniti kako je logika slobode imanentno vezana za nužnost izlaska izvan sebe. Hegel nije prvi koji je pokazao tu logiku, ali bio je najdosljedniji u iznošenju ideje slobode kao postajanje drugim. Za njega, biti slobodnom osobom, subjektom, znači eksternalizirati našu volju u neovisne vanjske stvari i time steći vlasništvo nad njima. Sloboda, dakle, nije individualna kvaliteta, već društveni princip, jer vlasnička prava mogu postojati samo u intersubjektivnim odnosima. U tom kontekstu, postavlja se pitanje: kako je u okolnostima gdje je subjektivnost proizvod vlasništva i dalje moguće stvoriti nešto iz ničega? The article highlights the role of property in the establishment of free will. Human freedom is usually understood as individual’s capacity for arbitrary decision- making. While it seems that we are dealing with conscious actions, actions where we are closest to ourselves, we nonetheless remain unaware of the causes whereby these actions are determined. But instead of reconciling the age old divide between freedom and necessity, our aim is to expound how the logic of freedom is immanently bound to the necessity to go outside oneself. Hegel was not the first to demonstrate this logic, but was the most consistent in laying out the idea of freedom as self-othering. For him, being a free person, subject, means to externalize our will into a non-independent extraneous things and thereby obtain ownership over them. Freedom is therefore not an individual quality, but a societal principle as property rights can only exist in intersubjective relationships. In this context, the following question comes to the fore: how is in circumstances where subjectivity is a product of ownership still possible to create something out of nothing?