Abstract

In contemporary debates on euthanasia, physician assisted suicide and withholding and withdrawing life prolonging treatments, besides commonly used reasons, which are based on presumption of freedom and avoidance of pain, there is also an idea of a duty to die. Given that individuals are also members of society, and that they have families and loved ones, it is necessary to discuss cases when illness causes severe burdens for lives of loved ones. We consider that patient’s just assessment of duty to die can be legitimate candidate for justification of procedure of acceleration of death, taken care of necessary conditions of justified social support for patients and necessary aliment from family and society. In this paper we examine main features of duty to die thesis, extract objections, and offer guidelines for continued discussion. We also want to express the importance of establishing social circumstances and preconditions for protecting the individuals.U suvremenim raspravama o eutanaziji i liječnički potpomognutom samoubojstvu, te odustajanju od tretmana, osim uobičajenih razloga koji se temelje na slobodi i izbjegavanju patnje osobe koja traži ubrzavanje smrti, postoji i teza o dužnosti umiranja. S obzirom na to da je pojedinac ujedno i član zajednice, odnosno da ima obitelj i voljene, nužno je raspraviti o slučajevima kada bolest izaziva značajne teškoće za život njegovih bližnjih. Smatramo kako i pacijentova pravedna prosudba o dužnosti umiranja može biti legitiman kandidat za opravdanje postupaka ubrzavanja smrti, uz nužne preduvjete pravedne društvene podrške pacijentu i dužne skrbi od strane obitelji i društva. U ovom tekstu razlažemo osnovne značajke teze o dužnosti umiranja, izdvajamo prigovore i dajemo smjernice za nastavak rasprave te izražavamo važnost ustanovljavanja društvenih okolnosti i preduvjete za zaštitu pojedinaca