Abstract

Gorući i težak praktički problem vezan je uz opće pitanje ispravnog društvenog odgovora na prijestupnike klasificirane kao osobe s antisocijalnim poremećajem ličnosti. Članak prilazi ovom općem problemu fokusirajući se, iz filozofske perspektive, na još uvijek važno ali lakše dohvatljivo pitanje jesu li psihopatski prijestupnici moralno odgovorni. Posebno se istražuje imaju li psihopati mogućnost moralnog razumijevanja. Vjerodostojni pristup posljednjem pitanju zahtijeva zadovoljavajuću filozofsku interpretaciju empirijskog dokaza koji pokazuje da psihopati ne uspijevaju naći razliku između konvencionalnih i moralnih normi. Preciznije, uzet ću u obzir nedavnu filozofsku raspravu polariziranu između pobornika racionalističkog i sentimentalističkog objašnjenja moralnog razumijevanja. Ovi su suparnici otvorili raspravu nudi li slučaj psihopatije empirijsku potporu za njihovo objašnjenje i potkopava suparnički pogled. U radu tvrdim da dostupni empirijski podaci ostavljaju ishod ove rasprave neodlučenim. To implicira da bi obje teorije moralnog razumijevanja, ako su neovisno motivirane, uzele u obzir psihopate kao osobe koje imaju određene nedostatke koje bi mogle utjecati na njihovo moralno razumijevanje a stoga i na njihovu moralnu odgovornost