Abstract

In this article, I try to show that if we analyse causality in terms of perceiving regular succession of events in which one event is followed by another, and if we do not perceive further "necessity" by which these regular events be necessitated in the sense that they must always be as they are and how we perceive them, like David Hume did, then there is a possibility that there is no kind of necessity and that this analysis can be used to support libertarianism concerning free will problem, and not as a support to compatibilism, which was held by Hume. I also try to show, contra Hume, that there are chance events and that under certain circumstances, similar causes can have very different effects.U ovom tekstu nastoji se pokazati da ukoliko se uzročnost analizira kao opažanje pravilnih i ponavljajućih sljedova događaja i neopažanje ikakve daljnje nužnosti koja bi "ponužnjivala" da ti sljedovi moraju uvijek biti takvi kakvi se događaju i kakvima ih opažamo, kao što je to učinio David Hume, onda je moguće da nikakva nužnost i ne postoji te da se takva analiza može uporabiti kao potpora libertarijanizmu što se tiče problema slobode volje a ne kompatibilizmu koji je zastupao Hume. Također se pokazuje da, suprotno Humeu, slučajnosti postoje i da pod određenim uvjetima vrlo slični uzroci mogu dovesti do vrlo različitih učinaka