Abstract
Tekst je potaknut polemikom Gaje Petrovića sa Savkom Dabčević Kučar iz 1965. godine, odnosno člankom »O nepoštednoj kritici svega postojećeg« . Petrović kritiku poima prije svega kao analitičko sredstvo kojim se dopire do bîti .No Petrović integrira kritiku u čitav sustav svoje filozofije povezujući je s pojmovima ‘sloboda’ i ‘praksa’. Naime sintagma »sve postojeće«, koja se veže uz kritiku, daje joj aktivno i društveno značenje . Petrović ironizira situaciju u našem društvu toga vremena gdje »nema predrasuda«, pa nisu potrebna »ograničenja«, »izuzetci« i »dopuštenja« za kritiku. Moglo bi se reći da je kritika bit filozofskog opusa Petrovića, koji se stavlja u poziciju kritičara dogmatske filozofije i politike koja prisvaja monopol nad kritikom. Upravo stoga valja istaknuti važnost Gaje Petrovića, a značenje kritike svega postojećega – što podrazumijeva i kritiku kao društvenu privilegiju i moć – aktualno je i danas.This text was inspired by the discussion between Gajo Petrović and Savka Dabčević Kučar in 1965, that is, by the article “About the Unrelenting Criticism of All that Exists” . Petrović conceives criticism primarily as an analytical vehicle that reaches the essence .However, Petrović integrates criticism into his entire philosophical system, linking it with concepts of freedom and practice. To be more specific, the syntagm “all that exists” combined with criticism, gives both an active and a social meaning . Petrović ironically assesses the situation in our society of the time, where “there is no prejudice”, so no “limitations”, “exceptions” or “permissions” for criticism are necessary. One might say that criticism is the essence of Petrović’s philosophical opus, because he positions himself as a critic of the dogmatic philosophy and politics, which appropriate monopoly over criticism. This is precisely why it is necessary to emphasize the importance of Gajo Petrović, and why the meaning of criticism of “criticism as a social privilege” and power, is still valid today