Abstract
Povod za beogradski skup?Socijalizam i kultura? s kraja 1969. godine bile su zabrane. Od juna?68. u Srbiji je bilo oko cetrdeset intervencija, sto je znatno vise nego u ostalim YU republikama. Izveden je zakljucak o provincijalnosti i nedovoljno razvijenom kulturnom zivotu. Autor ovog rada je prosirio temu na siri plan jer su intencije dijaloga to dopustale. Paralelno s tim cinjenicama, dobro se uklapaju podaci o Golom otoku, koje daje Milovan Djilas. Otok je bio najdrasticnija i najdramaticnija zabrana u celokupnom postojanju Druge YU. I iz negdasnje, i iz sadasnje perspektive, skup bi se mogao protumaciti kao krik i vapaj za slobodom. Razgovoru su presudno doprineli predstavnici beogradskog krila Praxis grupe, uz potonje, mahom neslavno, ucesce u dogadjajima, pre svega versko-gradjanskim ratovima; za razliku od glavne, zagrebacke?centrale? Praxisa, koja nije bila zahvacena nacionalistickim virusom. Izlazu se, najzad, argumenti o Dobrici Cosicu kao srpskom Faustu, te se dovodi u pitanje teza o piscu kao ocu nacije.