Humeov navodni uspjeh nad Hutchesonom

Synthesis Philosophica 26 (2):323-336 (2011)
  Copy   BIBTEX

Abstract

David Hume je smatrao da su ljudske sklonosti prirodno pristrane, dok je Francis Hutcheson držao da su ljudi izvorno bezinteresno dobronamjerni. Michael Gill tvrdi da je Humeova moralna teorija uspješnija od Hutchesonove jer prekida vezu između objašnjavanja i opravdavanja moralnosti. Prema Gillu, Hutcheson pogrešno pretpostavlja da naša izvorna priroda treba biti temelj moralnosti. Gillovo shvaćanje Hutchesonove teorije ne predstavlja tu teoriju u potpunosti budući da su za Hutchesona ljubav prema sebi i samo-interes dopustivi u određenim okolnostima, ili čak poželjni ili nužni za dobro društva. Nema većih razlika između Hutchesonove i Humeove teorije u smislu da obje izvode nepristranu moralnosti iz ljudske naravi kao takve. Humeova teorija nije uspješnija jer on ne predlaže bolji način izvoda moralnosti niti objašnjenja svih moralnih fenomena.

Links

PhilArchive



    Upload a copy of this work     Papers currently archived: 90,593

External links

Setup an account with your affiliations in order to access resources via your University's proxy server

Through your library

Similar books and articles

Analytics

Added to PP
2013-11-01

Downloads
30 (#459,346)

6 months
3 (#445,838)

Historical graph of downloads
How can I increase my downloads?

Author's Profile

Citations of this work

No citations found.

Add more citations

References found in this work

No references found.

Add more references