Abstract

Predmet ovog rada su eticki aspekti agresije NATO na SRJ, odnosno Srbiju, sprovodjene od marta do juna 1999. godine. Rad je koncipiran kao svojevrstan kriticki dijalog sa J. Habermasom, odnosno njegovim stavovima iznesenim u tekstu?Bestijalnost i humanost - rat na granici prava i morala?. Nakon kraceg prikaza Habermasovog stanovista, u uvodnom delu rada autorka razmatra moralne implikacije njegovog stava o hirurskoj preciznosti bombardovanja i principu postede civilnog stanovnistva kao karakteristikama ove agresije od, kako tvrdi ovaj autor, visokog legitimirajuceg znacaja. Potom se usredsredjuje na kljucni, deklarativno moralni argument kojim se agresija opravdavala - zastita ugrozenih ljudskih prava kosmetskih Albanaca i sprecavanje humanitarne katastrofe kojoj su, kako se tvrdilo, bili izlozeni. Temeljnom analizom ovog argumenta, koju autorka sprovodi u nekoliko koraka, ona zakljucuje da agresija nije bila, kako je Habermas tvrdio, rat na granici prava i morala, vec s onu stranu i prava i morala, situirana duboko u domen interesno motivisanih oruzanih akata americke spoljne politike. PR Projekat Ministarstva nauke Republike Srbije, br. 43007