Abstract

U radu se polazi od hipoteze da je osnovni cilj suvremenog razvoja biotehnologije i bioznanosti stvaranje poslijeljudskih oblika inteligentnog života. Time kategorija ljudskoga zadobiva status »konačne granice« poslijeevolucijskog razvoja. Naime, moderni bio-tehno-znanstveni sustav, u postmodernom sociokulturnom kontekstu, nameće kontradiktorna stajališta o nužnosti poslijeljudskoga radi opstanka ljudskoga. Mogućnosti razvoja poslijeljudskog života otvaraju brojna pitanja, prijepore, obećanja i strahove. Od samih početaka ljudskih društava jedan od temeljnih ljudskih strahova bio je strah od postojanja »inteligentnog Drugog« . S druge strane, temeljno obećanje, koje proizlazi iz primjene biotehnoloških i bioznanstvenih istraživanja, jest obećanje besmrtnog života »na ovome svijetu«. U tom kontekstu rad analizira razlikovanja ljudskog i poslijeljudskog, te moguće prijepore razvoja poslijeljudskih oblika života.The starting hypothesis of this paper is creation of posthuman intelligent life forms as a main goal of contemporary biotechnology and bioscience development. With that human category become postevolutional “final frontier”. Namely, in the postmodern sociocultural context, contradictious attitudes about necessity of posthuman for human survival is forcing by modern bio techno-scientific system. Possibilities of posthuman life development are opening many questions, controversies, promises and fears. From the beginning of human societies , one of the basic human fears was fear of “intelligent other” existence . On the other side, the basic promise, resulting from application of biotechnological and bioscientifical researches, is promise of “this-worldly” immortal life. In that context, this paper is analyzing human-post human differentiation and possible problems in the development of post human life forms