Abstract
Clanak se bavi Kantovim vlastitim naucnopovesnim i naucno-teoretskim pozicioniranjem koje preduzima u izdanju B Kritike cistog uma. Istrazuje se Kantov pojam?sigurnog hoda nauke? kao i analogije izmedju matematike/prirodnih nauka, s jedne strane, i metafizike, s druge, koje on postavlja u ovoj perspektivi. Pokusace se uciniti razumljivim Kantov govor o slicnosti njegove?revolucije nacina misljenja? i?prve Kopernikove misli?. Kantov uvod u transcendentalni ideali?zam, poznat kao?Kopernikanska revolucija?, cesto se odgovarajuce povrsno i redukcionisticki tumaci kao Kopernikovo zamenjivanje geocentrickog modela Suncevog sistema sa heliocentricnim modelom. Nasuprot tome ovde se argumentu?je da je slicnost sa Kopernikom koju sam Kant istice mnogo kompleksnija te da se odnosi kako na sadrzaj i na transcendentalno-idealisticku tezu tako i na status njihovog utemeljenja.