Abstract
Filozofi se nisu mnogo bavili vezom između filozofsko-psiholoških stanovišta Franca Brentana i Vilijama Džejmsa. Ona je svakako istorijski interesantna pre svega zbog uticaja koji su njihova stanovišta imala na Edmunda Huserla, ali je i filozofski značajna jer se preko nje može pokazati zašto u Džejmsovoj filozofiji duha nema korelata Brentanovom pojmu intencionalnosti koji označava relaciju mentalnih fenomena prema fizičkim. S obzirom na ovo određenje, relacija intencionalnosti, ukoliko za nju ima mesta u Džejmsovoj psihologiji, bila bi relacija u kojoj stoje korelati ovih fenomena u Džejmsovoj analizi svesti. Pokazujem da postoji korelacija između Brentanovog određenja mentalnih fenomena i Džejmsovog određenja prelaznih segmenata svesti, s jedne strane, kao i između Brentanovog pojma fizičkih fenomena i Džejmsovog pojma supstantivnih segmenata svesti, s druge strane. Ispitujem da li odnos između prelaznih i supstantivnih delova ima osobine koje karakterišu intencionalni odnos. Pokazujem da to nije slučaj.
Ključne reči
intencionalnost; kontinuitet svesti; jedinstvo svesti; mentalni i fizički fenomeni; supstantivni i tranzitivni delovi iskustva;