Abstract

Iz samog pojma filozofije - koja kao "mudroljublje" označuje nikada do kraja ozbiljenu težnju za dohvaćanjem istine, a ne modrost i istinu samu - proizlazi njezino nužno prihvaćanje kulturnog, teorijskog i svjetonazornog pluralizma, kako bi se filozofskim dijalogom međusobno različitih orijentacija pristupilo nikad do kraja završenom konvergentnom traganju za istinom. No, suprotno etimologijskom značenju njezina pojma, teško bi se moglo kazati da povijest filozofije obilježuje tako značajnu dijalošku spremnost i toleranciju spram različitih misaonih orijentacija. Dapače, u određenom smislu, sama povijest filozofije ne predstavlja ništa drugo do sukcesivno negiranje i polemičko pobijanje prethodno uspostavljenih filozofskih pozicija.U suvremenim uvjetima globalizacije, kada svijet postaje globalno selo, na čijoj se agori susreću ne samo zastupnici različitih misaonih i svjetonazornih orijentacija nego u prvom redu pronositelji različitih kulturnih i civilizacijskih tradicija i načina mišljenja, kulturni pluralizam iskazuje se kao conditio sine qua non ravnopravnog dijaloga i međusobnog uvažavanja sviju onih koji čine jedinstvenu globalnu zajednicu. No, kako se u ovom prilogu nastoji pokazati, pri pokušaju uspostave konsenzusa oko zajedničkih, to jest univerzalnih vrijednosti, često dolazi do nepremostivih poteškoća koje se mogu prevladati samo i isključivo trajnim priznavanjem kulturnih, svjetonazornih, filozofijskih, epistemologijskih različitosti, bez pretenzija na dohvaćanje i posjedovanje jedne i jedinstvene univerzalne apsolutne istine.From the very notion of philosophy – that, as a ‘love for wisdom’ stands for never fulfilled tendencyto reach the truth, and not the wisdom or truth themselves – emerges its necessary acceptance ofcultural, theoretical and world-view pluralism, so that the philosophical dialogue between differentorientations could approach never ended convergent search for the truth. Despite its etymologicalmeaning, it would be hard to say that the history of philosophy represents such a dialogical readinessand tolerance towards different orientations of thoughts. Quite the contrary, in a particularsense, the very history of philosophy represent successive negation and polemical refutation of thepreviously established philosophical positions. In actual conditions of the globalization, when theworld becomes a global village, at whose agora meet not only advocates of the different reflectiveand world-view orientations but, in the first place, holders of different cultural and civilization traditionsand ways of thinking – cultural pluralism functions as conditio sine qua non of the equaldialogue and mutual respect of all the members of the global community. This paper tries to showthat in an attempt to establish the consensus on common, i.e. universal values, we often come toinsuperable difficulties that can be overcome only by continuous recognition of cultural, worldview,philosophical, epistemological differences and without pretensions on reaching and possessionof the one and only universal absolute truth.