Abstract

Problem kojega članak obrađuje jest: zašto Petrić jedini unutar rasprave o ars historica tijekom 16. stoljeća poseže za mitom? Na taj se problem pokušava odgovoriti analizom mita o povijesti , sadržanog u dijalogu »Il Contarino, overo che, sia l’historia« iz Petrićevih della historia diece dialoghi . S formalne strane, mitsko kazivanje svrstava Petrića u tradiciju pjesničke teologije, u kojoj preko ingenija i zanosa pjesnik utemeljuje ljudsku povijest i cjelinu znanja. Sa sadržajne strane, ovaj mit predstavlja rezultat Petrićeva nadahnuća različitim antičkim i renesansnim tradicijama. U maniri pjesnika teologa, Petrić nastoji različite tradicije povezati u jedinstvenu sliku kako bi od kaotičnih res gestae stvorio prvi preduvjet historije: povijest kao njezin predmet.The article aims to tackle the following problem: why was Petrić the only philosopher who, within sixteenth-century discussion on ars historica, decided to employ the myth? The answer to this problem is being sought through the analysis of the myth of history , comprised in the dialogue “Il Contarino, overo che, sia l’historia” in Petrić’s work Della historia diece dialoghi . Viewed formally, mythological account places Petrić in the tradition of poetical theology, in which, through ingenuity and inspiration, a poet lays the foundations of human history and knowledge as a whole. Given the contents, this myth owes greatly to Petrić’s leaning on diverse traditions of the antiquity and the Renaissance. In the manner of a poet theologian, Petrić endeavours to combine different traditions into a unique picture and from the chaotic res gestae to create the first prerequisite for the history: the past as its subject-matter