Abstract

Zbirke pjesama i aforizama Pavla Vuk-Pavlovića poetski su sažetak Vuk-Pavlovićeve filosofije – nekada presjek dotadašnjih radova, ali i anticipacija budućih ili nedovršenih djela. Težište je na etičkoj i antropološkoj problematici, kao i na filosofiji povijesti. Pavao Vuk-Pavlović pokazuje se kao samosvojni i izvorni filosof, ali i veliki znalac klasične filosofije, filosof koji živi svoj život i svoj svijet, ali okrenut vječnim pitanjima svijeta i čovjeka i zato uvijek u određenom kontekstu aktualan, kao i prijemčiv za nova čitanja i nova tumačenja.