Abstract

Članak se bavi problemom duše i psihičkoga u Carnapovim ranim spisima, ponajprije tek 2004. objavljenome Von Gott und Seele. Scheinfragen in Metaphysik und Theologie , te Scheinprobleme in der Philosophie . Nakon uvodnog izlaganja o logičkome pozitivizmu, te kratkog razmatranja pojma duše u Kantovoj prvoj Kritici i dubinski analognih shvaćanja u Wittgensteinovu Tractatusu – što oboje spada u relevantan kontekst Carnapova pristupa duševnome – prelazi se na analizu Carnapovih postavki, kao i polemiku s njima. Referat sistematizira Carnapova shvaćanja glede duševnoga u tri komponente: 1. logičko-semantička analiza riječi »duša«, 2. logičko-epistemološka analiza dostupnosti tuđih psihičkih stanja i procesa, te 3. semantičko-epistemološka analiza smislenosti polemike realizam-idealizam s obzirom na realitet tuđih psihičkih stanja i procesa. Kritika Carnapovih shvaćanja usmjerava se, inkorporirajući novije uvide, na njegove semantičke pretpostavke, na tezu prevodivosti iskaza o psihičkome u iskaze o fizičkome, te na opravdanje spoznaje u subjektivnome, umjesto u intersubjektivnome