Abstract

Na temelju tri paradigmatske pozicije bioetičkoga diskursa pokazuje se u kojoj su mjeri one ovisne o svojim vodećim pojmovima. Pritom se iz bioetičkoga diskursa ne smije isključiti neko gledište samo zato što implicira metafizički način utemeljenja. Štoviše, na moralno-filozofskoj razini, svaku poziciju treba prosuđivati najprije teorijski imanentno, s obzirom na to da li svoje kriterije razvija konzistentno iz vodećih pojmova koji se mogu racionalno utemeljiti. Potom različiti pogledi mogu stupiti u razgovor koji dopušta pojavljivanje mogućih jednostranosti. Tek u drugom koraku radi se o pravno-etičkom tumačenju pri kojem se poduzima moralno-filozofska korektura prema etičkim kriterijima ako u pravno-etičkom razmatranju nije moguće na zadovoljavajući način spriječiti opasnost instrumentalizacije. Nakon toga se kao zadaća može postaviti to da se u javni jezik prevedu religijski potencijali tumačenja, koji bi morali ostaviti skrivenima sekularne poglede. Jedna bi etika prava svakako trebala reflektirati svoje rezultate pomoću moralno-filozofijski relevantnih intuicija kako bi se moglo propitivati pristup koji je prvenstveno orijentiran prema interesima