Abstract

Institucionaliziranje odgoja vidljivo je na nekoliko društvenih razina. Pri tome se posebno osvrćem na širi društveno-politički i religijski odgoj koji se, zapravo, i reflektira na tzv. uže društvene strukture – obitelj i školu. Otuda i fraza „biti odgojen“, što znači nastojati se ponašati u skladu s navikama koje su prikladne društvu. U pokušaju da se djelomično razotkrije namjerni ili nenamjerni razlog „konzumiranja“ odgoja kao mehaničkih navika društva, pitanjem postaje uloga obrazovanja kao „pridodanih naputaka“ koji dodatno učvršćuju establishment postojećih institucija odgoja. Je li suvremeni odgoj u svojoj odgojivosti pretpostavio neke gotove danosti kao potrebe koje su tu da se na „odgojeni“ način zadovolje, a bez propitivanja samih danosti i neupitnosti načina ostvarivanja istih? Također, individuira li sustav odgoja ona znanja koja potom lišavaju čovjeka njegove individualne odgojivosti? Sustav zaobilazi znanja koja su nerijetko „višak podataka“, no činjenicu njihova postojanja suvremenost sve više koristi. Tome u prilog ide i trend liberalnog individualizma, a samim se time i politizacija nameće kroz lijevu ili desnu tendenciju u odgoju i obrazovanju. Završit ću s razmatranjem pitanja: gdje se i kako manifestira odgoj kao desno orijentirani konzervativizam, a na koji način ljevica postaje očiglednom „igrom“ u općeprihvaćenom sustavu odgoja?