This article suggests an enhancement of the Masek circle model approach usually used to find a trade-off between modeling complexity, algorithm accuracy, and computational time, mainly for embedded systems where the real-time aspect is a high challenge. Moreover, most commercialized systems today frame iris regions by circles. This work led to several novelties: first, in the segmentation process, the corneal reflection removal method based on morphological reconstruction and pixel connectivity was implemented. Second, the picture size reduction was applied according to (...) nearest-neighbor interpolation. Third, the image gradient of the convolved-reduced picture was then generated using four proposed matrices. Fourth, and to reduce the complexity of the traditional method for the detection of the top and lower eyelids, a new method based on the Radon transform and the least squares fitting method was applied. Fifth, eyelashes were detected via the diagonal gradient and thresholding method. Monogenic signal was used in the feature extraction process. Finally, two distance measures were selected as a metric for recognition. Our experimental results using CASIA iris database V3.0 reveal that the proposed method provides a high performance in terms of speed and accuracy. Using dissimilarity modified Hamming distance, the accuracy of iris recognition was improved, with a false acceptance rate equal to 3% and a speed at least eight times as compared with the state of the art. (shrink)

In 2005 The Institute for Philosophy and Social Theory has undertaken a reputed interview, based on identical methodology but on a reduced sample in six towns in Serbia. The objective was to examine how citizens see the circumstances in society today, five years after the October turn, and what conditions their attitudes towards: the policy of new democratic powers, of democratic parties and those of the ex-regime, as well as towards the problems they are confronted with, and whether the initial (...) optimism has gone and why. The results obtained by this interview show that after five years of experience with democratic transition the interviewees are more critical regarding the actual democratic policy, and more likely to forget the reasons created by the former regime as obstacles to a successful democratic transition. For this reason, disappointment has grown, and an initial optimism gives its place to pessimism, with vanishing of the hope in the possibility of radical democratic change. This makes it possible to give a chance to the Radical Party in a future election. But, in spite of current confusion among citizens produced by the examined state of affairs, as well as the ambiguities in certain attitudes, this inquiry suggests that the interviewees have provided a quite realistic evaluation of the actual conditions in Serbian society today, and that their criticism, which arises from disappointment, does not completely cancel a positive attitude towards democratic transition, since their criticism results from dissatisfaction with the unrealized democratic principles and values after October 5th. Institut za filozofiju i drustvenu teoriju je obavio 2005. ponovljeni intervju, radjen istom metodologijom, ali na skracenom, desetoprocentnom uzorku i u sest gradova Srbije, sa ciljem da se proveri sta se promenilo u vidjenju gradjana o politici u drustvu posle pet godina od oktobarskog prevrata i sta uslovljava njihove stavove prema: politici demokratskih vlasti, prema strankama bivseg rezima i problemima sa kojima se suocavaju, kao i da li je nestao pocetni optimizam i zasto. Rezultati pokazuju da su posle petogodisnjeg iskustva ispitanici kriticniji prema politici demokratskih vlasti, skloniji da zaborave razloge koje je proizveo bivsi rezim kao prepreke za demokratski preobrazaj drustva, te da je poraslo razocaranje i nezadovoljstvo postignutim, a pocetni optimizam sve vise ustupa mesto pesimizmu i gubljenju nade u mogucnost radikalnijih demokratskih promena, sto uslovljava i stav o mogucem davanju sanse radikalima na sledecim izborima. Ali i pored zbunjenosti gradjana zbog nastale nepovoljne situacije i ambivalentnosti izvesnih stavova, istrazivanje sugerise da su ispitanici realnije procenili aktualno stanje drustva i da kriticnost, koja proizlazi iz nezadovoljstva zbog neostvarenih obecanja, ali i zbog neartikulisanih ciljeva razvoja, ne potire u potpunosti pozitivni stav prema demokratskoj transformaciji, buduci da se kritika uglavnom pokazuje kao rezultat razocaranja sto se ne ostvaruju demokratski principi posle 5. oktobra. (shrink)

Cilj ovog clanka je da pokaze da je Kafkina pripovetka Jazbina reprezentativna za jednu neobicnu intersubjektivnost, kakva moze biti shvacena od strane jednog?minornog? autora, u Delezovom smislu reci. Ta intersubjektivnost ne moze biti misljena u hegelovskim terminima, sto znaci, u smislu borbe za priznanje. Pripovedac zeli tu borbu za priznanje, koja bi ga ucinila delom normalnog drustva, ali pri tom nije u stanju da rizikuje sopstveni zivot kako bi dovrsio taj proces. On onda moze da se posmatra kao hegelovska?zivotinjska svest?, (...) za koju zivot predstavlja najvisu vrednost. Taj stav pred zivotom i dominacijom moze se uporediti sa duhom jevrejstva u Hegelovim ranim spisima. U tom smislu, mozemo reci da kafkijanski pripovedac predstavlja momenat negativnosti u hegelovskoj dijalektici; tacnije, on predstavlja svest koja se zaglavila u ovom procesu, koja je lisena nade da ce taj momenat prekoraciti. U ovom clanku zelimo da istrazimo konsekvence s obzirom na Hegelov politicki sistem. Da li je Hegelova Filozofija prava u stanju da integrise u svoju dijalektiku ovu minornu svest? Ako nije, ta svest bi ostala u senci hegelovske dijalektike i morala bi da pronadje drugi politicki nacin, izvan hegelovskog predstavljanja, da postoji i da se iskaze. (shrink)

Cilj istraživanja bio je ispitati iskustva stresa kod odgojitelja i nastavnika tijekom COVID-19 pandemije te ispitati prediktivnu vrijednost nekih osobnih obilježja odgojitelja/nastavnika, izvora stresa, strategija suočavanja i socijalne podrške u objašnjenju doživljaja stresa, sagorijevanja na poslu i nade u budućnost. Online upitnik primijenjen je na uzorcima od 491 nastavnika i 316 odgojitelja. Rezultati su pokazali da su odgojitelji i nastavnici najvišu razinu stresa doživljavali tijekom prvog vala pandemije korona virusa te da je razina doživljenog stresa tijekom pandemije veća nego (...) prije pandemije. Odgojitelji uobičajene izvore stresa doživljavaju snažnijim nego specifične izvore stresa vezane za pandemiju korona virusa, dok je kod nastavnika obrnuto. Osobna obilježja odgojitelja/nastavnika, izvori stresa, strategije suočavanja i socijalna podrška povezani su s razinom stresa i sagorijevanjem na poslu te nadom u budućnost, ali se prediktivna vrijednost odnosno značajni prediktori razlikuju ovisno o kriteriju i skupini ispitanika. Rezultati ukazuju na pozitivan doprinos samoefikasnosti, strategija suočavanja i socijalne podrške u doživljaju stresa kod odgojitelja i nastavnika tijekom pandemije korona virusa. (shrink)

Rad je deo kritike vladajuceg diskursa o smrti i o umiranju. Razmotreni su dublji segmenti kod poimanja smrti u ideologiji levice i desnice. Kao neosnovano je uoceno i problematizovano antitotalitarno izjednacavanje vidjenja smrti kod komunista i fasista. Mistifikovanja i pravdanja zrtve koja je pala u slavu bozje volje, rasne krvi ili klase nisu istovetna. Razlicit je stupanj iracionalizacije i drugaciji je sadrzaj nade u spasenje. Razlicita politicka upotreba smrti prikazana je na primerima ideologije i prakse fasizma i socijalizma. Za (...) razliku od konzervativnog i melanholicnog gledanja da je smrt pravedna i nepotkupljiva otuda sto nas sve pogadja, levica istice da su smrt i umiranje nerazdvojivo povezani sa uslovima zivljenja. Vlast, a ne bog, ideoloski uoblicava strah od smrti, tumaci ga i koristi. Kriticka teorija vidi suocavanje sa smrcu kao deo emancipatorske prakse i kritike kapitalizma. Izneta kritika antitotalitarne neoliberalne tanatologije deo je istog nastojanja. PR Projekat Ministarstva nauke Republike Srbije, br. 149005: Drustveni akteri i drustvene promene u Srbiji 1990-2010. (shrink)

U radu se raspravlja o pojmu i povijesti utopije, pri čemu se naglasak stavlja na moderne oblike utopija rodne tematike. Iako bi se moglo reći da je utopijsko mišljenje imanentno čovjeku, danas se riječ ‘utopija’ koristi mahom u pejorativnom značenju tlapnje i/ili političke zamisli čije ostvarenje nužno vodi u neki oblik totalitarizma. Takva su određenja utopije iznikla iz etimoloških, povijesnih i idejnih nedoumica vezanih uz utopijske teorijske i praktične tvorevine. Opisujući utopiju pojmovima kritike, nade i mašte te ju vezujući (...) uz pojam Mannheimove aktivne utopije, u njoj je moguće pronaći elemente za suočavanje s modernim rodnim i ekološkim problemima. Kao primjer su dane feminističke utopije u kojima su testirane razne rodne teorije i prakse te su predložena rješenja za stvaranje ne idealnih i dovršenih, već poboljšanih svjetova, odnosno svjetova koji dopuštaju poboljšanje.This article discusses the concept and history of utopia with an emphasis on the modern forms of gender utopias. Although it can be said that utopian thought is inherent to humans, today the word ‘utopia’ is generally used in a pejorative meaning of an illusion and/or political concept whose actualization necessarily leads to some form of totalitarianism. These assumptions originated from etymological, historical and conceptional dilemmas associated with utopian theoretical and practical realizations. Describing utopia in terms of critique, hope and imagination as well as linking it with the concept of Mannheim’s active utopia it is possible to find in it elements that can be used for dealing with modern gender and ecological problems. As an example are given feminist utopias in which were tested different gender theories and practices and were suggested solutions for creating not ideal or completed but improved worlds, that is, worlds that allow improvement. (shrink)

Tema teksta bit će odnos određenih psihoanalitičkih učenja i suvremenih new age teorija i tehnika, pri čemu se popularnost i raspostranjenost new age tehnika može dovesti u vezu s opadanjem značaja psihoanalitičkih terapijskih tehnika. New age će biti doveden u vezu s Jungovim naslijeđem i idejom razaranja Ja kako bi se porodilo sebstvo što je vezano uz zahtjev new agea za osobnom preobrazbom preko izmijenjenih stanja svijesti. Freuda se unutar new agea općenito tumači kao vrhunac zapadnjačke racionalnosti, kao krajnju supremaciju (...) racionalnog mišljenja koje je u svom prosvjetiteljskom zanosu krenulo racionalizirati i posljednju stvar, to jest – nesvjesno. Freud, za razliku od new agera, ipak, polaže nade u vladavinu svijesti i očuvanje svjesnog dijela ličnosti ili čvrstoću ega kao temelja ili jamca duševnog zdravlja, kao i očuvanje stroge granice koja dijeli svjesno i nesvjesno. The theme of this essay is the relation of certain psychoanalytic theories and contemporary new age theories, and it is implied that the all-pervasiveness of the new age techniques can be brought into the context of the diminishing power of psychoanalysis. The new age movement will be considered together with Jung’s heritage and the idea of the shattered ego which is a prerequisite for the birth of the self, which is linked to the demand of the new age – that of personal transformation through modified states of consciousness. Within the new age, Freud is generally considered as the apogee of Western rationality, as the apogee of rational thinking which in its enlightenment vein, strove to rationalize the last of all things- the unconscious. Freud, in difference from the new agers, relies on the reign of the conscious part of the personality, or firmnes of the ego as the foundation or guarantor of mental health, as well as keeping a sharp boundary between the conscious and the unconscious. (shrink)

Celem niniejszego artykułu jest nie tylko przybliżenie określonych obrazów raju i utopii, które ukazują się w różnych odsłonach w domenach imaginariów europejskich na przestrzeni dziejów, lecz także ukazanie powiązań owych obrazów z domeną dyskursów politycznych dążących do zmiany status quo oraz ukonstytuowania doskonałej, harmonijnej i nieantagonistycznej wspólnoty. Stworzenie takiej wspólnoty – pomimo uniwersalistycznych wizji, które imaginaria raju i utopii implikują – niejednokrotnie opiera się na mechanizmach inkluzji i ekskluzji. Mechanizmy tego typu są charakterystyczne przede wszystkim dla maksymalistycznych wizji i idei (...) politycznych, które dążą do rozwiązania wszelkich ludzkich problemów w sposób ostateczny i całkowity. Z takimi dążeniami należy wiązać nade wszystko rewolucyjne próby realizacji utopii, czy też budowy królestwa Bożego na ziemi. (shrink)

Rad predstavlja pokusaj da se jedna konkretna naucna polemika o temi koja je opterecena znatnim ideoloskim nabojem "zanrovski" preusmeri ka formi naucnog dijaloga, i time ucini plodnijom u naucnom smislu. Glavna pitanja koja se razmatraju ticu se pokusaja teorijskog odredjenja petooktobarske revolucije i uloge koju je pokret "Otpor" imao u njoj. U radu se brani teza da teorijski modeli "talasa demokratizacije" i "izborne revolucije" nude najutemeljenije okvire za razmatranje pitanja koja se u tekstu otvaraju. Kljucni problemi o kojima se u (...) radu raspravlja su sledeci: u kojoj meri oslanjanje na strane izvore i teorijske okvire zakrivljuje uvide u lokalne politicke procese kakva je razlika izmedju "uvezenih" i "izbornih revolucija"; koje su posebnosti izborne revolucije u Srbiji i koje je njeno mesto u "drugom talasu" postkomunisticke demokratizacije; koliki je relativni znacaj stranih i lokalnih inicijativa prilikom organizovanja izbornih revolucija; u cemu je razlika izmedju klasicnih odnosa izmedju davalaca i primalaca politicke pomoci i novih odnosa, koji se zasnivaju na nacelu sinergije; koja su ogranicenja ili-ili logike objasnjenja u razmatranju politicke saradnje stranih i domacih aktera; sta povezuje strategiju nenasilnog otpora, proaktivnu logiku politickog delovanja i Otporov "Plan B"; najzad, postoji li mehanicka veza izmedju prisustva strane pomoci i gubljenja kontrole nad rezultatima izborne revolucije. U zavrsnom odeljku, otvara se pitanje negativnih i pozitivnih aspekata nasledja Otpora kao politickog projekta i nudi pokusaj da se razmatranje o dometima pokreta poveze sa razumevanjem "dinamike nade" kao politickog projekta na kojem je Otpor sistematski radio. (shrink)

The aim of this paper is to show certain aspects of Rorty?s philosophy that are relevant to social theory, and also to point out the most important divergences of Rorty?s insights from postmodern understanding of social reality. Therefore, in the first part of the paper I will examine both Rorty?s philosophy of edification and all relevant criticisms to his view of philosophy?as a communication of mankind?. Furthermore, I will try to establish to which extent Rorty?s understanding of contingency and its (...) implications really falls close to postmodern thought. I will also argue that the impossibility of philosophical justification of social reality, according to Rorty, does not entail impossibility of moral progress and that the role of social theory is actually in raising the level of inclusion of social interaction and in providing social hope. Moreover, it will be shown that Rorty, unlike Foucault and Derrida, thought that the institutions of Western democracy and liberalism are quite capable to achieve these goals and that accomplishment of this liberal utopia greatly depends on the degree of commitment to moral progress that all actors within the cultural field share. Namera ovog rada je da prikaze odredjene aspekte Rortijeve filozofije koji imaju drustvenoteorijski znacaj kao i da naznaci najznacajnije tacke u kojima se ovi njegovi uvidi razmimoilaze sa odredjenim postmodernistickim razumevanjem drustvene stvarnosti. Stoga ce se u prvom delu rada narocita paznja biti posvecena Rortijevoj filozofiji edifikacije, ali i relevantnim kritikama koje su tokom godina bile upucene njegovom shvatanju filozofije kao svojevrsne filozofski neutemeljene?komunikacije covecanstva?. Nakon toga, pokusacemo da utvrdimo u kojoj meri je Rortijevo shvatanje kontigencije i njenih posledica blisko postmodernoj misli. Argumentovacemo da nemogucnost filozofskog opravdanja drustvene stvarnosti po Rortiju ne nalaze i nemogucnost moralnog progresa, te da je osnovna uloga svake drustvene teorije zapravo povecavanje inkluzivnosti drustvene interakcije i pruzanje drustvene nade. Stavise, Rorti je za razliku od Fukoa i Deride smatrao da su institucije zapadne demokratije i liberalizma potpuno dovoljne za postizanje ovih ciljeva, te da stoga dosezanje ove liberalne utopije u velikoj meri zavisi od toga koliko su delatnici unutar kulturne sfere spremni na aktivno zalaganje u cilju dostizanja ovog moralnog progresa. (shrink)

Artykuł omawia koncepcję poznania w ujęciu Błażeja Pascala na tle dyskusji epistemologicznych XVII i XVIII wieku. Wskazuje na integralność ludzkiej wiedzy postulowanej przez Pascala. Winna ona zespalać z jednej strony rozum, pojęty w sensie operacji dyskursywnej, z intuicją i instynktem, a z drugiej – poznanie naturalne z wiarą. Pascal wychodzi poza zestaw prawd dostępnych w poznaniu ugruntowanym na dyskursie. Szczególną rolę wyznaczał intuicji określanej w kategoriach sentir czy nawet instinct, operując takimi kategoriami jak esprit de finesse, utożsamiany z sens droit (...) czy esprit de justesse, istotnymi w odniesieniu do poznania principes. Równocześnie tak pojęte wyposażenie ludzkiego umysłu odpowiada aspektywnie wiedzy ugruntowanej na coeur, przeciwstawianej interpretowanemu racjonalistycznie raison, gdy na gruncie religii lumière naturelle jest komplementarne wobec inspiration czy révélation. Podejście to, opozycyjne wobec przejawów naturalistycznie pojętego racjonalizmu, wydaje się wpisywać w długi ciąg filozofii zdrowego rozsądku liczącej się z realiami ludzkiej natury. Sięga ona myśli Arystotelesa, mimo nowożytnej kontestacji jego nauki. Punktem odniesienia rozważań Pascala nade wszystko jest jednak epistemologia Kartezjusza podkreślającego znaczenie apriorycznych elementów poznania, traktowanych jako naturalne wyposażenie ludzkiego umysłu, do których odwołuje się intuicja czy instynkt. Konsekwencją integralności poznania jest akceptacja maksymalistycznie pojętej filozofii, nawet jeśli w nowożytności zmienił się paradygmat – z metafizycznego na epistemologiczny. Traktowanie ówczesnych ograniczeń w zakresie wykładu metafizyki jako przejawu minimalizmu, a nawet swoistego agnostycyzmu, nie wydaje się jednak uprawnione dlatego, że ze względu na zmianę nowożytnego paradygmatu to epistemologia była głównym terenem, na którym rozgrywały się podstawowe spory filozoficzne. Owocowały one określonymi rozstrzygnięciami światopoglądowymi, istotnymi w perspektywie ówczesnej dominacji kultury religijnej. Być może nawet, że to właśnie religijne milieu wymuszało podjęcie wątków metafizycznych, które stanowiłyby fundament światopoglądu religijnego. W tym kontekście wymóg ten aktualizowało ówczesne szkolnictwo, preferując u schyłku wieku oświecenia szkocką filozofię zdrowego rozsądku, broniącą integralności ludzkiej wiedzy wobec przejawów filozoficznego minimalizmu, a nawet swoistego sceptycyzmu, groźnego dla ładu kulturowego. (shrink)