Abstract

Uzimajući u obzir značaj simbolizacije za individualni razvoj čovjeka, kao i za povijesni razvoj čovječanstva, postavlja se pitanje transformacija simbolizacije u postmodernim uvjetima. Cilj rada je pokazati da se iza postmodernih karnevala znakova i ekstaze komunikacije pojavljuje duboka desimbolizacija kako subjektivnog tako i onog društvenog. Posljedica tih procesa je nestajanje uvjeta mogućnosti refleksije i kritike društva. Stoga, pod parolom postmoderne, animal symbolicum postaje animal desymbolicum, živeći u društvenoj pustinji, u nemoći da transcendira svoje lokalno iskustvo budući da je rastvorio opće pojmove i ugrozio simbolički poredak. Čini se da je upao u duboku povijesnu i društvenu amneziju