Abstract

Pitanje ovoga članka jest treba li nacionalnu pripadnost uvrstiti na popis primarnih dobara, odnosno, postoji li snažna veza između nacionalne pripadnosti i primarnih dobara o kojima se govori u klasičnoj liberalnoj formulaciji do mjere da njezina zaštita zaslužuje uvrštenje među njih. O ovom pitanju, na izravan ili manje izravan način, raspravljaju vodeći autori liberalne nacionalističke paradigme. U ovom tekstu posebno se raspravlja pretpostavljena veza između zaštite nacionalne pripadnosti i primarnog dobra društvenih osnova samopoštovanja. Unatoč određenoj potrebi javnog priznanja nacionalne pripadnosti, utemeljenje njezine zaštite na razini primarnih dobara, barem kada je riječ o argumentu koji se poziva na društvene osnove samopoštovanja, nije uvjerljivo.The issue regarded in this article is whether we have to include national belonging in the list of primary goods, i.e., whether there is a strong connection between national belonging and primary goods about which the classical liberal theory speaks, such that the protection of national belonging must be included in the list of primary goods. Leading authors in the liberal nationalist paradigm, more or less directly, discuss about this issue. In this paper, the supposed connection between the protection of national belonging and the social bases of selfrespect is specifically discussed. Despite the reasons for some public protection of national belonging, its foundation at the level of primary goods, at least as far as it concerns the argument that relies on the social bases of selfrespect, is not plausible