Abstract
U ovom radu interpretiran je istoriografski opus Erika Hobsbauma, jednog od najpoznatijih i najuticajnijih savremenih istoricara. Imajuci u vidu obimnost i slozenost tog opusa, autor je svoju analizu ogranicio na dva teorijska problema - Hobsbaumovo shvatanje koncepta 'socijalne istorije' i na ispitivanje funkcije 'istorijskog materijalizma' u nastanku i realizaciji tog koncepta. Prema autorovom misljenju, marksizam je Hobsbaumu posluzio kao plodno teorijsko stanoviste u tematizaciji istorije 'dugog XIX veka', ali mu je onemogucio celovitije razumevanje 'kratkog XX veka'. Osnovni razlog za to lezi u cinjenici da 'sovjetski eksperiment' koji je sustinski odredio XX vek ne moze biti objasnjen iz 'istorijsko-materijalisticke' perspektive. Upravo u teorijskim deficitima marksisticke teorijske paradigme, a ne u Hobbaumovoj politickoj pristrasnosti, autor identifikuje osnovni uzrok slabosti njegovog tumacenja epohe komunizma. Stoga je u zakljucnom delu rada formulisana teza o neophodnosti formulisanja novog teorijskog okvira i konceptualnog aparata koji bi nam omogucio ne samo bolje razumevanje proslosti, vec i sadasnjosti i buducnosti.