Predmet ovog rada je Vitgenštajnovo razlikovanje i novo razumevanje pojmova znanja i izvesnosti u spisu O izvesnosti iz kojih proističe i njegova inovativna kritika skepticizma. On pokazuje da čitava rasprava o skepticizmu nastaje zato što i tradicionalni epistemolozi poput Mura i skeptik pogrešno shvataju prirodu takozvanih murovskih iskaza koji predstavljaju sadržaj naših osnovnih verovanja kao i naš stav prema njima. Vitgenštajn tvrdi da ovi iskazi nisu ni istiniti ni lažni već da funkcionišu poput pravila te da stoga ne mogu (...) biti ni predmet znanja niti podložni sumnji. Naš stav prema njima nije epistemički već je odraz praktične sposobnosti učešća u jezičkoj praksi. Vitgenštajnov najubedljiviji i najoriginalniji argument protiv skepticizma pokazuje da skeptik, formulišući svoje sumnje, dovodi u pitanje sopstveno razumevanje reči kojima se pritom služi. Na kraju se tvrdi da sam Vitgenštajn zastupa jednu vrstu naturalizma hjumovskog tipa. (shrink)

Modalni racionalizam je stanovište po kome se iz zamislivosti a priori može izvesti metafizička mogućnost. Jedan od najuticajnijih prigovora protiv ovog stanovišta je da postoje nužni aposteriorni iskazi, jer se čini da je zamislivo da su ovi iskazi lažni, ali da je to metafizički nemoguće. Dejvid Čalmers je, koristeći epistemičku verziju dvodimenzionalne semantike, pokazao da modalni racionalizam može da bude kompatibilan sa postojanjem nužnih aposteriornih iskaza. Takođe je ponudio relevantan smisao zamislivosti, koji se a priori može povezati sa (...) relevantnim smislom metafizičke mogućnosti. U ovom radu se ispituje Čalmersov argument i pokazuje da je prebacivanje tereta dokaza na stranu kritičara modalnog racionalizma njegova najznačajnija odlika. Argument na osnovu zamislivosti zombija je primer koji pokazuje da modalni racionalizam može da bude efikasan na polju metafizike (to jest, može da opovrgne minimalni fizikalizam) i bez epistemičke verzije dvodimenzionalne semantike. U ovom radu se, takođe, tvrdi da konstruisanje parodije na ovaj argument, sa ciljem da se teret dokaza vrati na stranu modalnih racionalista, može da nas navede da se opredelimo između dva smisla idealne pozitivne primarne zamislivosti. Parodija je ograničena na prihvatanje ”idealizovanog” smisla idealne pozitivne primarne zamislivosti, dok je argument na osnovu zamislivosti zombija moguće čitati i u ”ne-idealizovanom” smislu. To čini parodiju podložnom prigovorima koje argument na osnovu zamislivosti zombija može da izbegne. Na taj način, argument na osnovu zamislivosti zombija i modalni racionalizam ostaju sačuvani. (shrink)

U radu se nudi opis konteksta unutar kojeg je formuliran poznati dokaz za nužnost identiteta. Iznosi se formalni prikaz ovog dokaza kako ga je formulirao poznati filozof i logičar Saul Kripke. Također se razmatra gledište filozofa Allana Gibbarda koji nasuprot Kripkeu brani tvrdnju da neki iskazi identiteta mogu biti kontingentni. Osnovni cilj rada je upoznati domaćeg čitatelja s formalnim aspektom rasprave o nužnosti identiteta te dati kratki pregled konteksta unutar kojeg su formulirani argumenti za nužnost identiteta. In the paper, (...) we offer an overview of the context within which the well-known proof of the necessity of identity is formulated. A formal account of this proof is presented as formulated by the renowned philosopher and logician Saul Kripke. Furthermore, we discuss the account of the philosopher Allan Gibbard, who defends the claim that some statements of identity can be contingent. The main goal of the paper is to acquaint the readers who understand the Croatian language with the formal aspect of the discussion on the necessity of identity and to give a brief overview of the context within which the arguments for the necessity of identity are formulated. (shrink)