The paper explored the influence of high school education and age/year of study on students’ intercultural effectiveness and their world music preferences, the relationship between intercultural effectiveness and world music preferences, and the influence of familiarity of music on music preferences. The research was conducted on a sample of students from different faculties of the University of Split and the University of Zagreb, using a questionnaire composed of three parts: The Sociodemographic Questionnaire, The Intercultural Effectiveness Scale and The Music preferences (...) Questionnaire. The results do not confirm the influence of the type of high school education or age/year of study on the level of the students’ intercultural effectiveness, nor on their world music preferences. The existence of a relationship between the level of students’ intercultural effectiveness, world music preferences and between familiarity of music and music preferences has been confirmed. The obtained results have significant implications for music pedagogy, especially in the context of higher education. (shrink)

U radu je istražen utjecaj završenog srednjoškolskog obrazovanja i dobi/godine studije na interkulturalnu efikasnost studenata i njihove preferencije glazbi svijeta, zatim povezanost između interkulturalne efikasnosti i preferencija glazbi svijeta te utjecaj poznatosti na preferencije glazbenih ulomaka. Istraživanje je provedeno na uzorku studenata različitih fakulteta Sveučilišta u Splitu i Sveučilišta u Zagrebu, pomoću upitnika sastavljenog od tri dijela: Upitnik općih podataka, Upitnik interkulturalne efikasnosti te Upitnik za ispitivanje glazbenih preferencija. Rezultati ne potvrđuju utjecaj vrste završene (...) srednje škole ni dobi/ godine studija na razinu interkulturalne efikasnosti studenata, niti na njihove preferencije glazbi svijeta. Potvrđeno je postojanje povezanosti između razine interkulturalne efikasnosti i preferencija glazbi svijeta te između poznavanja glazbe i preferencija glazbenih ulomaka. Dobiveni rezultati imaju značajne glazbeno-pedagoške implikacije, posebno u kontekstu visokoškolskog obrazovanja. The paper explored the influence of high school education and age/year of study on students’ intercultural effectiveness and their world music preferences, the relationship between intercultural effectiveness and world music preferences, and the influence of familiarity of music on music preferences. The research was conducted on a sample of students from different faculties of the University of Split and the University of Zagreb, using a questionnaire composed of three parts: The Sociodemographic Questionnaire, The Intercultural Effectiveness Scale and The Music preferences Questionnaire. The results do not confirm the influence of the type of high school education or age/year of study on the level of the students’ intercultural effectiveness, nor on their world music preferences. The existence of a relationship between the level of students’ intercultural effectiveness, world music preferences and between familiarity of music and music preferences has been confirmed. The obtained results have significant implications for music pedagogy, especially in the context of higher education. (shrink)

Glazba ima važnu ulogu za adolescente jer se u tom životnom razdoblju oblikuju osobni i društveni identiteti, ali izgrađuju i glazbene preferencije. U okviru ovoga rada provedeno je online anketiranje koje je obuhvatilo 200 sudionika, odnosno učenika osnovnih općeobrazovnih škola iz pet hrvatskih županija u dobi od 13 i 14 godina. Cilj istraživanja bio je doznati glazbene preferencije učenika te utječu li sociodemografske varijable i nastava glazbe na njihove preferencije. Djevojčice su iskazale nešto veću sklonost prema svim (...) ponuđenim vrstama glazbe, a posebice prema popularnoj glazbi. Sudionici čiji se roditelji bave glazbom značajno su skloniji umjetničkoj i popularnoj glazbi. Kada je u pitanju mjesto življenja, značajne razlike uočene su kod sklonosti rock glazbi koja je značajno viša kod sudionika iz grada. Sudionici koji procjenjuju da postoji utjecaj nastave glazbe i oni koji kod kuće slušaju skladbe s nastave značajno češće izvještavaju o interesu za umjetničku glazbu. Rezultati istraživanja ukazuju na potrebu većeg angažmana učitelja glazbe i roditelja u stjecanju glazbenih preferencija djece, posebice prema kvalitetnoj glazbi. Music plays an important role for adolescents since personal and social identities are formed during this period of life, but they also build musical preferences. Within this paper, an online survey was conducted, which included 200 respondents, i.e. primary school students from five Croatian counties aged 13 and 14. The aim of the research was to find out the musical preferences of students and whether sociodemographic variables and music teaching influence their preferences. The girls showed a slightly greater preference for all types of music offered, and especially for popular music. Respondents whose parents are involved in music are significantly more inclined to artistic and popular music. When it comes to place of residence, significant differences were observed in the preference for rock music, which is significantly higher among respondents from the city. Respondents who estimate that there is an impact of music teaching and those who listen to compositions from classes at home report an interest in art music significantly more often. The results of the research indicate the need for greater involvement of music teachers and parents in acquiring children’s musical preferences, especially towards quality music. (shrink)

The numerous factors affecting secondary school students’ musical preferences show how difficult the role of music educators is. Their task is to use competent, creative music teaching to lead students away from an emotional, connotative approach towards a syntactic strategy of listening, to develop analytical musicological processes, and to gradually develop their musical tastes with a highquality aesthetic value system. Research into the relationship between socio-demographic variables and musical preferences among students in year 1 and year 4 of gymnasiums and (...) vocational schools has affirmed differences in knowledge of and preferences in attested musical styles according to sex, type of school, age, and academic performance. The results of this research indicate the need to include music instruction in vocational schools, educational institutions that lack music programmes, as well as the need to increase the breadth of existing music programmes so that young people in their formative years, in addition to building a positive relationship towards artistic music, develop openness and tolerance towards various cultures and subcultural phenomena. (shrink)

Rasprava tematizira osnovne značajke ontologijskog prilaza umjetnosti u djelu Ivana Fochta, jednog od naših najvećih estetičara i ontologa umjetnosti. Problematskog je karaktera i obuhvaća četiri bitne teme njegova mišljenja: Istina i biće umjetnosti uvodi u središnju Fochtovu ˝pred-postavljenost˝, njegov ontologijski prosedê, pitanjem: Što je to biće umjetnosti?; Moderna umjetnost kao ontološki problem raspravlja problematiziranje ontoloških pitanja moderne umjetnosti i njezin promijenjeni status u bitku suvremenog svijeta: umjetnost više nije ˝Schein˝ nego ˝Sein˝ i spoznaje smisao bitka tako što ga pravi; (...) Bit književnosti ispituje ontološke pretpostavke književnog djela kao predmet specijalne ontologije umjetnosti : njezine ontološke ˝planove˝, mjesto među drugim umjetničkim vrstama i u modernoj umjetnosti; Bit glazbe suočava se s ˝tajnom glazbe˝: pitanje Što je glazba? jedno je od najtežih pitanja koja su se postavljala filozofiji umjetnosti; u glazbi, misli Focht, krije se odgovor na pitanje o tajni umjetnosti.The article places its interest on basic characteristics of ontological approach to artin the work of Ivan Focht, one of the greatest aestheticians and ontologists of art. Itconsists of four essential themes in his thought. The Truth and Being of art introducesus into central Focht’s »vor-stellung«, into his ontological procédé,with a question: ‘What is the being of art?’. Modern art as ontological problem discussesthe themes of ontological issues of modern art and its changed status in the Being of contemporary world; the artwork is no more Schein but Sein and it knows the meaning of Being by making it. TheEssence of Literature challenges ontological presuppositions of literary work , as an issue of special ontology of artwork – its ontological »landscapes«, its place amongother artistic forms and in modern art. The part Essence of Music confronts itselfwith »secret of music«; the question ‘What is Music?’ is one of the most complicatedquestions which were asked by philosophy of art. In the music, says Focht, is the hiddenanswer to the question on the secret of art itself. (shrink)

Music plays an important role for adolescents since personal and social identities are formed during this period of life, but they also build musical preferences. Within this paper, an online survey was conducted, which included 200 respondents, i.e. primary school students from five Croatian counties aged 13 and 14. The aim of the research was to find out the musical preferences of students and whether sociodemographic variables and music teaching influence their preferences. The girls showed a slightly greater preference for (...) all types of music offered, and especially for popular music. Respondents whose parents are involved in music are significantly more inclined to artistic and popular music. When it comes to place of residence, significant differences were observed in the preference for rock music, which is significantly higher among respondents from the city. Respondents who estimate that there is an impact of music teaching and those who listen to compositions from classes at home report an interest in art music significantly more often. The results of the research indicate the need for greater involvement of music teachers and parents in acquiring children’s musical preferences, especially towards quality music. (shrink)

Slike svijeta su danas više nego očigledni elementi jedne kozmologije. One medijalno determiniraju način na koji spoznajemo svijet i time isto znanje koje o njemu imamo. Oslanjajući se na Martin Heideggera tekst analizira nastajanje slika svijeta od ranoga novog vijeka do sadašnjice. Centralno značenje se pri tome pridonosi parametrima znanstvenog oblikovanja slike svijeta i njihovim transformacijama u odnosu prema promjeni medija . Pri tome autorica razmatra tezu po kojoj se znanstvene slike istovremeno shvaćaju kao dokaz i proročanstvo. (...) Uvid u prakse kompjutorskih simulacija na polju modernih znanosti na kraju teksta pomaže poslužiti kao potpora tezi. (shrink)

Ovaj članak pokušava ne samo pojasniti višeznačnosti vezane uz fenomenološke pojmove ‘životni svijet’ i ‘a priori svijeta života’ , nego isto ocrtati fenomenologiju svijeta života u odnosu prema predznanstvenom životu i svakdanje percepcije, matematičkim i geometrijskim prirodoslovnim znanostima te eidetičkoj i fenomenološkoj redukciji čiste fenomenologije i fenomenološke filozofije.

Slijedeći Fichteovu misao da »svatko izabire onakvu filozofiju kakav je tko čovjek«, u članku se ocrtavaju misaoni sklopovi stvaralačkoga opusa Ante Pažanina, u nastojanju da se na taj način osvijetle stožerne sastavnice njegove životne filozofije. Pažaninova istraživanja o filozofiji kao strogoj znanosti, fenomenologiji, praktičnoj filozofiji, etici i politici imaju znatan odjek i utjecaj ne samo u Hrvatskoj nego su zapažena i u svijetu. Na međunarodnoj pozornici privukla je zanimanje njegova osebujna koncepcija normativne političke filozofije u kojoj kritički rasvjetljuje i ukazuje (...) na posljetke suvremene znanstveno-tehničke civilizacije. Nasuprot novovjekovnom odvajanju etike od prava i politike, Pažanin se oslonio na aristotelovsku tradiciju praktične filozofije koja polazi od jedinstva etike i politike. Praktičnu filozofiju promatra kao samostalno i neovisno područje o poietičnoj techne i teoretskoj episteme. Takav pristup praktičnoj filozofiji nadilazi poteškoće aprirornoga univerzalizma teoretskoga utemeljenja etičkih normi te bolje odgovara suvremenoj raznovrsnosti svijeta života i njegovoj složenosti. Pažaninovu životnu filozofsku misiju može se prispodobiti Gadamerovu opisu »nasljedovanja« Aristotela u nastojanju filozofa da se pomoću filozofske teorije stavi u službu ljudske prakse. Njegova je praktična životna filozofija svojevrsno misaono nastojanje oko razumijevanja i posuvremenjenja odnosa između refleksivnih oblika teorije i praktične umnosti povijesnoga svijeta života. Filozofska refleksija za njega ima zadaću ne samo primjereno razumjeti praktični svijet nego ga time i odgovorno mijenjati u nastojanju za ozbiljenjem najvišega ljudskog dobra kao bitne svrhe čovjekova življenja. (shrink)

Predmet su rada rasprave o odnosu determinizma i slobode volje (tj. problem kompatibilnosti), odnosno implikacije koje imaju po moralnu odgovornost. Problemu se pristupa iz naturalističke perspektive iako se ne nudi odgovor na pitanje istine kauzalnog determinizma. Međutim, s ciljem da se ispita perspektiva za moralnu odgovornost, pretpostavlja se da je kauzalni determinizam potkrijepljen znanošću. Razmatra se pojam kauzalnog determinizma, a potom se ispituju izazovi koje argument konzekvenci postavlja pred slobodu volje shvaćenu kao mogućnost da se učini drugačije. Cilj je rada (...) pokazati da su u osnovi svakodnevne upotrebe pojma moralne odgovornosti slabiji uvjeti od slobode shvaćene kao mogućnosti da se učini drugačije. Na tim temeljima branimo zaključak da je moralna odgovornost kompatibilna s kauzalnim determinizmom. (shrink)

Brojne definicije vrste živog svijeta tvore suprotstavljene filozofske stavove oko pitanja postoji li samo jedna kategorija vrste ili više njih . Monisti vjeruju u načelnu mogućnost jedne kategorije vrste koja zrcali zbiljnost istovrsnog živog svijeta. Suprotno tome, pluralisti vjeruju da postoje različite kategorije vrste jer je ljudska spoznaja ograničena ili jer je vrstu moguće definirati na mnogo različitih načina. Proučavanje primjera poznatijih monističkih i pluralističkih definicija vrste upućuje na značajno udaljavanje u određivanju kategorije vrste i u prepoznavanju taksonomijskih (...) vrsta. Divergentnost određenja vrste implicira manje epistemološke, a više ontološke sudove o mogućnostima ljudske spoznaje vrsnosti živog svijeta i naravi vrsnosti tog svijeta. Pri tome, postoji konsenzus tek u tvrdnji o evolucijskom nastanku taksonskih vrsta i jedinstvenom drvetu života, ali s različitim klasifikacijama živog svijeta. Rasprava upućuje na suvremene ideje svojevrsne sinteze prema kojoj je narav vrsnosti živog svijeta sofisticirani monizam satkan od pluralističkih određenja vrste.Numerous definitions of living world species form opposite philosophical attitudes on question whether there is a single category of species or a number of categories . Monists believe in a general possibility of single category of species that reflect reality of the homogeneous living world. In opposite, pluralists believe that there are different categories of species due to the epistemological limitations of the human or is it possible to define species in numerous ways. Study of examples of well known monistic and pluralistic definitions of species suggest that there is a significant alienation in determination of category of species and recognition of species taxa. Divergent definitions of species implicates less of epistemological, and more of ontological propositions on aptitude of human cognition on living world genus and nature of genus. There is a consensus on statement on evolution formation of species taxa and single and unique tree of life, but with the diverse classifications of living world. Discussion leads towards contemporary ideas of synthesis according to which the nature of living world genus is a sophisticated monism based on the pluralistic classification of species. (shrink)

In this article I present some characteristics of logics and semantics of an uncertain world. I confront two-valued and fuzzy logic. I use Kafka’s novel Process as an example, which is designed as an uncertain context with words which are rigid designators without rigid meaning. That produces an uncertain world of logical and semantical relations. In presentation of problems I introduce basic concepts of Frege’s, Wittgenstein’s, Tarsky’s, Searle’s, Quine’s and Davidson’s philosophy of language. I differ the logical and semantical identification (...) of identity. I differ reference and inference, or representation and identification as two components which are fundamental for the identification of identity. I found this difference on the role of logical unification and granulation of predicates in the structure of thought and semantical unification and granulation of attributes in the structure of statements and their relation to ontology of context. Through the confrontation of the logical and semantical unification and granulation I find that the limits of logic are not also the limits of language. The semantical unification goes over the highest genre and below the lowest species. That enables the extra-logical, non-scientifical, con-fessional, pro-phetical, artistic, and ordinary use of language. (shrink)

Ugledni mislitelji hermeneutičke filozofije Wilhelm Dilthey i Hans-Georg Gadamer okarakterizirali su Matiju Vlačića Ilirika kao klasika hermeneutičkog pristupa filozofiji. Taj sud dodatno dobiva na snazi jer su Dilthey i Gadamer okarakterizirani kao pristaše relativističke hermeneutike, dok je Vlačić inzistirao na adekvatnom razumijevanju i interpretiranju teksta. Uzevši u obzir da je za Vlačića ključno pravilo bilo da tekst treba tumačiti sukladno njegovu imanentnom smislu, razradio je dvije interpretacijske maksime, skop i hermeneutički krug, presudne za daljnji razvoj i konstituiranje hermeneutike kao metode (...) razumijevanja, dok ga se po našemu sudu istodobno može smatrati i anticipatorom načela blagonaklonosti. Za objašnjenje složenog hermeneutičkog odnosa cjeline i dijelova teksta, Vlačić je kombinirao induktivno-sintetičku i deduktivnu metodu. Taj odnos predstavlja zahtjevan proces provedbe hermeneutičkog kruga u kojem je na djelu primjena modela koherentnosti istine u heurističkom postupku razumijevanja. Drugim riječima, radi se o postupnoj rekonstrukciji smisla teksta. Tijekom tog eksplanativnoga procesa postaje razvidno da je značenje pojedinih dijelova i manjih tematskih cjelina razumljivo tek iz strukture i kompozicije cjeline teksta i da postupna induktivno-sintetička rekonstrukcija smisla teksta pretpostavlja primjenu deduktivne analize. Nadalje, u heurističkom procesu iščitavanja teksta nužno je provjeriti kako se konzistentnost pojedinih odlomaka i cjelina teksta koherentno uklapa u širu cjelinu, a interpretacijske maksime, skop i hermeneutički krug, pritom se ispostavljaju kao pouzdan organon u heurističkom procesu razumijevanja i objašnjenja teksta. U tom kontekstu je Vlačićev hermeneutički zahtjev za adekvatnom rekonstrukcijom smisla usporediv s načelom blagonaklonosti kako ga razumijeva Donald Davidson, postavljajući ga kao jedan od osnovnih pojmova svoje filozofije. Naime, Vlačić polazi od pretpostavke razložnosti govora i argumentacije, što podrazumijeva mogućnost hermeneutičke rekonstrukcije teksta i njegovog adekvatnog razumijevanja. Davidson je također, pomoću teorije triangulacije, pokušao pokazati kako objektivni svijet u jeziku komunikacije postaje intersubjektivni svijet razumijevanja i uvažavanja, čime zapravo želi pokazati da je naše razumijevanje izvanjskog svijeta uvjetovano zajedničkim sustavom znanja i modelom komuniciranja koji nikada ne može imati individualistička obilježja jer, jednostavno, participiramo u zajedničkom svijetu. Davidsonov koncept triangulacije na novi način je obilježio model hermeneutičke čestitosti koji je već zagovarao predstavnik prosvjetiteljske hermeneutike Georg Friedrich Meier. S obzirom na to da se problem antirealističkog pristupa ne može riješiti pozivanjem na kruti hermeneutički realizam ili objektivizam, ono što tekstom želimo pokazati jest da bi hermeneutiku, za razliku od npr. Rortyja, trebalo shvatiti kao interpretacijski konsenzus struke koji je uspostavljen u okvirima akademske zajednice. To je u skladu sa stavovima Paula Lorenzena, koje je u, pogledu akademskog konsenzusa s obzirom na interpretativnost, slijedio i Jürgen Habermas u izradi svoje teorije komunikativnog djelovanja. (shrink)

Abstract in English, German, French and Croatian -/- In the paper “The ‘Bubbling Up’ of Subterranean Politics in Europe”, which was published in 2013 in the Journal of Civil Society, Mary Kaldor and Sabine Selchow attempted to reveal the specific qualities of the uprisings which emerged after the year 2010 in some European countries, such as Germany, Spain, Italy, England etc. According to the authors, the mode of organization which forms the main body of these emancipatory movements obtains its basic (...) logic from the world of the Internet. The use of the Internet requires a re-evaluation of negative philosophical commentary regarding technology. In the context of twentieth-century philosophy, Martin Heidegger and Herbert Marcuse are the most influential philosophers who studied the negative aspects of technology. Heidegger portrayed the destructive effects of scientific reasoning and technology on the Western culture through the criticism of the traditional Western metaphysics on a phenomenological-ontological level. Marcuse, belonging to the tradition of Western Marxism, formed his critique of technology in the context of the concept of instrumental rationality and the critique of advanced industrial society and capitalism. Although the starting points of their perspectives on technology and the underlying purposes of their critiques of technology were different, it may be asserted that both have a rather negative and almost entirely pessimistic disposition towards technology. Heidegger’s and Marcuse’s criticisms of technology will be discussed in this context and the differences and similarities between these criticisms will be shown. Finally, the paper will emphasise the question of the possibility of a positive role of technology. Technology can serve as an alternative to negative uses by shedding light on the relation between the current uprisings and the Internet. Keywords technology, rationality, freedom, enframing, criticism, revolt movements, Internet, politics //////////////////////////////////////////////////////////////////////////////////////////////////// /////// Ist die Emanzipation des Menschen durch Technologie möglich? Zusammenfassung In dem Artikel „The ‘Bubbling Up’ of Subterranean Politics in Europe”, veröffentlicht im Jahre 2013 im Journal of Civil Society, versuchten Mary Kaldor und Sabine Selchow die spezifischen Qualitäten der Aufstände zum Ausdruck zu bringen, die nach 2010 in den europäischen Ländern ausbrachen – Deutschland, Spanien, Italien, England usw. Nach Ansicht der Autoren erhält der Modus der Organisation, der den Hauptkörper dieser emanzipatorischen Bewegungen bildet, seine grundlegende Logik aus der Welt des Internets. Die Analogie mit dem Internet erfor- dert eine Neubewertung der negativen Kommentare über die Technologie aus philosophischer Perspektive. Martin Heidegger und Herbert Marcuse sind die einflussreichsten Philosophen, die sich mit den negativen Aspekten der Technologie in der Philosophie des 20. Jahrhunderts befasst haben. Heidegger schilderte die zerstörerischen Auswirkungen der wissenschaftlichen Vernunft und Technologie auf die westliche Kultur durch die Kritik an der traditionellen abend- ländischen Metaphysik auf der phänomenologisch-ontologischen Ebene, während Marcuse, ein Mitglied des westlichen Marxismus, seine Kritik an der Technologie im Rahmen des Konzepts der instrumentellen Rationalität und der Kritik der fortgeschrittenen Industriegesellschaft und Kapitalismus geformt hat. Obgleich die Ansatzpunkte ihrer Perspektiven über die Technologie und die zugrunde liegenden Zwecke ihrer Kritik an der Technologie unterschiedlich waren, kann behauptet werden, dass beide eine eher negative und fast völlig pessimistische Einstellung zur Technologie hatten. In diesem Zusammenhang werden Heideggers und Marcuses Kritiken an der Technologie diskutiert sowie Unterschiede und Ähnlichkeiten zwischen den beiden Kri- tiken aufgezeigt. Abschließend unterstreicht das Paper die Frage nach der Möglichkeit einer positiven Rolle für die Technologie, die als Alternative zur negativen Perspektive dienen kann, indem sie Licht in das Verhältnis zwischen aktuellen Aufständen und Internet bringt. Schlüsselwörter Technologie, Rationalität, Freiheit, Gestell, Kritik, Revoltebewegungen, Internet, Politik //////////////////////////////////////////////////////////////////////////////////////////////////// /////// L’émancipation humaine est-elle possible à travers la technologie ? Résumé Dans l’article « The “Bubbling Up” of Suberranean Politics in Europe » publié en 2013 dans Journal of Civil Society, Mary Kaldor et Sabine Selchow tentent de mettre en lumière les caractéristiques spécifiques des révoltes qui ont fait jour après 2010 dans certains pays européens – Allemagne, Espagne, Italie, Angleterre, etc. Selon nos auteures, le mode d’organisation qui a formé le corps essentiel de ces mouvements émancipatoires tire sa logique de base du monde de l’internet. Cette analogie avec l’internet requiert une réévaluation, à partir d’un point de vue philosophique, des commentaires négatifs sur la technologie. Martin Heidegger et Herbert Marcuse sont les philosophes les plus influents ayant travaillé sur les aspects négatifs de la technologie au sein de la philosophie du XXe siècle. Heidegger a dépeint les effets destructeurs de la raison scientifique et de la technologie de notre culture occidentale à travers son criticisme de la métaphysique traditionnelle occidentale à un niveau phénoménologico-ontologique, tandis que Marcuse, membre du « communisme occidentale », a formé une critique de la technologie au sein du concept de rationalité instrumentale et une critique de la société industrielle avancée et du capitalisme. Bien que le point de départ de leur perspective sur la technologie et que le but sous-jacent de leur critique diffèrent, il est possible d’affirmer que leur point commun est d’avoir posé un regard négatif et presque entièrement pessimiste sur la technologie. À cet égard, le criticisme d’Heidegger et de Marcuse vont être abordés afin d’en soulever les différences et les similarités. Enfin, cet article mettra l’accent sur la possibilité d’un rôle positif de la technologie qui pourrait servir d’alternative aux perspectives négatives en faisant la lumière sur le lien entre les révoltes actuelles et l’internet. Mots-clés technologie, rationalité, liberté, mettre en forme, criticisme, mouvements de révolte, internet, politique //////////////////////////////////////////////////////////////////////////////////////////////////// /////// Je li moguća ljudska emancipacija kroz tehniku? Sažetak U članku »The ‘Bubbling Up’ of Subterranean Politics in Europe«, objavljenom 2013. u časopisu Journal of Civil Society, Mary Kaldor i Sabine Selchow pokušale su otkriti specifične značajke pobuna koje su se javila nakon 2010. godine u europskim zemljama poput Njemačke, Španjolske, Italije, Engleske itd. Prema autoricama, način organiziranja koji čini glavno tijelo ovih emancipatornih pokreta preuzima svoju osnovnu logiku iz svijeta Interneta. Analogija s Internetom zahtijeva ponovnu evaluaciju negativnih komentara o tehnici iz filozofske perspektive. Martin Heidegger i Herbert Marcuse najutjecajniji su filozofi 20. stoljeća koji su se bavili negativnim aspektima tehnike. Heidegger je prikazao destruktivne učinke znanstvene racionalnosti i tehnike na zapadnu kulturu kroz kritiku tradicionalne zapadne metafizike na fenomenološko-ontološkoj razini, dok je Marcuse, kao predstavnik zapadnoga marksizma, oblikovao svoju kritiku tehnike u kontekstu pojma instrumentalne racionalnosti te kritike razvijenog industrijskog društva i kapitalizma. Iako su polazišne točke njihovih pogleda na tehniku, kao i osnovne svrhe kritike tehnike, različite, može se reći da obojica imaju poprilično negativno i gotovo u potpunosti pesimističko shvaćanje tehnologije. U tom će se kontekstu razmotriti Heideggerova i Marcuseova kritika tehnike kao i razlike i sličnosti između tih dvaju pristupa. Zaključno će rad naglasiti mogućnost pozitivne uloge tehnike, koja može služiti kao alternativa negativnoj perspektivi osvjetljavajući odnos između nedavnih pobuna i interneta. Ključne riječi tehnologija, racionalnost, sloboda, postav, kritika, pobunjenički pokreti, Internet, politika. (shrink)

Kierkegaardovo misaono nadahnuće motivirano je dvama nezadovoljstvima: prvo se tiče spekulativne filozofije i njezine nemogućnosti da zahvati zbiljnost pojedinca u njegovoj egzistencijalnoj danosti, a drugo se tiče građansko-kršćanskog svijeta njegova doba koji je u rasulu i gdje je »individua« posve dokinuta prevlašću »gomile«. Kako postati samim sobom, »jedan jedini«, odnosno »individua« , pitanje je koje Kierkegaard postavlja u središte svog filozofskog interesa. Put od običnog opstanka do zbiljskog egzistiranja, odnosno od »gomile« do »individue« ostvaruje se kroz tri stadija. To (...) su estetski, etički i religiozni stadij egzistiranja. U ovom se radu analiziraju njihovi ključni konstituensi i suodnos iščitavanjem primarno tri Kierkegaardova djela: Ili-ili, Bolest na smrt, Strah i drhtanje. I dok je odnos između estetskog i etičkog stadija dijalektički, religiozno stoji naspram estetskog i etičkog u naddijalektičkom odnosu. Taj se nad-dijalektički odnos pokazuje ključnim za interpretaciju Kierkegaardova mišljenja. -/- Kierkegaard’s philosophical inspiration was motivated by two displeasures: The first one concerns speculative philosophy and its incapability to grasp the reality of an individual in their existential givenness, and the second one has to do with the contemporary bourgeois-Christian world that had been falling apart and in which the “individual” was quite abrogated by the domination of the “crowd”. How to become one’s self, “unique”, or an “individual”, is the question Kierkegaard places into the center of his philosophical interest. The path from a common survival to a real existence, i. e., from the “crowd” to the “ndividual” is realized in three stages, through the esthetic, ethical, and the religious stages of exiastence. This paper analyzes their key constituents and their interrelation with an analysis of thre of Kierkegaard’s works: Either/Or, The Sickness unto Death, and Fear and Trembling. While the relation between the esthetic and ethical stages is a dialectical one, the religious is in a supradialectical relation to the esthetic and the ethical. This supradialectical relation is the key to the interpretation of Kierkegaard’s thought. (shrink)

Ovaj rad odgovara na argument modalnog kolapsa protiv božanske jednostavnosti ili klasičnog teizma koji nude neoklasični ili kompleksni teisti. Argument modalnog kolapsa tvrdi da ako je Bog apsolutno jednostavan i apsolutno neophodan, tada je Božji čin stvaranja apsolutno neophodan, pa je stoga postojanje stvorenog svijeta također apsolutno neophodno. To znači da se Bog i njegova kreacija urušavaju u jednu modalnu kategoriju apsolutne nužnosti bez ikakvih kontingentnih bića. Moj odgovor je utemeljen na islamskoj neoplatonstičkoj filozofiji Ibn Sine i islamskoj tradiciji. (...) Nudim četiri argumenta koji dopuštaju muslimanskom neoplatoničaru da apsorbira modalni kolaps u modalitetu mogućih svjetova koji istovremeno može negira modalni kolaps unutar avicenovskog modaliteta: Prvo, prigovor modalnog kolapsa temelji se na okviru mogućih svjetova čiji je pojam nužnosti preširok; ovaj okvir ne uspijeva napraviti razliku između Boga kao ontološki nužnog po sebi, stvorenog bića kao nužno ovisnog o drugome i puke logičke nužnosti, kao što to čine Ibn Sina i islamski mislioci. Drugo, argumenti modalnog kolapsa samo pokazuju da je kreacija neophodna kroz drugost, ali ne uspijevaju dokazati da kreacija ima ontološku nužnost ili aseity––što se odnosi samo na Boga; prema tome, ne dolazi do posljedičnog modalnog kolapsa kada nečiji modalitet prepozna kreaciju kao "ovisno nužno biće" unatoč tome što je modalno nužno. Treće, islamski filozofi imaju nelibertarijanski pojam Božje volje i slobode koji je imun na prigovore modalnog kolapsa. Konačno, tvrdim da svi klasični i neoklasični teisti moraju prihvatiti modalno nužnu kreaciju jer libertarijanski modeli Božje volje za sobom povlače neuzrokovane i primitivno kontingentne učinke. (shrink)

Jedan od izazova, koji proizlaze iz globalizacije kao multidimenzijskog fenomena, je mogućnost moralne integracije svijeta ili barem pronalaska vjerodostojnog zajedničkog temelja za smisleni etički dijalog. Prevladavanje moralnih fragmentacija modernog svijeta je još teže u svjetlu raznolikosti pogleda u moralnoj teoriji. Je li globalna etika uopće moguća imajući u vidu mnoga neslaganja o metaetičkim i normativnim pitanjima? Moralna teorija stoji pred izazovom pružanja upotrebljivog okvira za moralnu raspravu kao preduvjeta za moralnu integraciju. U svojoj posljednjoj knjizi, Robert Audi predlaže (...) model pluralističkog univerzalizma kao kombinacije većine povijesno utjecajnih moralnih teorija, točnije, etike vrijednosti, kantovske etike i utilitarizma. Tri središnje vrijednosti koje se zagovaraju su sloboda, pravda i sreća. U radu razmatram ovaj prijedlog i ukazujem na ulogu koju u njemu igra pluralistički intuicionizam. (shrink)

Uvodno, vremenski i sadržajno pokušavamo odrediti pojam Moderne u odnosu na suvremene pokušaje postuliranja postmodernizma. Kako je središnja pozicija rada problem »univerzalizma«, ovdje naglašavamo kako kritika te modernističke osnove nije isključivo jedna postmoderna metoda, drži se da je ta kritika naprosto logički unutarmoderni razlog. Objedinjujuća komponenta svih elemenata koja se kreće oko »napada« na novovjekovnu Descartesovu paradigmu svijeta i života nije nastala tek u vidu eventualnog postmodernizma, prije se može reći da se ona, kao i neke druge komponente poput (...) sinkretizma, eklekticizma ili brisanja granica između elitne i pop kulture, pojavila već znatno ranije . Središnji dio rada problematizira ideju navodnoga modernog reda; pred-novovjekovno mišljenje građanskoga u-ređenja temelji se na stavu da je prirodno stanje kaotično i/li nesigurno pa se ono mora napustiti i prevladati. To se u slučaju društvenoga ugovora čini metodičkim predloškom koji počiva na principima uma. Pokazat će se da konzekvencije takvoga umskog uređenja nisu univerzalni čovjek, njegovo prosvjetljenje i kulturno oblikovanje prirode, već zapadanje u barbarstvo , nadzirano reproduciranje bilo zatečenoga sustava ili disciplinarno održavanje bio-moći koji su temeljna počela moderne suvremenosti. Kritikom liberalističkoga pluralizma i bio-političke proizvodnje pokušat ćemo ponuditi argumente koji bi učvrstili pretpostavljene teze.In introduction we are trying to define the term Modernity both in time and subject notion in relation with contemporary attempts of postulating postmodernism. Since the problem of »universalism« is the central position of the work, we are stressing here that critique of that modern fundament is not exclusively one postmodern method, we are assuming that that critique is simply logical inner-modern reason. The combining component of all elements which is revolving around »attack« at modern Descartes’ world and life paradigm didn’t arise as a part of eventual postmodernism, we can rather say that it has appeared even earlier as some other components like syncretism, eclecticism or removing the border between elite and pop culture have .The central part of the text deals with an idea of so called modern order; the pre-modern thought of civil in-order is based on attitude that natural state is chaotic and/or insecure so it should be abandoned and overcame. In the case of social contract that can be done by methodical recipe which is based on mind principles. It will be shown that consequences of that mind order are not universal human being, his enlightenment and cultural nature modelling, but falling in barbarity , controlled reproduction of present system or discipline bio-power maintenance which are all together basic elements of modern contemporaneous. We are trying to propose arguments for strengthening presumed theses by critique of liberal pluralism and bio-political production. (shrink)

Jesu li stvari ovog svijeta nešto što je dano samoj misli? Jesu li stvari tako mišljene da budu spoznatljive, da budu objektivne manifestacije transcendentalno uvjetovanih moći? Zapadna filozofska tradicija prema Francoisu Laruellu pretpostavlja tu transcendentalnu konstituciju realnog. To je pretpostavka koja uzdiže samu filozofiju kao označenu primateljicu transcendentalnog dara. U našem članku o Laruellovom projektu želimo pokazati kako ta pretpostavka kontrolira čak i prividno radikalne kritike filozofske tradicije koje su se umnožile kao posljedice Nietzscheovog i Heideggerovog mišljenja. Zato učinkovita (...) kritika filozofije mora biti ne-filozofska. Ona prema Laruellu mora dokinuti pretpostavke da je drugotnost dana da bi bila spoznata, kao što mora dokinuti pretpostavku kako sama misao ima fundamentalno drugačiju strukturu. Ne-filozofija počinje ne sa razlikom, ne sa subjektom i objektom, nego sa pozicioniranjem Jednog. Od te početne aksiomatske točke, ne-filozofija uzima kao vlastitu materijalnu filozofiju ponovno mišljenje u odnosu na Jedno. Ne-filozofski projekt ne započinje kao što to čini postmoderna filozofija s naviještanjem kraja filozofije. On uzima filozofiju kao prigodu da postavi pitanje drugačije vrste mišljenja – onog koji, umjesto da se diferencirajći odnosi prema svijetu koji pretpostavlja, potvrđuje kako je ultimativno u tijelu s Jednim kojeg nikad ne možemo znati. (shrink)

U uvodu članak predstavlja, na temelju djela Michaela Devitta, sukobljene ontološke pozicije, realizam i konstruktivizam. Prvi insistira na nezavisnosti prirode svijeta od našeg pojmovnog aparata, jezika ili znanstvenih teorija, dok drugi tvrdi da takva zavisnost postoji. Središnji dio članka teži pokazati kako je spor između realizma i konstruktivizma nerješiv, i to pomoću misaonog eksperimenta na koji se nadostavlja pobijanje argumenata središnjih konstruktivista i realista . Također se ukratko razmatraju, te odbacuju, gledišta Hilaryja Putnama. U zaključku se tvrdi, pozivajući se (...) djelomice na Carnapova shvaćanja, da se spor ne može razriješiti, da se radi o svojevrsnoj kantovskoj antinomiji, te da je biti realistom ili konstruktivistom stoga stvar izbora. U okviru članka iznosi se također i gledište o prirodi filozofije. (shrink)

Tema je ovoga članka odnos između modernog procesa globalizacije i demokracije. Razmatranje započinje konceptom demokracije, njegovim različitim značenjima i raznim slojevima, zamkama i paradoksima, posljedicama i učincima, prednostima i nedostatcima u obzoru suvremenog života. Nakon uvoda u temu, članak ocrtava kratki povijesno-filozofijski pregled razvoja globalizacije od drevnih vremena do suvremenog svijeta. Žarište filozofskog gledišta jest ono dvojice značajnih autoriteta i nasuprotnih pristupa u procesu razvoja ‘svjetskog društva’ – Immanuela Kanta i Georga Wilhelma Friedricha Hegela. Kant je objasnio sredstva statusa (...) ‘svjetskog građanstva’ kao ‘prirodne svrhe’. Hegel je izložio nužnost razvoja svjetske povijesti do stanja globalne slobode. Pitanje: ugrožava li process stvaranja globalnog društva demokraciju u modernom svijetu – ključno je pitanje danas. Svi se slažu da globalizacijski proces oslabljuje područje autentičnog političkog djelovanja. Demokracija ima izvor u ‘polisu’ ili malome gradu- republici, te je simbol vladavine u maloj političkoj zajednici. Korak od demokracije polisa prema demokraciji nacionalen države bio je rezultat promjene od izravne prema predstavničkoj demokraciji. Prijelaz s nacionalne na supranacionalnu i globalnu politiku zahtijeva novu bitnu transformaciju demokracije. (shrink)

1960-ih i 1970-ih godina odbačeno je viđenje znanosti kao neutralne i bez utjecaja klase, rase, roda, nacionalnosti i politike. Neki od pokreta, koji su usmjereni na društvenu upotrebu znanosti, prepoznali su znanost kao produženu ruku kapitalističkog poretka i sredstvo eksploatacije te je proglasili suučesnicom u podčinjavanju žena, manjina i nerazvijenih zemalja. Jedan od tih pokreta je feministički. Do pojave ovih kritika znanost je bila shvaćena kao objektivna i vrijednosno neutralna.1970-ih godina suvremena feministička teorija podastrijela je kritički teorijski koncept roda predstavljen (...) kao način razlikovanja društvene konstrukcije maskulinosti i femininosti od bioloških kategorija muškog i ženskog. Polazeći od toga i usvojivši socijalni konstruktivizam, feministkinje su artikulirale feminističku teoriju stajališta koja pokušava konstruirati znanje iz perspektive života žena. Navedeni su bitni momenti zbog kojih je nepristranost u znanosti dosad bila onemogućena. Ključna postavka epistemologije stajališta sadrži tezu da epistemologija neutralnog, nezainteresiranoga promatrača svijeta treba biti zamijenjena epistemologijom senzibilnom na sve specifičnosti socijalnoga konteksta, a u slučaju feminističke inačice ove teorije drži se da način na koji žene doživljavaju društveni život daje jedinstveni uvid u način funkcioniranja društva, a stajalište žena, ili feminizma, manje je pristrano i iskrivljeno, za što se navode brojni razlozi.The view of science as neutral and not subject to the influence of class, race, gendernationality and politics, was largely rejected during the 1960s and 1970s. Certainmovements that focused on the social use of science had recognized science as a vehicleof the capitalist movement and as a means of exploitation, pronouncing sciencean extended accomplice to the subordination of women, minorities, and underdevelopedcountries. One of these movements is the feminist movement. Prior tothe criticism of these movements, science was thought of as objective and valueneutral.Modern feminist theory in the 1970s submitted a critical and theoretical concept ofgender presented as a way of differentiating between the social construction of mas-culinity and femininity and the biological categories of male and female. Using thisconcept as a starting point and incorporating social constructivism, the feministshave articulated the feminist standpoint theory which attempts to construct knowledgefrom the perspective of women’s lives. They stated key moments that have preventedthe impartiality of science. The key concept of the standpoint epistemologyincorporates the thesis that there exists a need to replace the epistemology of theneutral, disinterested observer of the world with the epistemology sensitive to allspecificities of the social context. The feminist version of the theory states that theway women experience social life gives them a unique view to the way the societyfunctions, and that the women’s, or feminist’s standpoint is less biased and distorted,for which they offer a number of arguments. (shrink)

Immanuel Kant, svojim kopernikanskim obratom, vraća čovjeku središnje mjesto u svijetu. Čovjek se, u njegovoj filozofiji, shvaća kao individua koja posjeduje slobodu. Ta sloboda izvor ima u umu, a čovjek je postaje svjestan tek kada djeluje u skladu s moralnim zakonom. Na taj način Kant slobodu pridružuje svakom pojedincu, kao prirođeno pravo, koje nijedan pozitivni zakon ne može dovesti u pitanje. Svojim moralnim zakonom on čovjeka čini odgovornim, kako za sebe tako i za čitav svijet. Ta se odgovornost za svijet (...) krije u ideji vječnoga mira za koju se Kant zalaže. Vječni mir jest ideja uma kojoj svaki pojedinac treba težiti. Tek će se u miru moći realizirati sva ljudska prava, a prvenstveno sloboda. Svojim je shvaćanjem slobode – ali i jednakosti, tolerancije, samostalnosti i javne upotrebe uma – Kant neupitno snažno utjecao na liberalnu misao. Ono što ih najviše povezuje jest vjera u pojedinca. I Kant i liberali vjeruju da je svaki pojedinac sam po sebi poseban i da želi ostvariti ono najbolje u sebi i za sebe, ali time i pridonijeti razvoju boljeg i pravednijeg svijeta.Immanuel Kant, with his Copernican Revolution, returns to human being central place in theworld. In his philosophy human being is understood as an individual that possess freedom. Thatfreedom has source in human mind but person is aware of it only when he acts according to themoral law. Thus Kant attaches freedom to every individual as a natural right which no positivelaw cannot get into question. With the moral law Kant makes every human being responsiblefor itself, but also for the whole world. This responsibility for the world has been contained inKant’s idea of perpetual peace. For him perpetual peace is an idea of the mind that every personhas to incline. Only when peace is going to role in the whole world, human rights, especiallyfreedom, are going to be realized. Kant’s concept of the freedom, but also of the equality, tole­rance, indipendence, public use of mind, has done a big influence on liberal thought. The thingthat brings them together is trust in an individual. Both Kant and liberals belive in the fact thatevery person is specific and wants to accomplish the best things in himself and for himself, butalso with that makes contribution for the development of a better and justly world. (shrink)

Ovaj rad bavi se presjekom umjetnosti, imaginacije, emocija i etičkog obrazovanja iz perspektive inovativne sinteze kognitivne teorije emocija i Gestalt pedagogije. Jedan od elemenata ove sinteze kognitivna je teorija emocija kakvu podržava Martha Nussbaum. Emocije se shvaćaju kao procjene koje se odnose na percepciju svijeta oko nas. Emocije su naši stavovi, razumijevanja i evaluacije svijeta iz perspektive naših ciljeva i projekata. To se pokazalo kao odlična polazišna točka za proučavanje emocija i drugih domena unutar etike obrazovanja. U ovom (...) radu uvodim pojam ‘iskustvene imaginacije’ i ukazujem na njezine metodologije koje smo razvili kao dio istraživanja preklapanja Gestalt pedagogije, kognitivne teorije emocija i pristupa etici iz perspektive umijeća življenja. Potom predstavljam sintezu kognitivne teorije emocija i Gestalt pedagogije, nakon čega razjašnjavam koncept iskustvene imaginacije, naglašavam njezinu ulogu u etičkom obrazovanju te zaključujem s nekolicinom osvrta na pristup umijeća življenja etici i etičkom obrazovanju. The paper discusses the intersection between art, imagination, emotions, and ethical education from the perspective of an innovative synthesis of cognitive theory of emotion and Gestalt pedagogy. One of the elements of this synthesis is the cognitive theory of emotion as endorsed by Martha Nussbaum. Emotions are understood as evaluative judgments that are related to our perception of the world around us. Emotions are our attitudes, understandings, and assessments of the world from the perspective of our goals and projects. This proves an excellent starting point from which to address them as an essential part of ethics education. Next, art and imagination are considered as a vehicle by which to address emotions and other domains within ethics education. Here, I introduce the concept of “experiential imagining” and point to the methodologies that sustain it. I have developed this concept as part of my research on the overlap between Gestalt pedagogy, cognitive theory of emotion, and the art of life approaches to ethics. Next, I present the synthesis between cognitive theory of emotion and Gestalt pedagogy. I then illuminate the concept of experiential imagination, emphasise its role in ethics education, and conclude with some reflections on the art of life approach to ethics and ethics education. (shrink)